Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-284/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Jasmine Crnić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Hrvoje Novak odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Addiko banka d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg po punomoći zastupa Hrvoje Matić odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-966/24 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-966/24 od 7. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 8. ugovora o kreditu broj 016-104/2005, koji je potpisan između tužitelja i tuženika 19. siječnja 2005. kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan naknaditi banci bilo kakve troškove ili izvršiti bilo kakvu uplatu prema obračunu banke ili isplatiti taksu ili tečajne razlike banci (točka I. izreke), te nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 740,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2017. do isplate (točka II. izreke), kao i parnični trošak od 1.079,64 EUR sa zakonskom zateznom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem zahtjeva uz obvezu naknade parničnog troška, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o istima ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve činjenice od kojih ovisi odluka o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje iz kojeg, sukladno i podacima predmeta proizlazi:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor 19. siječnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju stana kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja kredita, s trajanjem kredita do 28.veljače 2025.,

- da je člankom 8. ugovora određeno da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, pa je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku u kojem slučaju je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke,

- da je navedena odredba u ugovor unesena kao unaprijed formulirana standardna odredba trgovca na koju tužitelj nije mogao utjecati pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je

- da je kredit prijevremeno otplaćen, a tuženik da je 26. listopada 2017. naplatio naknadu za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 740,49 EUR, koju je odredio proizvoljno, jer nije dokazao da je imao troškove i u kojoj visini zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, niti je dostavio jasne informacije o načinu određivanja te naknade, zbog čega tužitelj nije znao od čega se sastoji predmetna naknada i na koji način je obračunata,

- da je time nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je nepoštena a time i ništetna odredbe članka 8. Ugovora o kreditu u smislu članka 81. stavak 1. i 2., članka 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr-dalje: ZZP), te članka 322. stavak 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO).

9. Kako je navedena odredba u predmetnom dijelu ništetne, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju naplaćenu naknadu za prijevremenu otplatu kredita, po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO), sa zateznom kamatom od kada je ista naplaćena (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore - da je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva čime ne podliježe testu nepoštenosti u smislu članka 84. ZZP pa je tužitelj mogao sagledati i okolnost da će prilikom prijevremene otplate kredita biti naplaćena odrediva naknada, dok tužitelj ugovor uopće nije pročitao pa iz tog razloga nije niti mogao pregovarati o nečemu što nije niti pročitao, čime nije mogao primijenio niti minimum dužne pažnje pa ne može imati pravnu zaštitu kao prosječan potrošač, da tuženiku nastaje šteta prijevremenom otplatom kredita koju nije mogao specificirati u konkretnom iznosu jer bi to bilo povezano s nerazmjernim troškovima zbog čega se ugovorena naknada nije odredila prema stvarnom iznosu štete nego paušalno u postotku od iznosa nedospjele glavnice, te da je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i lako uočljiva čime ne podliježe testu nepoštenosti u smislu članka 84. ZZP.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pa se radi o unaprijed propisanim općim uvjetima kreditora koji su uneseni u ugovor, dok tuženik u ovom postupku protivno svojoj obvezi iz članka 7 stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP, nije oborio predmnjevu iz članka 81. stavak 2. ZZOP prema kojoj se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno izveo daljnji zaključak da je ista nepoštena a time i ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZOP, jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO), uzrokovala značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (članak 81. stavak 1. ZZOP). Stoga, tuženik neosnovano ističe kako tužitelj ugovor nije pročitao, osobito time što to ne proizlazi niti iz iskaza tužitelja kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, jer u istom tvrdi da mu nije poznat način na koji je tuženik obračunao predmetnu naknadu pa tužitelj ne zna što je zapravo platio putem takve naknade. Slijedom toga, okolnost da je predmetna odredba samo gramatički razumljiva, nema značaj ispunjenja uvjeta njezine razumljivosti i jasnoće u smislu pravne zaštite potrošača od nepoštenih a time i ništetnih ugovornih odredbi, odnosno takva odredba nema značaj pojedinačnog pregovaranja i one potpune obavijesti i informiranosti o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti koju je tuženik kao trgovac prije i u vrijeme zaključenja Ugovora bio obvezan pružiti tužitelju, a što je propustio učiniti.

12. Jednako tako, protivno žalbenim prigovorima žalitelja da je naplatom predmetne naknade pokrio materijalnu štetu koja mu je nastala prijevremenom otplatom kredita koju je obvezan naknaditi korisnik kredita a čiju visinu nije mogao dokazati jer je to povezano s nerazmjernim troškovima, pa i da ta okolnost ukazuje kako ne postoji značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, ističe se da tuženik u smislu članka 1024. stavka 2. i 3. ZOO nije određeno istaknuo i obrazložio okolnost da je pretrpio predmetnu štetu upravo u visini naplaćene naknade, niti je predložio bilo koji dokaz na tu okolnost, što je bio obvezan u smislu članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP, zbog čega primjena pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) opravdava ocjenu da ta činjenica nije dokazana.

13. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odredivši tijek zatezne kamate na navedeni način, jer je protivno predmetnom prigovoru, vidljivo da je tijek zatezne kamate pravilno određen s prvim idućim danom od kada je tuženik primio utuženi iznos po osnovi ništetne ugovorne odredbe, pa je od tada dužan platiti zateznu kamatu, pri čemu je pravilno prvostupanjski sud obvezu plaćanja kamate prosudio po stjecanju bez osnove sukladno članku 1115. ZOO.

14. Ujedno, žalba tuženika nije posebno razmatrana u odnosu na odluku o obvezi naknade parničnog troška, jer tuženik protivno svojoj obvezi nije određeno naveo niti obrazložio razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na taj dio prvostupanjske odluke, imajući u vidu da drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog u odnosu na troškove postupke ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

15. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava tužbe trebalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić