Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-35/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasmine Crnić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Damir Švec odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, Petrinjska 26, protiv tuženika 1. Zagrebački električni tramvaj d.o.o., OIB 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, 2. Croatia osiguranje d. d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2133/2020-23 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2133/2020-23 od 19. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva.

II. Odbijaju se žalbe tuženika kao djelomično neosnovane i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.887,08 EUR/14.218,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se navedena presuda pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 1.887,08 EUR/14.218,21 kn do 3.724,86 EUR/28.065,00 kn i sudi: Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.837,78 EUR/13.846,75 kn.

IV. Nalaže se tužitelju da prvotuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. u roku od 15 dana naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 116,50 EUR.

V. Obija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju dospjele rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 21.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate na način pobliže naveden u izreci (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženicima i da tužitelju solidarno, umjesto mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege od 2.100,00 kn dosuđene presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5642/93 od 15. studenoga 1995., plate mjesečnu rentu u višem iznosu od navedenog u iznosu od 3.450,00 kn počev od 1. prosinca 2021. tako da dospjele a neplaćene iznose plate odjednom u roku od 15 dana, a ubuduće kako budu dospijevali unaprijed najkasnije 10-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1.veljače 2017. do 1. kolovoza 2020. u iznosu od 54.351,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose na način pobliže naveden u izreci (točka III. izreke), te naloženo tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak od 28.065,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. srpnja 2022. do isplate (točka IV. izreke).

2. Navedenu presudu pobija žalbom tužitelj u dijelu u kojem je zahtjev odbijen, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška sastava odštetnog zahtjeva, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude prihvaćanjem i tog dijela. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kn.

3. Prvostupanjsku presudu pobijaju i tuženici u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu odbijanjem u cijelosti zahtjeva za naknadu parničnog troška. Prvotuženik zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka pristojbe žalbe od 1.790,00 kn.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelj je neosnovana, a žalbu tuženika djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP) ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od navedenih bitnih postupovnih povreda.

7. Nije u pravu tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povećanje rente dosuđene ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5642/93 od 15. studenoga 1995. za 150 sati mjesečno potrebne trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.100,00 kn, počevši od 1. prosinca 2017. pa nadalje kada se tužitelj obratio tuženicima s odštetnim zahtjevom, utemeljen na tvrdnji da su se od donošenja presude promijenile okolnosti u vidu znatnog povećanja cijene jednog sata tuđe pomoći i njege.

9. U ovom žalbenom stadiju postupka, sporan je zahtjev za isplatu po toj osnovi od podnošenja odštetnog zahtjeva do podnošenja tužbe.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, na kojeg stranke nisu imale primjedbe i prigovore, prema kojem:

- visina sata rada NKV radnika na području prebivališta tužitelja od 1. prosinca 2017. do 31. prosinca 2017. iznosi 22,10 kn, od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. 22,41 kn, a od 1. siječnja 2019. pa nadalje 23,00 kn,

- da sukladno tim podacima za ranijom presudom određenih 150 sati mjesečno potrebe za tuđom pomoći, u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 31.prosinca 2017. mjesečna renta iznosi 3.315,00 kn, od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. 3.378,00 kn, a od 1.siječnja 2019. pa nadalje 3.450,00 kn mjesečno,

- da je razlika između rente koju bi tužitelj primao da se kao cijena jednog sata tuđe pomoći koristi cijena navedenog jednog sata rada NKV radnika u Zagrebu i dosuđene cijene jednog sata tuđe pomoći po ranijoj pravomoćnoj presudi, specificirana po mjesečnim iznosima od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2021. 75.951,00 kn, od 01. veljače 2017. do 30. studenoga 2021. 20.385,00 kn, a od 1. prosinca 2021. pa nadalje ta razlika predstavlja mjesečni iznos od 3.450,00 kn.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno ocijenio neosnovanost zahtjeva od podnošenja odštetnog zahtjeva do tužbe, pravilnom primjenom odredbe članka 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, dalje: ZOO).

12. Neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe prigovore – da je pravilnom primjenom članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP) trebalo prihvatiti zahtjev od podnošenja odštetnog zahtjeva, smatrajući da već od tada tužitelj ima pravo kako na isplatu glavnice tako i zateznih kamata po utuženoj osnovi, prilažući uz žalbu primjerke sudske praksu u primjeni članka 12. stavak 4. ZOOP.

13. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da tužitelj ima pravo na utuženu isplatu samo za buduće razdoblje od podnošenja tužbe sukladno članku 1088. stavak 2. ZOO, a ne i za ranije zahtijevano razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva, jer za taj period postoji pravomoćna sudska presuda kojom je određena visina rente pa je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari (članak 333. stavak 1. ZPP), nastavno čemu je vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva neodlučno za predmet spora. Naime, tužitelj ispušta iz vida da se u ovom postupku radi o sporu koji predstavlja zahtjev za povećanje rente izmjenom ranije pravomoćne presude kojom je odlučeno o zahtjevu za naknadu štete – isplatom rente za ubuduće, a nije riječ o naknadi štete po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti glede kojeg bi se primjenjivao članak 12. ZOOP, kako to tužitelj neosnovano smatra, zbog čega su i dostavljeni primjerci sudskih odluka u primjeni tog članka neodlučni za ovaj postupak.

14. Slijedom toga, niti sastav odštetnog zahtjeva nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), zbog čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška na teret protivnih stranki, dok u ostalom odbijenom dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka žalba nije razmatrana, jer tužitelj protivno svojoj obvezi nije određeno naveo niti obrazložio razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na taj dio odluke o parničnom trošku, imajući u vidu da drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog u odnosu na troškove postupke ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

15. Zbog naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, potvrditi u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu, te temeljem članak 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Nadalje, iz podataka predmeta proizlazi da je tužitelj podneskom od 7. lipnja 2022., nakon nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, zahtijevao mjesečni iznos rente od 3.4500 kn, što je manje u odnosu na zahtjev iz tužbe, koja parnična radnja, kako to tuženici pravilno smatraju, ima učinak djelomično povlačenja tužbe, za što je, u smislu članka 193. stavak 2. ZPP bila potrebna suglasnost tuženika. Navedeni podnesak dostavljen je tuženicima na ročištu glavne rasprave od 9. lipnja 2022., na kojem je glavna rasprava zaključena, te su na tom ročištu prema podacima zapisnika, tuženici izjavili da im nije potrebno ostaviti vrijeme radi očitovanja na predmetni podnesak, čime se ima smatrati da su tuženici pristali na djelomično povlačenje tužbe (članak 193. stavak 2. ZPP). Stoga je prema konačno postavljenom zahtjevu primjenom članka 36. ZPP glede zahtjeva za buduća davanja vrijednost predmeta spora iznosila 207.000,00 kn, a kada se tom iznosu pribroji zahtjev za dospjele mjesečne iznose od ukupno 75.951,00 kn, time ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 282.951,00 kn.

17. Kako je tužitelju, prema navedenom, dosuđeno ukupno 228.600,00 kn, imajući u vidu omjer dosuđenog i zahtijevanog, tužitelj je uspio u postupku s 80,8% u odnosu na visinu zahtjeva.

18. U odnosu na osnovu zahtjeva, vidljivo je da je zahtijevana isplata za dospjele, kao i buduće mjesečne rente, za ukupno 118 mjeseci, od čega je tužitelju dosuđena veća renta za 76 mjeseci, što u odnosu na ukupno zahtijevane predstavlja 64,4%. Stoga, kada se zbroji uspjeh glede visine i osnove zahtjeva (80,8+64,4/2) ukupan uspjeh tužitelja iznosi 72,6%, dok u preostalom dijelu od 27,4% nije uspio, pa kako je neuspjeh tužitelja istodobno uspjeh tuženika, time je tuženik u postupku uspio u navedenom dijelu od 27,4%.

19. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova za potrebne parnične radnje u dijelu od 45,2%, što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida odmjerivši tužitelju troškove od 60%.

20. Stoga, polazeći od po prvostupanjskom sudu pravilno priznatih parničnih radnji za sastav tužbe i podneska od 7. rujna 2021. od po 250 bodova temeljem (Tbr.

7. toč. 1. i Tbr. 8. točka Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), zastupanje na ročištu od 28. rujna 2021. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 16. prosinca 2021. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 2. Tarife), od 07. lipnja 2022. 250 bodova (Tbr.8. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2022. 250 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), OT-a), ukupno 1275 boda, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR važećem u vrijeme donošenja ove odluke (Tbr. 50. u vezi Tbr. 52. stavak 3. Tarife) iznosi 2.550,00 EUR. Kada se tom iznosu pribroji porez na dodanu vrijednost od 25% (637,50 EUR) troškovi zastupanja tužitelja po kvalificiranom punomoćniku iznose 3.187,5 EUR. Tom iznosu treba pridodati po prvostupanjskom sudu priznate troškove vještačenja, sudske pristojbe tužbe i presude u ukupnom iznosu od 987,46 EUR/7.440,00 kn, zbog čega ukupni troškovi tužitelja iznose 4.174,96 EUR/31.456,24 kn, što u odnosu na uspjeh od 45,2% iznosi 1.887,08 EUR.

21. Slijedom toga, kako za taj iznos nisu ostvareni žalbeni razlozi, neosnovane žalbe tuženika valjalo je odbiti, u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

22. Kako je u preostalom dosuđenom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, imajući u vidu naprijed navedeno, prihvaćanjem kao osnovane žalbe tuženika, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 373. toč. ZPP odlučiti kao u točki III. izreke.

23. Nadalje, kako je prvotuženik zahtijevao trošak plaćene sudske pristojbe žalbe od 237,57 EUR/1.790,00 kn, te kako je sa podnesenom žalbom uspio u dijelu od 49%, pripada mu pravo sukladno tom uspjehu (članak 154. stavak 1. ZPP) na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 116,50 EUR, nastavno čemu je točkom IV. izreke naloženo tužitelju da predmetni trošak naknadi navedenom tuženiku.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke V. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

25. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka I. i II. izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić