Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-422/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to ŽŠ, univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 325. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 420/2025 od 9. travnja 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-420/2025 od 9. travnja 2025. godine, okrivljenik CŠ proglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv javnog reda – javnim poticanjem na nasilje i mržnju iz čl. 325. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s rokom kušnje od tri godine.

1. 1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je osuđen na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 100,00 Eura koje je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o kazneno pravnoj sankciji budući se u konkretnom slučaju uvjetnom osudom, obzirom na relevantne okolnosti neće ostvariti svrha kažnjavanja. Stoga predlaže da se uvaži žalba i preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljeniku izrekne stroža sankcija.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio kod okrivljenika, a koje se odnose na njegovo priznanje, žaljenje i kajanje zbog izvršenog djela.

7. Naime, prilikom izbora vrste i mjere kazneno-pravne sankcije okrivljeniku, prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KZ/11, te mu je pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja sankcija se ukazuje adekvatnom stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela, pa obzirom na predmet, okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, uz jednu otegotnu okolnost koja se odnosi na prekršajnu osuđivanost, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postoje zakonski uvjeti za primjenu uvjetne osude prema odredbama članka 56. KZ/11. Stoga i ovaj drugostupanjski sud nalazi da izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, uvjetovana suspenzijom njenog izvršenja, na rok provjeravanja od 3 (tri) godine, predstavlja dovoljno upozorenje koje izriče sud i koje će dostatno motivirati okrivljenika da ostane na razini zahtjeva društvenog poretka, te posebno utjecati na njega da ne ponavlja ovakva i slična kaznena djela.

8. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KZ/11, traži se da se kazna temelji na stupnju krivnje i težini djela i zahtjeva se određeni odnos tih dviju veličina i visine same sudske kazne. Mjerila za ocjenu krivnje i težinu prijekora nalaze se u počinitelju i njegovu djelu, pri čemu se mjera kazne kreće u području intenziteta krivnje, koji je utvrdio sud imajući u vidu sve okolnosti koje dimenzioniraju nepravo samog djela, kao i sve (subjektivne) okolnosti koje utječu na razinu prijekora.

9. U žalbi državnog odvjetnika neosnovano se tvrdi kako je činjenica da se protiv okrivljenika vodi još jedan kazneni postupak zbog istovrsnog kaznenog djela mora smatrati otegotnom okolnošću. Naime, činjenica vođenja postupka nikako ne može predstavljati otegotnu okolnost zbog presumpcije nevinosti tako da se okrivljeniku ne može otegotno cijeniti okolnost za koju je neizvjesno hoće li uopće nastupiti. Nadalje, objava tri poruke na društvenoj mreži Instagram u periodu od tri mjeseca ne predstavlja nikakvu značajniju kriminalnu količinu koja bi zahtijevala strože kažnjavanje, a kome su sve postale dostupne nije niti utvrđivano tako da se ta nepoznanica ne može paušalno smatrati otegotnom okolnošću. Konačno, izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju kraćem od jedne godine, a ovdje državni odvjetnik traži izricanje upravo takve sankcije, upitno je i s penološkog aspekta jer se time ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11. Upravo izrečenom uvjetnom osudom okrivljenik će još tri godine živjeti pod prijetnjom opoziva te uvjetne osude što će po mišljenju ovog sudskog vijeća svakako utjecati na njega da korigira svoje ponašanje i ne upušta se u činjenje kaznenih djela.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 26. kolovoza 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Iva Lovrin, univ. spec. iur.