Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-524/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene TIK zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-164/2025.-32 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene TIK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru utvrdio je na temelju odredbe članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) da je optužena TIK u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. uz primjenu članka 24. KZ/11.
2. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP prema optuženoj TIK određen je prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
3. Na temelju članka 148. stavak 3. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena TIK po branitelju Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženicu oslobodi optužbe, podredno da se umjesto mjere prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi prema optuženici odredi mjera psihijatrijskog liječenja na slobodi, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak u kojem postupku će se provesti novo psihijatrijsko vještačenje u skladu s pravilima struke.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Neosnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je bez kritičke ocjene prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra temeljem dokumentacije iz 2014., a što je neprihvatljivo prema pravilima forenzičke psihijatrije kao i da je prihvatio nalaz vještakinje bez razmatranja prijedloga obrane za novo vještačenje po drugom vještaku ili konziliju, čime je povrijedio pravo na obranu. Naime, prvostupanjski je sud iznio jasne i prihvatljive stavove iz kojih razloga je prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski Brkić, kao i zašto nalazi da nije potrebno provoditi novo vještačenje optuženice. Osporavajući istaknute zaključke prvostupanjskog suda, žaliteljica, zapravo, iako navodi da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pobija ju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Psihijatrijska vještakinja Mirna Zagrajski Brkić je nalaz i mišljenje sačinila na temelju medicinske dokumentacije optuženice te psihijatrijskog intervjua s optuženicom, kao i pravila znanosti i iskustva. Točno je da nije imala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, odnosno da je tijekom pregleda vještakinja došla do saznanja da je optuženica psihijatrijski pregledana tijekom ove godine, međutim, kod optuženice utvrđeni sumanuti poremećaj, a prema mišljenju vještakinje, predstavlja teški duševni poremećaj koji je kroničan, dugotrajan psihički poremećaj koji karakterizira razvoj jedne ili skupa povezanih sumanutih misli. S obzirom na utvrđeni teži duševni poremećaj optuženice i karakteristike istog, nalaz psihijatra neposredno prije pregleda optuženice, nije odlučujući i ne bi u bitnome utjecao na ocjenu stanja svijesti optuženice tempore criminis. Prvostupanjski je sud za svoje zaključke kako o ubrojivosti optuženice u vrijeme počinjenja djela, tako i razlozima prihvaćanja nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje iznio jasne i određene razloge, između iznesenih razloga nema ikakvog proturječja, tako da osim što je u potpunosti razjašnjeno činjenično stanje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju u žalbi sugerira žalitelj.
10. Nije u pravu žaliteljica niti kada tvrdi da prvostupanjska presuda proizlazi iz proturječnih i općenitih iskaza oštećene TI i svjedokinje MI. Naime, nije sporno da je kritične zgode došlo do verbalnog pa i fizičkog sukoba optužene TIK i oštećene TI, a sporno je je li tom prilikom optuženica izgovorila prijetnju. Svjedokinja ZI je došla u kuću oštećenice začuvši njezine vapaje za pomoći te je, osim što je svjedočila fizičkom obračunu, odnosno zatekla oštećenicu kako leži na betonu, a optuženica je bila iznad nje i trgala joj odjeću, čula da je optuženica rekla oštećenici da će ih sve poubijati. Upravo na isti način je inkriminirani događaj opisala i oštećena TI. Iskazi oštećene TI i svjedokinje koja je očevidac događaja su u bitnim dijelovima podudarni, stoga ih je sud osnovano prihvatio. Cjelokupno ponašanje optuženice, prvo verbalni, a potom i fizički napad na oštećenicu te uz to izgovorene riječi da će ih sve poubijati su ozbiljno podobne izazvati kod osobe kojoj su upućene osjećaj uznemirenosti, uplašenosti, bojazni, straha za vlastiti život, bez obzira je li optuženica željela i stvarno ugroziti tjelesni integritet oštećenice tako da je izgovorenom rečenicom ostvarila objektivna obilježja terećenog protupravnog djela. Na ozbiljnost postupanja optuženice ukazuje činjenica da je oštećenica zapomagala, što je i navelo svjedokinju PI da joj pomogne, što ukazuje da je cjelokupno ponašanje optuženice shvatila ozbiljno i ugrožavajuće.
11. U odnosu na voljnu komponentu optuženičinog postupanja, treba istaći da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje dr. Mirne Zagrajski Brkić prvostupanjski sud utvrdio da optuženica tempore criminis nije bila sposobna shvatiti i kontrolirati svoje ponašanje, bila je neubrojiva. Vještakinja nalazi da bi optuženica zbog dijagnosticiranog sumanutog poremećaja mogla ponoviti teže kazneno djelo, da postoji opasnost za okolinu, osobito za članove njezine obitelji te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno liječenje u odgovarajućoj ustanovi. Optuženica je, dakle, u vrijeme počinjenja djela bila neubrojiva, prema neubrojivim počiniteljima kaznenih djela primjenjuje se Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj: 76/14.) kojima je cilj otkloniti opasnost da neubrojiva osoba ponovo počini neko teže kazneno djelo. Neubrojive osobe nisu krive, njima se ne izriču kazne pa stoga potpuno pogrešno navodi žaliteljica da određen psihijatrijski smještaj nije primjeren prethodnom životu optuženice, odnosno činjenici da je neosuđivana.
12. Prema odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama sud će u kaznenom postupku odrediti prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
13. Prvostupanjski je sud, dakle, s obzirom na nalaz psihijatrijske vještakinje dr. Mirne Zagrajski Brkić primijenio citiranu zakonsku odredbu i primjenom odredbe članka 554. stavak 1. ZKP odredio optuženoj TIK prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Psihijatrijsko liječenje neubrojivih počinitelja protupravnih djela moguće je na slobodi, no s obzirom na nalaz psihijatrijske vještakinje ova mogućnost nije dolazila u obzir, stoga je i određen prisilni smještaj, a ne liječenje na slobodi za što se zalaže žaliteljica.
14. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
