Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4070/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milorad Komadina, odvjetnik u Novom Vinodolskom, protiv tuženih prvotužene RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik iz Rijeke, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1324/2020-12 od 14. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1324/2020-12 od 14. srpnja 2023. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu tražbine sklopljen dana 14. studenog 2019. u [adresa], između 1). tužene RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu cesionara, i 2). tuženog JD iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu cedenta, ništetan u cijelosti.“

2. Odbija se zahtjev tužiteljice ŽD za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.151,18 eura.

3. Nalaže se tužiteljici ŽD naknaditi tuženicima RD i JD parnični trošak u iznosu od 825,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja tuženicima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici ŽD naknaditi tuženicima RD i JD trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja tuženicima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu tražbine sklopljen dana 14. studenog 2019. u [adresa], između 1). tužene RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu cesionara, i 2). tuženog JD iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu cedenta, ništetan u cijelosti.

II. Nalaže se tuženima 1. VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno tužiteljici ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.151,18 EUR/8.673,57 HRK, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe..“

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tuženici zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba postupka. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 412,40 eura uvećano za sudsku pristojbu u iznosu od 1.328,00 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine u iznosu od 597.623,00 kuna koji su 14. studenoga 2019. sklopili tuženici i to JD u svojstvu cedenta (ustupitelja) te PD u svojstvu cesionara (primatelja)

3.1. Istaknuti tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnome, temelji na tvrdnjama:

- da su tuženik JD kao cesionar (primatelj) i B2 Kapital d.o.o. kao cedent (ustupiteljem) sklopili 13. studenoga 2019. Ugovor o ustupu tražbine od 597.623,00 kuna koja tražbina je i predmet navedenog Ugovora o ustupu tražbine od 14. studenoga 2019.,

- da je Ugovorom o ustupu tražbine od 14. studenoga 2019. ugovoreno plaćanje naknade u iznosu od 12.500,00 eura (cca 93.000,00 kuna) za ustup navedene tražbine,

- da je i Ugovorom o ustupu tražbine od 13. studenoga 2019. ugovoreno plaćanje naknade za ustup tražbine u istom iznosu kao u Ugovoru o ustupu tražbine od 14.studenoga 2019.,

- da nije izvršeno plaćanje ugovorenih naknada,

- da tužiteljica na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 263/2015-4 od 15. svibnja 2017. ima tražbinu prema tuženici RD u iznosu od 29.000,00 eura sa zakonskom kamatom od 15. svibnja 2017. do isplate, a što na dan 27. siječnja 2020. iznosi 50.671,83 eura,

- da tuženica RD nije tužiteljici podmirila navedenu tražbinu te je u tijeku ovršni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci broj Ovr-1545/2019 koji je tužiteljica pokrenula protiv RD radi naplate tražbine iz navedene presude,

- da je tuženica RD dostavila tužiteljici Izjavu o prijeboju međusobnih tražbina te da tuženica RD potražuje od tužiteljice iznos od 50.671,83 eura, kao razlike nakon prijeboja međusobnih tražbina,

- da je motiv sklapanja Ugovora o cesiji od 13. studenoga 2019. i od 14. studenoga 2019. prijevarno ponašanje tuženika, a što da je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava, te suprotno Ustavu Republike Hrvatske, moralu društva i prisilnim propisima.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica podigla kredit kod Erste&Steiermarkische bank d.d. (dalje: Banka) na svoje ime i na ime svog supruga za gradnju kuće tuženice RD,

- da je tuženica RD bila u obvezi vraćati rate tog kredita Banci i da je djelomično vratila kredit, ali je ostao dug veći od 50.000,00 eura te su taj dug nakon smrti supruga tužiteljice naslijedili tužiteljica i njezin sin, svaki u ½ dijela,

- da je Erste banka dug tužiteljice ustupila B2 Kapitalu d.o.o. koji je dug ustupio tuženiku JD uz plaćanje naknade od 12.500,00 eura, a JD je dug tužiteljice i njezinog sina ustupio tuženici RD uz plaćanje naknade od 12.500,00 eura,

- da je pravomoćnom presudom naloženo tuženici RD platiti tužiteljici iznos od 29.000,00 eura sa zakonskom kamatom na taj iznos,

- da je RD sukladno odredbama čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) 13. ožujka 2020. izjavila tužiteljici ŽD prijeboj njihovih međusobnih dospjelih tražbina te pozvala tužiteljicu na isplatu ostatka duga koji nije prebijen, u iznosu od 211.500,69 kuna.

5. Na temelju navedenih utvrđenja da je predmet Ugovora o ustupu tražbine od 14. studenoga 2019. vrijednost ustupljene tražbine 597.623,50 kuna te da je za ustup te tražbine ugovorena naknada od 12.500,00 eura (93.000,00 kuna), prvostupanjski sud je ocijenio da postoji nesrazmjer međusobnih činidbi, slijedom čega je zaključio da je predmetni Ugovor o ustupu od 14. studenoga 2019. sklopljen protivno odredbi čl. 7. ZOO, zbog čega je po ocjeni prvostupanjskog suda takav ugovor protivan prisilnim propisima što za posljedicu ima ništetnost takvog ugovora, pa je slijedom navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev.

5.1. U točki II. izreke prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i čl. 155. ZPP te primjenom tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odlučio o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženici ističu u žalbi.

10. Međutim, osnovano tuženici ističu žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10.1. Prema odredbi čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

11. Polazeći od razloga zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev

– da je Ugovorom o ustupu od 14. studenoga 2019. ugovorena isplata naknade od 12.500,00 eura a da iznos prenesene tražbine iznosi, prema navodima tužiteljice, oko 59.000,00 eura, smatrajući da se radi o očitom nesrazmjeru tražbina, valja reći da je odredbama čl. 7. ZOO i čl. 375. st. 1. ZOO propisano:

- čl. 7. ZOO

(1) Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

(2) Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.

- čl. 375. st. 1. ZOO

(1) Ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

11.1. Dakle, citiranim zakonskim odredbama propisano je da je očiti nesrazmjer tražbina razlog za poništenje ugovora, a ne ništetnosti, koji može isticati samo ugovorna strana, što tužiteljica nije, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zbog nesrazmjera međusobnih činidbi ocijenio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti osnovanim.

12. U vezi navoda tužiteljice o eventualnom neispunjenju plaćanja ugovorene naknade za ustup tražbine, valja reći da neispunjenje ugovorne obveze nije razlog za ništetnost ugovora.

13. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužiteljice da se u konkretnom slučaju prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o ustupu od 14. studenoga 2019. radi o prijevarnom postupanju tuženika jer da je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja, valja navesti da predmetna tražbina iz tog ugovora tražbina potječe iz Ugovora o kreditu sklopljenog 26. kolovoza 2008. između pravnog prednika tužiteljice sada pok. SD (supruga tužiteljica) i Erste&Steiermarkische bank d.d., koju tražbinu je Banka ustupila B2 Kapitalu d.o.o. Ugovorom o cesiji od 16. prosinca 2016., a koju je potom B2 Kapital d.o.o. Ugovorom o ustupu tražbine od 13. studenoga 2019. ustupio JD, ovdje drugotuženiku. Pri tome tužiteljica ne osporava da su ona i njezin sin nasljednici pok. SD te su naslijedili dug koji je prema Banci imao ŠD.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. U navedenim okolnostima konkretnog slučaja o ustupima tražbine koju je Banka imala prema pok. ŠD u više navrata, što nije zakonom zabranjeno, po ocjeni ovog suda tuženici su zaključili predmetni Ugovor o ustupu tražbine od 14. studenoga 2019. u skladu s navedenom zakonskom odredbom, jer osim što prijenos tražbine koju je Banka imala prema pok. ŠD nije zabranjen zakonom, ne radi se o tražbini koja je strogo osobne naravi niti se radi o tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, zbog čega se, suprotno shvaćanju tužiteljice, sklapanjem predmetnog Ugovora o ustupu nije došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja.

16. Obzirom na to da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela nakon što je RD dostavila tužiteljici Izjavu o prijeboju međusobnih tražbina, valja reći da tužiteljica ima tražbinu prema tuženici RD u iznosu od 29.000,00 eura za zakonskom kamatom na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-263/2015-4 od 16. svibnja 2017., a iz obrazloženja te odluke proizlazi da se radi o isplati ½ dijela iznosa od 58.000,00 (pravo na isplatu druge polovice pripada sunasljedniku pok. SD, sinu ID) iz prividnog pravnog posla od 4. kolovoza 2009. koji su zaključili pravni prednik tužiteljice pok. SD (suprug tužiteljice) i ovdje tuženica RD. Dakle, tražbina koju tužiteljica ima prema tuženici na temelju pravomoćne presude proizlazi iz pravnog posla od 4. kolovoza 2009. između pok. SD i tuženice kojim se tuženica obvezala vraćati iznose kredita umjesto SD ali tu obvezu nije ispunila.

16.1. Tuženica RD na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 14. studenoga 2019. ima tražbinu koju je početno imala Banka prema ŠD, pa kako je on umro, a dug SD su naslijedili tužiteljica i njezin sin, pitanje na koji način i u kojem dijelu će tuženica ispuniti tražbinu iz Ugovora o ustupu od 14. studenoga 2019. može biti samo predmetnom nekog drugog postupka te nije odlučno u ovoj pravnoj stvari.

17. Stoga je slijedom navedenog, na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti.

18. S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.

19. Tuženicima je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) u okviru postavljenog zahtjeva i prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 eura na ročištu 29. ožujka 2023., dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 OT) – 100 bodova, za zastupanje na ročištima 29. ožujka 2023. i 7. lipnja 2023. (Tbr. 9/1 OT) – ukupno 200 bodova, sve uz uvećanje 10% prema Tbr.40/1 OT, iznosi ukupno 330 bodova, što primjenom Tbr. 54. OT i Tbr. 46 OT iznosi 825,00 eura.

20. Tuženicima je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav žalbe primjenom Tbr. 10/1 OT te Tbr. 54 OT i Tbr. 46 OT u iznosu od 315,50 eura koji iznos je uvećan za plaćenu pristojbu za žalbu u iznosu od 53,09 eura, pa troškovi tuženika nastali u povodu podnesene žalbe iznose 365,50 eura.

21. Tuženici su zahtijevali i zateznu kamatu na sve zatražene troškove postupka pa je odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđeni trošak donesena na temelju čl. 151. st. 3. ZPP sa kamatnom stopom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić