Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-811/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KD, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., i 101/17., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljenog KD, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1989/2020 od 28. veljače 2024, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika te okrivljenog KD kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni KD zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 118. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2018. do 31. srpnja 2018. te od 6. prosinca 2018. do 1. travnja 2019.

2. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22., - dalje u tekstu: ZKP) okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP, te nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža bezuvjetna zatvorska kazna u primjerenom trajanju.

5. Žalbu je podnio i okrivljenik osobno, ne navodeći žalbeni osnov zbog kojeg pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Okrivljenik je podnio žalbu i putem branitelja Anđelka Jureška, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

10.1. U žalbi podnesenoj po branitelju okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a izneseni razlozi o odlučnim činjenicama da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

10.2. Na taj način okrivljenik samo parafrazira zakonsku normu odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, bez da navodi zbog čega bi izreka presude bila nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, te zbog čega smatra da su iznesene odlučne činjenice nejasne i u znatnoj mjeri proturječne.

10.3. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članak 476. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP.

11. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu na dokazima koji su međusobno kontradiktorni i ne daju dovoljno osnova za zaključak da bi se u postupanju okrivljenika ostvarila sva obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Ističe da je iskaz oštećene ND nevjerodostojan te da je u bitnim dijelovima proturječan kao što je proturječan u odnosu na ostale dokaze u spisu, pri čemu u bitnom misli na svjedokinju DD te na medicinsku dokumentaciju za oštećenu. Ističe da oštećena ND u potpunosti različito iskazuje o vremenu i načinu počinjenja kaznenog djela. Navodi da je u potpunosti ostao sporan datum nastanka ozljede koji se inkriminira u činjeničnom opisu budući da je oštećena u bolnici zaprimljena 4. svibnja 2018. a prilikom prijema navodi da je pet dana prije zadobila udarce od supruga po glavi i trupu, što ne odgovara datumu navedenom u optužnici a to je 27. travanj 2018. Dodaje i da je svjedokinja DD ispitana tijekom postupka u dva navrata te da je u odnosu na inkriminirani događaj navela da nije vidjela niti čula svađu ili buku iz stana oštećene te da nije primijetila da bi oštećena imala bilo kakove ozljede na tijelu, dok je na licu imala plavu modricu.

11.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

11.3. Ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećene ND, bivše supruge okrivljenika, koja je opisala sporni događaj navodeći da što se tiče spornog događaja da se ne može u cijelosti sjetiti događaja, ali da ju je i prije spornog događaja okrivljenik u više navrata fizički napadao i to isključivo kada bi bio pod utjecajem alkohola. Dodala je da ne zna koji je bio povod za predmetni događaj, niti što je do toga dovelo, ali nakon toga da je slijedećih tjedan dana ležala doma i da ju je svaki dan posjećivala susjeda DD, jer da je vidjela u kakvom je stanju te je ona pozvala hitnu medicinsku pomoć, zbog čega je završila u bolnici. Iako je navela da se točno ne može sjetiti svih detalja spornog događaja i načina zadobivanja ozljede, navela je da je okrivljenik došao toga dana do nje te da mu je dala stvari u vrećici i da ga je zamolila da izađe van iz stana, a prije nego što mu je dala vrećicu sa stvarima da ju je udario šakom u glavu. Istaknula je da ima dijagnosticiranu epilepsiju, a što je okrivljeni znao, no unatoč tome da ju je udarao u glavu. Sjeća se da nakon što ju je okrivljeni udario da je ležala na podu i da je osjećala jake bolove u predjelu glave s time da nije imala mobitel kod sebe jer ga je očito uzeo okrivljeni, nakon čega je otišla do susjede. Isto je potvrdila svjedokinja DD koja je navela kako okrivljenika ne poznaje, dok oštećenicu poznaje iz viđenja jer stanuje u istoj zgradi u stanu preko puta njezinog. Što se tiče spornog događaja od 27. travnja 2018. navela je kako se u poslijepodnevnim satima nalazila kod kuće te da je krenula u dućan, a prilikom izlaska iz stana da je vidjela mušku osobu za koju je kasnije saznala da je upravo okrivljeni ND. Tada se pozdravila sa oštećenom i okrivljenikom i da je tada sve bilo u redu, međutim, u popodnevnim satima oštećena ND obratila joj se za pomoć govoreći "pomozite mi" i tada je pogledala na hodnik zgrade i vidjela je okrivljenika kako stoji pred vratima stana i da u ruci drži bocu vina i da joj je rekao "evo što vam radi vlastita žena". Tom prilikom nije primijetila da bi oštećena imala bilo kakve ozljede na tijelu. Nakon navedenog oštećena je ušla u stan, a za otprilike sat vremena nakon toga ponovno je pokucala na vrata i zatražila tabletu za glavu i tada je vidjela da oštećena ima ozljede na glavi i na čelu u obliku "čvrge" da ima više ogrebotina po licu, vratu i rukama te u predjelu ramena.

11.4. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinske vještakinje Marije Baković koja se u cijelosti složila sa nalazom i mišljenjem dr. ED proizlazi da su kod oštećene ND utvrđene ozljede u vidu višestrukih krvnih podljeva i oguljotina po licu ( na čelu, ispod oba oka, u području gornje i donje čeljusti obostrano), otok desne strane lica, prijelom gornje čeljusti u području prednje stjenke desnog maksilarnog sinusa sa širenjem prema zubnom nastavku gornje čeljusti, s krvarenjem u sinus, s time da prijelom gornje čeljusti s krvarenjem u maksilarni sinus predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Površinske ozljede u vidu krvnih podljeva, oguljotina i otoka predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Ozljede su nastale udarcima nekog tupo tvrdog sredstva, a u okolnostima fizičkih sukoba, najčešće se radi o udarcima stisnutom šakom. Navela je da ozljede svojom prirodom i lokalizacijom nisu pripisive padu, kao i temeljem dostupnog opisa ozljeda da je za njihov nastanak bilo potrebno najmanje pet zasebnim udaraca zadanih silom slabog do srednjeg intenziteta. Navela je da su ozljede u trenutku liječničkog pregleda bile starijeg datuma, što znači da se sa vremenom nastanka mogu uklopiti u vrijeme inkriminacije. Zaključno je navela da utvrđene ozljede oštećene u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

12. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje te nalaze i mišljenja sudsko medicinskog vještaka i vještaka psihijatra Željka Marinića koji je u svom nalazu naveo da je kod okrivljenika utvrđena prisutnost višegodišnje konzumacije alkoholnih pića, što je dovelo do razvoja sindroma ovisnosti o alkoholu, s cijelim nizom osobnih, obiteljskih, zdravstvenih i šire socijalnih problema. U vrijeme počinjenja kaznenog djela naveo je da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, te je predložio izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkoholizma.

13. Naime, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ispitanih svjedoka te nalaze i mišljenja sudsko medicinskog vještaka te vještaka psihijatra, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispitana svjedokinja i žrtva iskazuju životno i logično, dok su nalazi i mišljenja ispitanih vještaka temeljeni na dokazima priležećim u spisu temeljeni na pravilima struke.

14. Naime, ispravno prvostupanjski sud navodi da je iskaz oštećene vjerodostojan, istinit i u bitnome dosljedan i uvjerljiv, obzirom da je na životan i logičan način opisala najbolje što je bila u mogućnosti, dinamiku cijelog događaj. Osim toga, iz medicinske dokumentacije za oštećenu utvrđeno je da ima niz zdravstvenih problema uz problem ovisnosti o alkoholu tako da je potpuno logično da se takva osoba povremeno gubi te da može konfuzno iskazivati, pogotovo u pogledu načina kako je zadobila udarce, tim više što boluje od epilepsije. Osim toga, ispravno prvostupanjski sud navodi da okolnost što je oštećenoj liječnička pomoć pružena tek nakon sedam dana, ne dovodi u pitanje istinitost iskaza oštećene, a iz razloga što je i sama oštećena u svom iskazu navela da je već i ranije bila napadana od stane okrivljenog iz čega se može zaključiti da je smatrala da će se u konkretnom slučaju oporaviti i bez pružanja liječničke pomoći. Osim toga iskaz oštećene potvrđen je nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka u pogledu mehanizma nastanka ozljeda koji je naveo da se u okolnostima fizičkih sukoba takve ozljede najčešće zadobivaju udarcima stisnutom šakom te da ozljede svojom prirodom i lokalizacijom nisu pripisive padu, zbog čega ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika koji je naveo da toga dana nije bilo nikakvog fizičkog sukoba između njega i oštećene i da toga dana uopće nije bio kod oštećene. Osim toga, iz iskaza svjedokinje DD nesporno proizlazi da je u inkriminirano vrijeme vidjela okrivljenika kod oštećene, iako on poriče da je toga dana bio u kontaktu sa oštećenom, te da joj se oštećena obratila navodeći da ju je istukao okrivljenik sa molbom da joj da tablete protiv bolova.

15. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

17. Nadalje, nisu u pravu državni odvjetnik, niti okrivljenik, kada se žale zbog odluke o kazni.

17.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Tako je prvostupanjski sud okrivljeniku kao olakotno cijenio da nije kazneno osuđivan, međutim, da se kod okrivljenika ne radi o izoliranom ekscesu u protupravnom ponašanju pa čak niti o izoliranom nasilnom protupravnom ponašanju obzirom da je naknadno osuđen zbog prekršaja s elementima nasilja, što ukazuje na neusklađenost ponašanja okrivljenika s opće prihvaćenim normama ponašanja, pa kada se ima na umu težina kaznenog djela za koje je u ovom predmetu osuđen, te način počinjenja kaznenog djela, od kojeg su oštećenoj ostale trajne posljedice, onda je prvostupanjski sud zaključio da je razvidno da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja. Zbog navedenog okrivljenika je osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i potom mu izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne.

17.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da okrivljenik do sada nije osuđivan, jer da iz izvatka iz KE proizlazi kako je okrivljenik osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-283/2023 od 5. rujna 2023, koja je postala pravomoćna 8. veljače 2024., te je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. kao i posebna obveza obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu te sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, zbog čega da je okrivljeniku trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

18. S druge strane okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani te da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

19. Naime, iako je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kako okrivljenik nije do sada osuđivan, jer je osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-283/2023., od 5. rujna 2023. koja presuda je postala pravomoćna 8. veljače 2024., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, u ovom kaznenom predmetu presuda protiv okrivljenika donesena je 28. veljače 2024., ta okolnost svakako predstavlja otegotnu okolnost na strani okrivljenika, međutim, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da uz činjenicu da je okrivljenik do sada višestruko osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u trajanju od 2 (dvije) godine primjerena kazna te će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo, uz koju kaznu je prvostupanjski sud okrivljeniku ispravno izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti na temelju odredbe članka 69. KZ/11, a koja mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

20. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše