Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-501/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FA, zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 560/2023. od 23. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom ŽA prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu se za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. temeljem tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, i na temelju odredbe članka 51. KZ/11 okrivljenik se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku se izriče djelomična uvjetna osuda time da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen ima izvršiti 7 (sedam) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja od 14. prosinca 2022. do 15. prosinca 2022.
III. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni FA zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, sve činjenično opisano izrekom presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 temeljem tog zakonskog propisa u svezi članka 48. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, i na temelju odredbe članka 51. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 14. prosinca 2022. do 15. prosinca 2022.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP), okrivljenik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba je osnovana.
8. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna.
9. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kada je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 primijenio odredbe o ublažavanju kazne a zatim prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, odnosno uvjetnu osudu. Ističe da olakotne okolnosti koje je sud okrivljeniku uzeo u obzir nisu takvog značaja da bi opravdavale izricanje kazne na granici ili ispod zakonskog minimuma, dok je propustio cijeniti postojeće otegotne okolnosti. Navodi da je okrivljenik tjelesne ozljede oštećenici nanio elektrošokerom, i to u području nosa i usne. Dodaje da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da u slučaju da je elektrošoker bio upaljen mogle su nastati teže tjelesne ozljede, te iako su posljedice kriminalnog postupanja okrivljenika teška tjelesna ozljeda, ona je nanesena po licu oštećene uslijed čega je došlo do privremene naruženosti. Smatra da ranija kaznena neosuđivanost okrivljenika ne bi se trebala smatrati olakotnom okolnosti na strani okrivljenika, već uobičajenim načinom života prosječne osobe.
10. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da nije bilo mjesta institutu ublažavanja kazne okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 117. stavak2. KZ/11.
11. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na strani okrivljenika nisu utvrđene one osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu odredbe članka 48. stavak 2. KZ/11, na način da se okrivljeniku izrekne kazna blaža od zakonom minimalne propisane kazne za to kazneno djelo.
12. Naime, sukladno odredbi članka 48. stavak 2. KZ/11 sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kada postoje naročito olakotne okolnosti osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunom ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Međutim, u konkretnom slučaju takove okolnosti na strani okrivljenika nisu utvrđene jer je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenog djela iskazao iznimnu upornost u postupanju nanijevši oštećenoj tešku tjelesnu ozljedu zbog čega je kod oštećene došlo i do privremene naruženosti. Osim toga, oštećena je u svom iskazu navela da je okrivljenik i ranije bio nasilan prema njoj, ali njegovo postupanje nije prijavila zbog čega se može zaključiti da navedeni događaj se ne može smatrati ekscesom u ponašanju okrivljenika. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, dok je prihvaćena utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Jednako tako ocjena je ovog drugostupanjskog suda da jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen nije ona kazna koja bi mogla utjecati na okrivljenika niti na ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ih ne čine, pa je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i potom mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen presudom ovog suda ima izvršiti 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci zatvora neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini ovo kazneno djelo. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom ovoga suda i to sa zasebno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11, te prihvaćajući utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjeseci, i potom izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i potom izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41 KZ/11.
13. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
