Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-486/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ane Jeleč-Pecirep, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GI iz [adresa], zastupane po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom uredu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola br. P-91/22 od 25. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se u toč. I., II., III., IV., V., VII. i VIII. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. P-91/22 od dana 25. srpnja 2024. godine.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se u toč. VII. izreke preinačava odluka o troškovima postupka i nalaže platiti tuženiku daljnji trošak postupka u iznosu 381,34 EUR u roku 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011945152 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 25. rujna 2006. godine (dalje: Ugovor) koja glasi „… sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila…“. U toč. II. izreke utvrđenim su ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru u odredbi čl. 1. pobliže navedene u izreci. U toč. III. utvrđena je ništetnom odredba čl. 11.3. Ugovora, dok je u toč. IV. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.248,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U toč. V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici po osnovi jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 120,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2006. godine do isplate. U toč. VI. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 784,71 EUR sa zateznim kamatama. U toč. VII. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.587,03 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2024. godine do isplate. U toč. VIII. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv toč. I., II., III., IV., V., VII. i VIII. izreke presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda u osporenom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tužiteljica se žali protiv odluke o troškovima postupka (toč. VII. izreke) iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sadržajno i zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se u tom dijelu prvostupanjska odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovori na žalbe nisu podnesene.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika

6. Nije osnovana žalba izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvostupanjski je sud dao jasne, valjene i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nije utvrđeno postojanje onih bitnih postupovnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da je Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora dana 25. rujna 2006. godine na iznos od 19.300,00 CHF te da isti sadrži odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke te je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20%, zatim odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i kojima se korisnik kredita obvezuje platiti banci na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos u visini 1,00% od iznosa kredita,

- da tuženik nije upozorio tužiteljicu na rizike zaključenja ugovora s valutnom klauzulom te mogućim promjenama kamatne stope tijekom otplate što je sve uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice koja kao slabija ugovorna strana nije mogla predvidjeti ni razumjeti ekonomske posljedice koje bi za nju sklapanjem ugovora mogle proizaći,

- da ni iz jedne odredbe predmetnog ugovora i priloženih dokumenata od strane tuženika nije vidljiva niti referentna stopa koja bi se primjenjivala na početnu kamatnu stopu niti je na jedan način utvrđen mehanizam utvrđivanja promjene kamatne stope s točnim i razumljivim kriterijima kao ni da se pojedinačno pregovaralo o naplati iznosa naknade za obradu kredita,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića proizlazi da je tužiteljica na ime tečajnih razlika uplatila višak u iznosu 2.248,73 EUR, te da je tužiteljica ujedno platila i naknadu za obradu kredita u iznosu 120,30 EUR, 8. Nakon što je sud pravilno utvrdio da su odredbe predmetnog ugovora kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak i jednostrano nameće obveza isplate naknade za obradu kredita prosječnom potrošaču i tužiteljici nerazumljive, nepoštene pa prema tome i ništetne, pravilno je primijenio članak 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr., dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

9. S obzirom na to da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno je utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 03. veljače 2022. godine, dakle unutar petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zastara nije nastupila.

9.1. U odnosu na prigovor zastare istaknut glede zahtjeva za isplatom temeljem naknade za obradu kredita, člankom 215. st. 1. ZOO je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle, donošenjem presude kojom se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba.

10. Iako je prvostupanjski sud pogriješio kada je uspjeh tužiteljice utvrdio u omjeru 75%, žalba tuženika podnesena na odluku o trošku nije osnovana jer je time povrijeđeno materijalno pravo na štetu tužiteljice, o čemu će u nastavku ove odluke biti riječi.

11. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, kao ni oni na koje se pazi temeljem članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke, a zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke) jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku (čl. 161. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP).

U odnosu na žalbu tužiteljice

12. Žalba tužiteljice podnesena protiv odluke o troškovima postupka iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP nije osnovana. Tužiteljica, naime, smatra da se navedena postupovna povreda ostvarila u tome što izreka pobijane odluke ne sadrži odbijajući dio za „preostali dio parničnih troškova“ koje žaliteljica pobliže ne navodi u žalbi. Međutim, kako tužiteljica nije tražila donošenje dopunske odluke u tom dijelu, a iz stanja spisa i pobijane odluke je razvidno da sud nije priznao osnovanim zatraženi trošak pristupa na ročište objave presude kao i da punomoćnik tužiteljice nije pristupio na to ročište, pobijana odluka o trošku se može ispitati slijedom čega nije ostvaren naprijed navedeni žalbeni razlog.

13. U pravu je, međutim, žaliteljica kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada je njezin uspjeh u ovoj parnici utvrdio u omjeru 75%. Naime, kada se uzme u obzir ukupnost tužbenih zahtjeva koje je tužiteljica podnijela tijekom postupka, kako kondemnatornih tako i deklaratornih, tada je uspjeh tužiteljice u ovom parničnom postupku 93%.

13.1. Sukladno članku 154. st. 2. ZPP od ovako utvrđenog uspjeha tužiteljice valjalo je odbiti uspjeh tuženika (7%) te ukupan uspjeh tužiteljice u ovom parničnom postupku jeste 86%.

14. Nadalje, u pravu je žaliteljica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za zastupanje na ročištu održanom 28. listopada 2022. godine priznao trošak u iznosu 50 bodova. Radi se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu ovog troška temeljem Tbr. 9 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, dakle, u iznosu 100 bodova. Osim toga prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je tužiteljici za sastav obrazloženog podneska od 7. travnja 2022. godine priznao 25 bodova, jer pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. tužiteljici pripada pravo na naknadu u iznosu 100 bodova.

15. Slijedom navedenog, tuženik je u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u preostalom iznosu 341,97 EUR. Toj razlici valja pridodati i trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu polučenom žalbom (64%). Prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife trošak sastava žalbe uvećan za PDV iznosi 62,5 EUR što razmjerno uspjehu žaliteljice iznosi 39,37 EUR. Prema tome ukupan daljnji trošak kojeg je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznosi 381,34 EUR. Stoga je temeljem članka 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

16. U preostalom nepobijanom dijelu (toč. VI. izreke) valjalo je ostaviti prvostupanjsku odluku neizmijenjenom.

U Šibeniku 26. kolovoza 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ana Jeleč-Pecirep