Republika Hrvatska

Gž-324/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OVB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borislav Škarda, odvjetniku iz Umaga, J. Rakovca 7H, protiv tuženika STUDEN & Co. d.o.o., Zagreb, Iblerov trg 9, OIB 37698185287, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Marcan, odvjetnik iz Umaga, ulica 1. svibnja 4/I, radi predaje posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1081/2024 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tuženika STUDEN & Co. d.o.o. kao neosnovana i u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1081/2024 od 12. prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I-III) i rješenjem (točka IV i V) odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku STUDEN & Co. d.o.o., Zagreb, OIB 37698185287 da poruši odnosno ukloni dograđene dijelove nekretnine, u dijelu projektiranog dnevnog boravka cca 2,06m2, novoprojektirane terase za cca 0,83 označeno u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka OV od 3. travnja 2017. godine, na listu 288 spisa (treća stranica grafičkog priloga nalaza) crvenim kosim linijama, te da navedeni zauzeti prostor slobodan od stvari preda u suposjed svim suvlasnicima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve u roku od 15 dana.

II. U odnosu na dio zahtjeva za rušenje od ukupno 25,65 m2, koji dio je u skladu s građevinskom dozvolom, klasa: UP/I-361-03/03-01/1 Ur.br. 2163-05/4-03-4 od 04. srpnja 2003. godine, tužbeni zahtjev se odbija

III. Grafički prilog nalaza čini sastavni dio presude.

IV Odbija se prijedlog za prekidom ovog postupka.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati trošak postupka u iznosu od 192,50 eura, a u ostalom dijelu svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv dijela te presude, i to točke I i s tom točkom smisleno povezane točke III izreke, kao i odluke o troškovima postupka u točki V izreke, žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prvostupanjsku presudu i rješenje preinačiti na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu uz naknadu tuženiku parničnog troška, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, u dovoljnoj mjeri su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao suvlasnika stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema tuženiku, također suvlasniku predmetne nekretnine da poruši odnosno ukloni dograđene dijelove nekretnine, te da navedeni zauzeti prostor slobodan od stvari preda u suposjed svim suvlasnicima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Prvostupanjski sud je valjanom ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

- da je investitor poslovno-stambene zgrade u [adresa], položene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo poduzeće Građevinar d.o.o. Buje koje je, nakon što je uspostavilo etažno vlasništvo, sa tuženikom sklopilo kupoprodajni ugovor broj 3127/01 od 19. prosinca 2001. predmet kojeg su bili posebni dio zgrade – stan broj 14, na mansardi ulaz A – prolaz, ukupne površine 96,75 m2 (stan površine 64,25 m2 i terasa površine 32,50 m2) i suvlasnički dijelovi cijele nekretnine – 62/1000, kako je i upisano u zemljišnoj knjizi, a što u potpunosti odgovara površini stana i terase naznačenoj u predugovoru o kupoprodaji broj 3127/01 od 7. svibnja 2001. kao i u etažnom elaboratu, a što je tuženik kupio za ukupan iznos od 132.635,20 DEM (1.689,23 DEM za m2 stana i 741,60 DEM za m2 terase),

- da je tužiteljica u istoj zgradi, od istog prodavatelja, kupoprodajnim ugovorom broj 3125/01 od 1. lipnja 2001. kupila dva stana na drugom katu (jedan površine 25,68 m2, a drugi površine 64,98 m2) i suvlasničke dijelove cijele nekretnine (23/1000 i 61/1000), kako je i upisano u zemljišnoj knjizi,

- da su suvlasnici stambene zgrade, među kojima i tužiteljica, tuženiku dali suglasnost za sanaciju krova i dogradnju mansardnog dijela stana o čemu je izdana građevinska dozvola Klase: UP/I-361-03/03-01/1, Ur. broj: 2163-05/4-03-4 od 4. srpnja 2003., koja građevinska dozvola je pravomoćna i konačna s obzirom da je upravni postupak pravomoćno dovršen - obustavljen zaključkom od 19. svibnja 2023. (list 426 spisa),

- da je građevinskim vještačenjem po vještaku ing. građ. OV utvrđeno da se tuženik za korist svog posebnog dijela nekretnine ukupne površine 96,75 m2 proširio na suvlasničke dijelove cijele nekretnine tako što je stan tuženika proširen na teret zajedničkih dijelova zgrade za 25,65 m2,

- da su određena proširenja izvršena i mimo građevinske dozvole od 4. srpnja 2003. i to za 14,86 m2 (spremište ispod krovišta) i za 0,83 m2 + 2,06 m2 u dijelu projektiranog dnevnog boravka, kako je to prikazano u grafičkom prilogu nalaza i mišljenja (list 288 spisa),

- da je djelomičnom presudom poslovni broj P-1575/2016 od 24. listopada 2017. pravomoćno naloženo je tuženiku da poruši odnosno ukloni dograđeni dio spremišta ispod krovišta sjevernog dijela zgrade kojemu se pristupa iz ulaza B za cca 14,86 m2, te da ga slobodnog od stvari preda u suposjed suvlasnicima zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio je u grafičkom prikazu od 3. travnja 2017. građevinskog vještaka OV (list 288 spisa) označen crvenim kosim linijama.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dio spornih zajedničkih dijelova adaptirao i priključio svom stanu na temelju pravomoćne građevinske dozvole Klase: UP/I-361-03/03-01/1, Ur. broj: 2163-05/4-03-4 od 4. srpnja 2003. izdane mu na temelju suglasnosti svih suvlasnika, pa tako i tužiteljice, no da je dio dogradio i mimo izdane mu građevinske dozvole i drži ga u isključivom posjedu. Za dio dograđene terase i dnevnog boravka koji je adaptiran u skladu sa građevinskom dozvolom tužbeni zahtjev je kao neosnovan odbio. Za dio koji je izgrađen mimo građevinske dozvole polazeći od odredbi čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši ga osnovanim.

9.1. O troškovima postupka odlučeno je na način da svaka stranka snosi svoj trošak, uz nalaganje tuženiku da naknadi tužiteljici polovicu troška vještačenja.

10. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a drugačija ocjena izvedenih dokaza koje nudi žalitelj ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

12. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 46. ZV kada je prihvatio i dio tužbenog zahtjeva u točki I izreke prvostupanjske presude i naložio tuženiku uklanjanje i tog dijela koji jednako kao ni prostor spremišta ispod krova nije izgrađen u skladu sa izdanom građevinskom dozvolom. Pri tom nije pravno relevantno niti utječe na pravilnost odluke u nalazu vještaka navedeno shvaćanje koje u žalbi ističe tuženi prema kojem vještak rušenje tih dijelova smatra neekonomičnim i štetnim. Naime, tuženi je time što je svjesno dogradio svoj stan na način da je uzurpirao i zajedničke dijelove nekretnine svih suvlasnika izašavši iz gabarita izdane mu građevinske dozvole sam sebi prouzročio trošak uklanjanja tako bez pravne osnove izgrađenog dijela i eventualnu štetu. Također nije od utjecaja ni to što se po mišljenju vještaka radi o manjim odstupanjima od građevinske dozvole, a niti nepotrebno pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 1 ZPP.

13. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak vještačenja bio je potreban bez obzira na uspjeh tužiteljice u sporu.

14. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke odluka ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić