1               Poslovni broj: Kž-394/2023-4

 

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv  optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 131. st. 3. u vezi st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-192/2022-46 od 31. ožujka 2023., u  sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i oštećene S. G. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

             

 

1. Pobijanom presudom optuženi D. B., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP), oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, povrede prava  na rad iz čl. 131. st. 3.  u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11. Na temelju čl. 544. ZKP-a stavljene su izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-1063/2015-2 od 15. listopada 2015. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-638/2016-2 od 15. srpnja 2016. kojima su izdani kazneni nalozi protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 131. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Također je odlučeno da se oštećenici D. B., J. C. i S. G. s imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Žalbu je podnijela i oštećena S. G. po opunomoćenici M. L., odvjetnici iz D., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se presuda preinači i optuženika proglasi krivim.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Na temelju  čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana kao niti žalba oštećene S. G. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluci o troškovima, dok je žalba oštećene S. G. zbog ostalih žalbenih razloga nedopuštena.

 

6. Osporavajući pravilno utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik nalazi da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je u spornom razdoblju optuženik bio direktor trgovačkog društva N. proizvodnja d.o.o. O. te da je kao odgovorna osoba tog društva zaprimio odluke Općinskog suda u Osijeka koje su mu nalagale da oštećenike vrati na posao u to trgovačko društvo, a što nije učinio. Nalazi da obavijest optuženika o njegovoj ostavci na funkciju direktora u tom trgovačkom društvu od 21. srpnja 2014. nije imala nikakav formalni značaj i da je bio odgovorna osoba tog društva sve do pokretanja stečajnog postupka 3. studenog 2015., te da je zatajio privremenoj stečajnoj upraviteljici naprijed navedene pravomoćne i ovršne odluke o vraćanju oštećenika na rad, slijedom čega je utvrđena i namjera za počinjenje terećenog kaznenog djela.

 

7. Sadržaj cjelokupnih dokaza u spisu, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, izuzme li se čak i dio obrane optuženika da nije bio upoznat s ovim sudskim odlukama, potvrđuje obranu optuženika, da nakon ovršnosti sudskih odluka o vraćanju oštećenika na njihovo ranije radno mjesto, to više nije bilo moguće, jer ta radna mjesta više nisu postojala budući je društvo N. proizvodnja d.o.o bilo trajno blokirano, bez radnika, bez imovine i čekala se provedba stečajnog postupka. Iz očevidnika o danima insolventnosti proizlazi da je račun društva od 18. travnja 2014. bio u neprekidnoj blokadi, dok iz izvještaja stečajnog upravitelja proizlazi da društvo nije obavljalo registriranu djelatnost od sredine 2014., nije imalo zaposlenih radnika i da je žiro-račun društva zatvoren 22. prosinca 2014. Iz istog izvještaja proizlazi da društvo nije imalo nekretnina, niti pokretnina u vlasništvu, osim određene zalihe kineske robe koja ima nedostatke i nema nikakvu tržišnu vrijednost. Društvo nije imalo niti potraživanja od kupaca, dok je imalo obveze na ime poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Sve je to dovelo do zaključka privremene stečajne upraviteljice da je stečajni dužnik nesposoban za plaćanje i prezadužen i stavljen je prijedlog, a što je prihvatio i stečajni sudac, da se donese rješenje o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka nad tim društvom. Sve te okolnosti potvrdila je i privremena stečajna upraviteljica B. S. ispitana kao svjedok.

 

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tijekom postupka nije dokazana niti utvrđena namjera optuženika za počinjenje ovog kaznenog djela, odnosno da bi optuženik bio svjestan da uskraćuje prava oštećenih radnika ne izvršavajući odluku suda o vraćanju na rad, budući je u vrijeme ovršnosti ovih sudskih odluka to trgovačko društvo gdje su se oštećenici trebali vratiti na rad već prestalo s radom uslijed nelikvidnosti i prezaduženosti, slijedom čega je uslijedio postupak stečaja društva.

 

8. Iz navedenih razloga, drugostupanjski sud smatra da razlozima žalbe državnoga odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano i po činjenično izmijenjenoj optužnici, optuženika oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a.

 

9. Žalbu oštećenice S. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, drugostupanjski sud nije razmatrao, budući da je u ovom predmetu ovlašteni tužitelj državni odvjetnik, a ne radi se o situaciji kada je državni odvjetnik preuzeo kazneni progon od oštećenika kao tužitelja, tako da je žalba oštećenice dopuštena je samo zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP-a). 

 

9.1. Neosnovana je žalba oštećenice S. G. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu jer je prvostupanjski sud pravilno sukladno čl. 158. st. 3. ZKP-a kada donosi oslobađajuću presudu oštećenicu uputio s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, dok je o troškovima kaznenog postupka odlučio sukladno čl. 149. st. 1. ZKP-a koji propisuje da kada se donese oslobađajuća presuda da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava, što se ne odnosi na troškove oštećenice za zastupanje po opunomoćeniku već je te troškove dužna snositi zastupana osoba.

 

10. Budući žalbe državnog odvjetnika i oštećenice S. G. nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482.  ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 29. studenog 2023.