REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1074/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Bjelovara, Trg Eugena Kvaternika 2, OIB 18970641692, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ĐŽŽ, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2723/2022-3 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3603/2016-61 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se odbija revizija umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2723/2022-3 od 26. listopada 2022., u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3603/2016-61 od 25. ožujka 2022. pod točkom I. izreke za iznos glavnice od 33.165,00 kuna i u dijelu zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kuna tekuće od 2. srpnja 2020., do isplate te u dijelu zateznih kamata na iznos od 18.165,00 kuna tekućih od 21. siječnja 2021., do isplate.
II. Djelomično se prihvaća revizija umješača na strani tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2723/2022-3 od 26. listopada 2022., u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3603/2016-61 od 25. ožujka 2022. pod točkom I. izreke u dijelu zateznih kamata na iznos od 15.000,00 kuna od 18. travnja 2015. do 1. srpnja 2020. te u dijelu zateznih kamata na iznos od 18.165,00 kuna od 18. travnja 2015. do 20 siječnja 2021., i sudi:
„Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice ĐŽ da joj tuženik Grad Bjelovar isplati zateznu kamatu na iznos od 15.000,00 kuna tekuću od 18. travnja 2015. do 1. srpnja 2020. te u dijelu da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos od 18.165,00 kuna tekuću od 18. travnja 2015., do 20. siječnja 2021.“.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-3603/2016-61 od 25. ožujka 2022. suđeno:
„I Nalaže se tuženiku Gradu Bjelovaru platiti tužitelju TŽ iz [adresa] 63.165,00 kn sa zateznim kamatama od 18. travnja 2015. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 18.025,00 kn od 25. ožujka 2022. godine do isplate, sve po stopi određenoj za sako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĐŽ u svoti od 600,00 kn.“.
2. Drugostupanjskom je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2723/2022-3 od 26. listopada 2022. potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude umješač na strani tuženika, Euroherc osiguranje d.d., podnio je prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1119/2023-2 od 5. travnja 2023., dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
„1. Je li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe(povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?
2. Je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen i može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude umješač na strani tuženika je podnio reviziju sukladno čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da u sada spornom dijelu tužbeni zahtjev odbije, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevao je trošak revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete u vidu pravične novčane nakade zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete u vidu naknade štete za tuđu pomoć i njegu te materijalnih troškova liječenja, a sve povodom štetnog događaja uslijed kojeg se tužiteljica poskliznula na zaleđenoj površini (trgu) i pala te zadobila teška tjelesna oštećenja, a za koju nezgodu je odgovoran tuženik koji je u obvezi održavati tu javno prometnu površinu.
9. Imajući u vidu da se revizijom postavljena pitanja svode na propitivanje početka tijeka zastare u pogledu dijela preinačenog tužbenog zahtjeva (povećanjem postojećeg) te pitanje tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, za donošenje odluke nije potrebno osvrtati se na pitanja aktivne i pasivne legitimacije, odgovornosti za štetu, dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja visine štete, već je dovoljno za navesti, da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno:
- da se štetan događaj dogodio 9. veljače 2015.,
- da se tužiteljica s odštetnim zahtjevom tuženiku obratila 18. travnja 2015.,
- da u trenutku prethodnog obraćanja, liječenje nije bilo završeno, već je isto bilo završeno 2. srpnja 2015., kad je i tužiteljica saznala za cjelokupan opseg štete,
- da je tužba podnesena 30. studenog 2016.,
- da je tužbom prvotno bilo utuženo 30.000,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao i iznos od 600,00 kn na ime materijalnih troškova liječenja (u dijelu materijalnih troškova tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan pod točkom II. izreke presude), a sve sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2015., tijek zateznih kamata na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna nije bio sporan,
- da je prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj prvotno podneskom od 2. srpnja 2020., preinačio tužbu povećanjem tuženog zahtjeva za iznos od 15.000,00 kn na ime neimovinske štete, sukladno promjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda sa sjednice Građanskog odjela od 15. lipnja 2020., dok je podneskom od 21. siječnja 2021. uredio prethodno povećan tužbeni zahtjev na način da je sada sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka odredio da na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada i dodatno iznos od 18.165,00 kn, odnosno ukupno iznos od 63.165,00 kn sve sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2015. do isplate.
9.1. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete te štete za tuđu pomoć i njegu u ukupno zatraženom iznosu od 63.165,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2025., sve temeljem odredbe čl. 1063., 1064., 1084., 1100. i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/15 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok su za iznos od 600,00 kn na ime materijalnih troškova liječenja odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Tuženik te umješač na strani tuženika su u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, istaknuli prigovor zastare, koji je drugostupanjski sud otklonio u bitnom uz obrazloženje, da u konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem generičnog novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva. Isto tako drugostupanjski sud u bitnom navodi kako je zahtjev za naknadu štete postavljen još u tužbi podnesenoj 30. studenoga 2016., a liječenje je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dovršeno 2. srpnja 2015., stoga da je potrebno zaključiti da nije protekao rok od tri godine, uslijed čega je prigovor zastare ocijenio kao neosnovan. Dakle, i prema mišljenju ovog suda u pogledu razlike u dijelu koje je tužbeni zahtjev povećan treba smatrati da je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO došlo već podnošenjem tužbe.
11. Imajući na umu gore navedeno, revizijski sud ocjenjuje pravilnim pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu početka tijeka zastarnog roka na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, revizijski je sud u nizu svojih odluka poslovni broj Rev- 1093/2023 od 30. listopada 2024., Rev-1424/2024 od 19. studenog 2024., Rev- 1005/2024 od 26. studenog 2024., izrazio pravno shvaćanje koje je ujedno odgovor na prvo postavljeno pitanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Navedeno pravno shvaćanje je podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., koje sud reafirmira se i ovom odlukom.“
11.1. Stoga je u odnosu na prvo postavljeno pitanje sukladno čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
12. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja napomenuti kako su pogrešno nižestupanjski sudovi na cjelokupan iznos glavnice dosudili zateznu kamata kako je to tužitelj u tužbi potraživao, od 18. travnja 2015. Naime, tužitelj je tužbom potraživao iznos od 30.000,00 kn na ime neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dok je podneskom od 2. srpnja 2020. naknadno izvršio (nepravu preinaku) za iznos od 15.000,00 kn na ime neimovinske štete, sukladno promjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda sa sjednice Građanskog odjela te podneskom od 21. siječnja 2021. ponovno izvršio tzv. nepravu preinaku nakon dostavljenog nalaza i mišljenja te na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć potraživao dodatno ukupan iznos od 18.165,00 kn.
12.1. Stoga, u odnosu na drugo postavljeno pitanje navodi se da je ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev-50/2022-2 od 24. siječnja 2023., pa slijedom toga, odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:
„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“
12.2. Slijedom navedenog u odnosu na drugo postavljeno pitanje valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.
13. Odbijen je kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka obzirom da je umješač na strani tuženika u revizijskoj fazi postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (tako i Rev- 1734/2019-2 od 21. svibnja 2019. i Rev-448/2024 od 26. studenog 2024.), i to djelomično, a djelomično je revizija odbijena.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
