Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-602/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6305/2022-28 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice EI kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6305/2022-28 od 25. listopada 2024.
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika BI i preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6305/2022-28 od 25. listopada 2024. u dijelu pod točkom III izreke kojim nije dosuđena tuženiku naknada troška postupka preko iznosa od 1.250,00 eura, a za pristup na ročište za objavu presude i sudi:
„Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku daljnji trošak postupka u iznosu od 125,00 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 37,89 eura, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži isplatu 8.800,00 EUR (slovima: osam tisuća osamsto eura) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2022. do isplate.
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 25. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.“
2. Protiv te presude žalbu i dopunu žalbe podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Protiv dijela presude kojim nije tuženiku dosuđena naknada troškova pristupa na ročište za objavu presude održanom 25. listopada 2024. u iznosu od 125,00 eura žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima i naloži tužiteljici platiti tuženiku i trošak pristupa na ročište za objavu presude, podredno ukinuti u tom dijelu odluku o trošku i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Ujedno traži i naknadu troškova žalbe u iznosu od 31,50 eura i troška sudske pristojne na žalbu 13,27 eura.
4. Na žalbu i dopunu žalbe tužiteljice odgovorio je tuženik koji osporava navode iz žalbe i dopune žalbe te ih predlaže odbiti kao neosnovane, dok na žalbu tuženika nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6.1. Prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem, dok je odredbom čl. 167. st. 1. istog Zakona propisano da se odluka o troškovima sadržana u presudi može pobijati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 8.800,00 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2022. do isplate, a tužiteljica zahtjev za isplatu temelji na tvrdnjama da je tuženiku pozajmljivala novac i to na temelju usmenog ugovora o zajmu od 21. veljače 2018. na način da je na njegov devizni račun najmoprimac stana u vlasništvu tužiteljice uplaćivao iznose najamnine, a koji iznosi su utrošeni za adaptaciju stana tuženika, te ih se tuženik obvezao vratiti do 30. lipnja 2022., što tuženik nije učinio unatoč pozivima tužiteljice.
8. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:
- da su tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici do siječnja 2020. te su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stanovali u stanu tuženika na adresi [adresa],
- da je iznos najamnine po osnovi ugovora o najmu stana tužiteljice uplaćivan na devizni račun tuženika,
- da je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. na račun tuženika uplaćeno ukupno 7.335,00 eura, i to 27. kolovoza 2018. uplaćeno je ukupno 2.535,00 eura, zatim 1. ožujka 2019. uplaćeno je 2.405,00 eura i 2. rujna 2019. uplaćeno je 2.395,00 eura,
- da tužiteljica nije dokazala da je s tuženikom sklopila ugovor o zajmu u odnosu na iznose koji su uplaćivani na devizni račun tuženika u smislu čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine '' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da između stranaka nije sklopljen usmeni ugovor o zajmu u odnosu na iznose koji su uplaćivani na devizni račun tuženika, te je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Neosnovano tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a drugačija ocjena izvedenih dokaza koje nudi žaliteljica ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.
12. Valja navesti i kako je tužiteljica kao prilog dopuni žalbe dostavila novi dokaz - očevidnik o danima insolventnosti, no odredbom čl. 352. st. 1. ZPP propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, pa taj dokaz nije uzet u obzir.
13. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
14. Člankom 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a odredbom članka 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavatelj predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Odredba članka 29.st.1. ZOO propisuje obvezu plaćanja zateznih kamata u slučaju da dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obveze.
15. Na temelju rezultata provedenog postupka i izvedenih dokaza, a polazeći od citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi tuženiku utuženi iznos usmenim dogovorom pozajmila ni da je taj iznos utrošen u skladu sa dogovorom stranaka za uređenje stana tuženika. Iz iskaza stranaka i ostalih izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je zaključio da su stranke za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice novac od najma stana tužiteljice koji je na devizni račun tuženika uplaćivan jer je u to vrijeme tužiteljičin račun bio u minusu, a ne u svrhu pozajmice, utrošen za potrebe njihove izvanbračne zajednice.
16. Tužiteljica u znatnom dijelu žalbe preocjenjuje dokaze koje je prvostupanjski sud izveo i pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa kako je sud upravo postupajući u smislu prethodno citirane odredbe utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koje tužiteljica sadržajno upire u žalbi.
17. Dakle, izvedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom je i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda utvrđeno da stranke nisu usmeno sklopile ugovor o zajmu, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
18. Slijedom svega navedenoga, kako nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda.
19. Međutim, žalbeni navodi tuženika da su mu sukladno odredbi čl. 155. ZPP kao potreban pripada i trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, osnovani su, radi čega je žalba prihvaćena, a pobijana presuda, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u dijelu u kojem o tom trošku nije odlučeno, preinačena na način da je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku daljnji trošak od 50 bodova (Tbr. 9. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda i uvećano za PDV iznosi 125,00 eura, i to sa zateznim kamatama u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od 25. listopada 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude (točka I izreke rješenja ovog suda).
20. Kako je tuženik uspio sa svojom žalbom u cijelosti, polazeći od vrijednosti predmeta spora za žalbu koji iznosi 125,00 eura, tuženiku se priznaje i trošak sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 10.4. Tarife i PDV od 6,25 eura, ili ukupno 31,25 eura koji iznos mu je dužan platiti tuženik. Tuženik je zatražio i plaćanje sudske pristojbe na žalbu, ali kako je istu platio u iznosu od 6,64 eura (a ne u zatraženom iznosu od 13,27 eura), valjalo mu je priznati i taj trošak i odlučiti kao u izreci rješenja ovog suda pod točkom II.
21. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela (točka III izreke rješenja ovog suda).
U Šibeniku 26. kolovoza 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić