Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-898/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) ĆIU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Juriša, odvjetnici u Zagrebu, Krajiška 17, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 38583303160, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pelicarić i Smerdel d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 35, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1127/2015-91 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1127/2015-91 od 4. rujna 2024., pod točkama I., III., IV. i V. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1127/2015-91 od 4. rujna 2024. odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 25.835,65 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN, 153/04) do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 6.575,51 eur od 6. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 6.351,23 eur od 4. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 6.470,14 eur od 3. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 6.438,77 eur od 4. rujna 2014. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 25.835,65 eur.

III/ Utvrđuje se nedopuštenom te se poništava Odluka tuženika o isplati naknade tužiteljici, za nastavu izvedenu iznad punog nastavnog opterećenja za akademsku godinu 2011./2012., 2012./2013. i 2013./2014., od 2. studenog 2015..

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.916,98 eur, u roku od 8 dana.

V/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od sveukupno 10.601,62 eura/79.877,90 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena i to.

- iznos od 2.117,92 eura/15.957,45 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2011.,

- iznos od 2.827,90 eura/21.306,82 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012.,

- iznos od 2.827,90 eura/21.306,82 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2013.,

- iznos od 2.827,90 eura/21.306,81 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2014.,

te se ujedno nalaže tuženiku da naknadi tužitelju i trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po navedenoj stopi od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv navedene presude pod točkama I., III., IV. i V. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi ili ukine. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom dijela plaće te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- tužiteljica je zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu od 16. travnja 2008. na radnom mjestu docenta na katedri za Opću povijest prava i država s punim radnim vremenom, kako i temeljem Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2014. na radnom mjestu izvanrednog profesora u znanstvenom području društvenih znanosti, znanstveno polje pravo, grana povijesti prava i države na katedri za Opću povijest prava i države;.

- tijekom četiri akademske godine od 2010. do 2014. (2010/11, 2011/12, 2012/13 i 2013/14), kao jedini profesor na katedri, odradila je svake godine više od 300 norma sati po godini;

- sporno je koliko je norma sati prebačaja odradila po akademskoj godini;

- tužiteljica tvrdi kako je u akademskoj godini 2010./2011. odradila 855 norma sati, što predstavlja 495 norma sati preko propisane norme uvećane za 20%, u akademskoj godini 2011./2012. odradila je 765 norma sati, što predstavlja 405 norma sati preko propisane norme uvećane za 20%, u akademskoj godini 2012./2013. je odradila 783 norma sati, što predstavlja 423 norma sati preko propisane norme uvećane za 20%, te u akademskoj godini 2013./2014. odradila je 533 norma sati, što predstavlja 272 norma sati preko propisane norme uvećane za 20%.

- tuženik osporava ovaj izračun tužiteljice te ističe da je prema njegovoj evidenciji tužiteljica odradila prebačaj norme u manjoj mjeri no što ona tvrdi, te posebno da nije odradila nastavu dva izborna predmeta i tzv. napredni seminar, pa je količina prebačene norme manja no što tužiteljica navodi;

- nije sporno kako tuženik tužiteljici za svaki prebačen norma sat priznaje pravo na isplatu 180,00 kuna;

- tuženik priznaje kako je tužiteljica u predmetnom razdoblju imala prebačaj norma sati zbog čega joj je u četiri navrata vršio isplatu;

- odlukom tuženika o isplati naknade za nastavu izvedenu iznad punog nastavnog opterećenja od 2. studenog 2015. utvrđeno je da je tužiteljica ostvarila pravo na naknadu za nastavu izvedenu iznad punog nastavnog opterećenja u školskoj godini 2011./2012., 2012./2013. i 2013./2014. te kako je istom odlukom naložena isplata utvrđenog, a neisplaćenog iznosa po toj osnovi, u visini od 19.800,75 kuna bruto uz obrazloženje da je to naknada za odražavanje nastave u III. turnusu za nastavu sa studentima na prvoj godini pravnog studija;

- tuženik tvrdi kako je svim radnicima tuženika koji su iz bilo kojeg razloga ostvarili pravo na naknadu za svoj rad iznad punog nastavnog opterećenja isplatio naknadu, pa je tako tužiteljici za akademske godine 2010./2011., 2011./2012., 2012./2013. i 2013./2014. isplaćena naknada, i to: za akademsku godinu 2010./2011. u bruto iznosu od 15.957,45 kuna dana 7. rujna 2011., akademsku godinu 2011./2012. u bruto iznosu od 21.306,82 kuna dana 18. srpnja 2012., akademsku godinu 2012./2013. u bruto iznosu od 21.306,82 kuna dana 1. srpnja 2013. te za akademsku godinu 2013./2014. u bruto iznosu od 21.306,81 kuna dana 9. lipnja 2014.;

- iz nalaza i mišljenja vještaka Ručevića proizlazi kako tuženik ne raspolaže sa cjelovitom evidencijom o nastavi koju je tužiteljica vršila u predmetnom razdoblju, cjelovita je evidencija samo za akademsku godinu 2011/2012;

- na temelju evidencije tuženice vještak Ručević je zaključio kako je tužiteljica imala sljedeći prebačaj norma sati nastave:

*161 norma sat za akademsku godinu 2010./2011.

*152 norma sati za akademsku godinu 2011./2012.

*156,50 norma sati za akademsku godinu 2012./2013.

*156,50 norma sati za akademsku godinu 2013./2014.

5. Na ove činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 33. i 34. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj: 142/10, 151/13, 159/13, dalje: KU), čl. 92., 135. i 139., Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 130/23, dalje: ZR), čl. 19., čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 45. st. 1. i 2., u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, 115/16, dalje: ZPD), čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15, 115/16, dalje: PPD), te odlučio kao u izreci osporene presude.

6. U predmetnom slučaju se radi o sporu između tužiteljice kao nastavnika visokog obrazovanja i njenog poslodavca, Sveučilišta u Zagrebu, o tome da li je i koliko tužiteljica u predmetne četiri akademske godine ostvarila prebačaj norma sati nastave, i da li joj je tuženik s te osnove dužan još nešto isplatiti.

7. Nastavno opterećenje je u konkretnom slučaju regulirano odredbom čl. 33. KU koji glasi:

1) Puno nastavno opterećenje nastavnika izabranih u znanstveno-nastavno zvanje iznosi 300 norma sati godišnje.

2) Puno nastavno opterećenje zaposlenika izabranih u suradničko zvanje višeg asistenta na sveučilištu iznosi 225 norma sati godišnje.

3) Puno nastavno opterećenje zaposlenika izabranih u suradničko zvanje asistenta na sveučilištu iznosi 150 norma sati godišnje.

4) Puno nastavno opterećenje zaposlenika izabranih u suradničko zvanje na veleučilištu i visokoj školi iznosi 300 norma sati godišnje.

5) Puno nastavno opterećenje nastavnika izabranih u nastavno zvanje iznosi 450 norma sati godišnje.

6) Puno nastavno opterećenje zaposlenika izabranih u stručno zvanje, laboranata te pomoćnoga nastavnog osoblja iznosi 600 norma sati godišnje.

7) Puno nastavno opterećenje na umjetničkim akademijama odredit će se posebnim aktom ustanove ili kolektivnim ugovorom ustanove koje odobrava ministar. 8) Obveza nastavnika koji obavlja dužnost dekana iznosi 20% punoga nastavnog opterećenja (60 norma sati godišnje), a prodekana 50% punoga nastavnog opterećenja (150 norma sati godišnje).

9) Obveza nastavnika koji obavlja dužnost pročelnika sveučilišnog odjela iznosi 50% punoga nastavnog opterećenja (150 norma sati godišnje), a zamjenika pročelnika sveučilišnog odjela 80% punoga nastavnog opterećenja (240 norma sati godišnje). 10) Nastavnik koji obavlja dužnost rektora nema obveze u nastavi, a obveza nastavnika koji obavlja dužnost prorektora iznosi 20% punoga nastavnog opterećenja (60 norma sati godišnje).

11) Odstupanje od vrijednosti propisanih stavcima 1. do 5. ovoga članka koje iznosi do 20% smatra se punim nastavnim opterećenjem.

12) Za izračun norma sati vrednuje se:

- jedan sat predavanja u postdiplomskoj nastavi kao tri norma sata

- jedan sat predavanja u preddiplomskoj i diplomskoj nastavi kao dva norma sata

- jedan sat seminara, ako zahtijeva veću aktivnost nego vježbe, kao jedan i pol norma sat

- jedan sat vježbi kao jedan norma sat

- jedan sat pomoći kod izvođenja vježbi i ostalih oblika izvođenja nastave kao jedan norma sat.

8. Iz gornjeg je jasno vidljivo kako pojam "norma sat" nije identičan sa satom radnog vremena. Prema čl. 34. st. 4. KU, zaposlenici za svoj rad iznad punoga nastavnog opterećenja imaju pravo na uvećanje plaće kako slijedi:

- zaposlenici iz stavka 1., 2. i 3. članka 33. za 1 norma sat 0,104% ukupne godišnje osnovne plaće.

- zaposlenici iz stavka 4. članka 33. za 1 norma sat 0,069% ukupne godišnje osnovne plaće.

- zaposlenici iz stavka 5. članka 33. za 1 norma sat 0,052% ukupne godišnje osnovne plaće.

9. Dakle, pravo na isplatu se temelji na gornjim odredbama. To nije prekovremeni rad niti je pravo na isplatu izravno vezano uz trajanje radnog vremena. Riječ je o institutu sui generis koji vrijedi samo za znanstvenike i nastavnike visokog obrazovanja. Prema odredbama 34. st. 5., 6. i 7 KU, rad iznad punog nastavnog opterećenja obračunava se prosječno na punu akademsku godinu. Uvećanje plaće isplaćuje se prema planu, a konačno se obračunava prema obavljenom radu na kraju akademske godine. Ustanove mogu iz sredstava vlastitih prihoda isplaćivati i veća uvećanja plaće za rad preko punog nastavnog opterećenja od onih određenih ovim člankom.

10. Poslodavac u ovakvim slučajevima donosi jedan pravni akt na kraju svake akademske godine. Riječ je o složenoj kalkulaciji koja uključuje više varijabli i vlastitih procjena poslodavca. U konkretnom slučaju poslodavac tužiteljice je taj akt donio u obliku naloga za isplatu u kojem se zbirno navode zaposlenici kojima se isplaćuje ovakva naknada te u obliku pojedinačnih odobrenja za isplatu (listovi 26- 43).

11. Tako je tuženik za 2010/11 akademsku godinu 6. rujna 2011. donio akt kojim je naložio isplatu za nastavno opterećenje izvan predviđene norme za 17 djelatnika, među kojima je i tužiteljica, za koju je ta naknada određena u iznosu od 9.000,00 kuna neto. Iz vezanog odobrenja za isplatu vidljivo je da to predstavlja za poslodavca ukupan trošak od 18.351,07 kuna.

12. Tako je tuženik za 2011/12 akademsku godinu 17. srpnja 2012. donio akt kojim je naložio isplatu za nastavno opterećenje izvan predviđene norme za 16 djelatnika, među kojima je i tužiteljica, za koju je ta naknada određena u iznosu od 9.000,00 kuna neto.

13. Tako je tuženik za 2012/13 akademsku godinu 11. lipnja 2013. donio akt kojim je naložio isplatu za nastavno opterećenje izvan predviđene norme za 16 djelatnika, među kojima je i tužiteljica, za koju je ta naknada određena u iznosu od 9.000,00 kuna neto.

14. Tako je tuženik za 2013/14 akademsku godinu 5. lipnja 2014. donio akt kojim je naložio isplatu za nastavno opterećenje izvan predviđene norme za 15 djelatnika, među kojima je i tužiteljica, za koju je ta naknada određena u iznosu od 9.000,00 kuna neto.

15. Osim toga, tuženik je donio i odluku od 2. studenoga 2015. i, budući ne osporava kako je tužiteljica u navedenom razdoblju imala stanovito nastavno opterećenje izvan predviđene norme, pa i preko onoga što joj je isplatio gore navedenim odlukama od 6. rujna 2011., 17. srpnja 2012., 11. lipnja 2013. i 5. lipnja 2014. (dakle po 9.000,00 kuna neto po akademskoj godini), isplatio joj dodatno 19.800,75 kuna s osnova nastavnog opterećenje izvan predviđene norme u predmetnom razdoblju. Sud prvog stupnja, međutim, u kalkulaciju dugovanja tuženika tužiteljice s predmetne osnove na unosi ove isplate nije pruža prihvatljive razloge zašto to nije učinio. Za one godišnje isplate po 9.000,00 kuna i za isplatu po odluci od 2. studenoga 2015. sud prvog stupnja u obrazloženju navodi sljedeće: "Također, proizlazilo bi da od utvrđenog iznosa (25.835,65 eur) nije bilo potrebno odbijati iznose čije su isplate utvrđene tijekom postupka, odnosno koje spominje tuženik i u Odluci od 2. studenog 2015., budući da nije utvrđeno da bi se predmetne isplate odnosile na podmirenje dugovanja tuženika s naslova prekovremenog rada tužiteljice, koji zaključak podupiru i utvrđenja vještaka, vidljiva npr. iz dostavljenog nalaza i mišljenja (str. 542- 543 spisa) kada se spominje da se isplate temelje na ugovoru o djelu, odnosno isplati dodatka odnosno predavanjima za tzv. III. turnus, a što nije podudarno s potraživanjem tužiteljice iz ovog postupka. U tom smislu valjalo je onda usvojiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice te utvrditi nedopuštenom odnosno poništiti Odluku tuženika od 2. studenog 2015., neovisno o mogućim isplatama temeljem iste, s obzirom da nije utvrđeno da bi se radilo o naknadi za rad iznad punog nastavnog opterećenja, na što je ukazivala tužiteljica u tužbi kojom je pobijala predmetnu Odluku (prvotno zaprimljena pod poslovnim brojem Pr-104/2016, da bi naknadno postupak temeljem iste bio spojen radi provođenja zajedničkog postupka), kod čega se ističe da u predmetnoj Odluci, a na što upire i tužiteljica, nema evidencije niti obračuna prekovremenih sati, što također ukazuje na okolnost da se ista Odluka ne može smatrati vjerodostojnom."

16. Ovakvo obrazloženje je nejasno, nepotpuno niti se temelji na činjenicama utvrđenim u ovom postupku. Kako se u odlukama o godišnjim isplatama od po 9.000,00 kuna izrijekom navodi da se isplata vrši zbog "nastavnog opterećenja izvan predviđene norme" što upućuje na isplate po čl. 33. KU, zaključak prvostupanjskog suda da se to iz sadržaja odluka ne može zaključiti nije pravilan. Neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda kad navodi, pozivajući se na nalaz vještaka, "kako se ove isplate temelje na ugovor o djelu, odnosno isplati dodatka odnosno predavanjima za tzv. III. turnus, a što nije podudarno s potraživanjem tužiteljice iz ovog postupka" jer to nema uporišta u izvedenim dokazima, osobito ne u sadržaju navedenih odluka o isplatama. Nije dokazana tvrdnja tužiteljice da su stranke imale zaključen ugovor o dijelu u navedenom razdoblju. To je tek tužiteljičina puka tvrdnja, a objektivni dokaz na tu okolnost nije izveden. Nije jasno ni zašto sud prvog stupnja u obrazloženju spominje prekovremeni rad kad se ovdje ne radi o toj osnovi.

17. Osnovni sadržaj tuženikove žalbe upire upravo na to što sud nije uračunao u kalkulaciju spomenute isplate.

18. Zbog toga presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, dijelom presuda nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

19. Slijedom navedenog sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP pa je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbe kao osnovane i ukinuti presudu prvog stupnja i vratiti predmet na ponovno suđenje.

20. O zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbi odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

21. U novoj glavnoj raspravi sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti, ocijeniti dokaze i utvrditi bitne činjenice. Između ostalog valja pouzdano utvrditi osnov isplata tuženika tužiteljice, provjeriti i navode o ugovorima o djelu, provjeriti da li je isplata po odluci od 2. studenoga 2015. doista izvršena (19.800,75 kuna neto), utvrditi da li je tužiteljica u navedenom razdoblju održavala nastavu za izborne predmete i tzv. napredne seminare. Da bi se u ovom predmetu mogla donijeti zakonita odluka potrebno je najprije utvrditi stvarno nastavno opterećenje tužiteljice za svaku od predmetnih akademskih godina (2010/11, 2011/12, 2012/13 i 2013/14) za svaku akademsku godinu, umanjiti stvarno nastavno opterećenje za 300 norma sati + 20% (čl. 33. st. 1., 11. i 12. KU) te tako izračunati prebačaj. Izračunati vrijednost prebačenih norma sati i od tog iznos odbiti 9.000,00 kuna koliko je tuženik na kraju svake akademske godine isplaćivao tužiteljici s osnova prebačenih norma sati, kao i isplatu po odluci od 2. studenoga 2015. od 19.800,00 kuna. Ostatak jest onaj iznos na kog tužiteljica ima pravo s obzirom na odredbe KU.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš