Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1095/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Patricija Milas, odvjetnica u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11302/2019-51 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11302/2019-51 od 17. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku OF da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 11.474,29 eura kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.600,00 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da mu tuženik na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), dakle zbog stjecanja bez osnove, isplati iznose isplaćene tuženiku u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave koja je nakon provedene naplate ukinuta.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, a niti povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, nije utvrđeno da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve dokaze i na temelju pravilne ocjene odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-19801/04 od 8. lipnja 2009., između ostalog, naloženo ovdje tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 71.874,61 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose te da ovdje tuženiku i još trojici drugih tužitelja naknadi parnični trošak u iznosu od 80.415,60 kn,

- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-3199/09 od 14. rujna 2010.,

- da je tuženik podnio sudu prijedlog za ovrhu povodom kojeg je sud donio rješenje o ovrsi,

- da je u ovršnom postupku rješenjem suda od 27. kolovoza 2012. određena isplata iznosa s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznos glavnice od 7.726,52 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu od 10.410,67 kn na račun Republike Hrvatske, s naslova doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje iznos glavnice od 4.146,99 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu od 5.587,63 kn na račun Republike Hrvatske, s naslova doprinosa za zapošljavanje iznos glavnice od 391,66 kn te zakonske zatezne kamate u iznosu od 527,72 kn na račun Republike Hrvatske, s naslova predujma poreza i prireza na dohodak iznos od 17.271,22 kn na račun Grada Zagreba, s naslova neto plaća utvrđenih ovršnom ispravom iznos glavnice od 39.797,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 85.707,01 kn na tekući račun ovrhovoditelja OF, s naslova troškova ovršnog postupka iznos od 1.230,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 15,57 kn na tekući račun ovrhovoditelja OF,

-da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1431/11 od 21. rujna 2016. ukinute obje presude nižih sudova – dakle i ovršna isprava, te da je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,

-da je, dakle, osnov stjecanja utuženog iznosa na strani tuženika u konkretnom slučaju, u vrijeme stjecanja, pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-19801/04 od 8. lipnja 2009. jer je upravo na temelju te presude kao ovršne isprave prisilno ispunjena tražbina,

-da prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO obveza vraćanja nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala,

-da je u konkretnom slučaju kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova, znači i ovršnu ispravu na temelju koje je ovdje tuženik prisilno naplatio tražbinu prestao i pravni osnov (titulus) za takvo stjecanje zbog čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženika u tom postupku jer je ovršna isprava, na temelju koje je provedena izravna naplata i samo stjecanje na strani tuženika provedeno, ukinuta,

-da pritom nije pravno odlučno traje li između stranaka i dalje postupak o istoj tražbini,

-da je tuženik temeljem odredbe čl. 1111. ZOO dužan vratiti iznos koji mu je u postupku prisilne naplate isplaćen a nakon što su izvršeni obračuni doprinosa, poreza i prireza (prema rečenom rješenju od 27. kolovoza 2012.) jer se za iznos doprinosa, poreza i prireza nije povećala imovina tužitelja,

-da je tuženik tijekom postupka, podneskom od 2. lipnja 2021., istaknuo prigovor prijeboja,

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3033/16 naloženo ovdje tužiteljici da ovdje tuženiku isplati na ime razlike plaća neto iznos od 16.453,95 kn sa zateznim kamatama,

-da tužiteljica nije osporila iznose koje je tuženik stavio u prijeboj,

-da je provedeno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i izrađen u skladu sa pravilima struke,

-da je polazeći od zahtjeva tužiteljice iz podneska od 28. svibnja 2024., pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP, prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica naposljetku traži isplatu iznosa od 35.797,22 kn kao iznosa glavnice neto plaća, iznosa od 7.572,00 kn ((zatezne kamate na iznos od 35.797,22 kn za razdoblje od 7. siječnja 2019. (dan primitka zahtjeva za mirno rješenje spora) do dana izrade nalaza i mišljenja vještaka), iznosa od 79.518,85 kn kao iznosa isplaćenih zateznih kamata po ovršnoj ispravi, iznosa od 16.820,24 kn (zatezne kamate na iznos od 79.518,85 kn za razdoblje od 7. siječnja 2019. (dan primitka zahtjeva za mirno rješenje spora) do dana izrade nalaza i mišljenja)) iznosa od 1.230,00 kn kao ovršnog troška, iznosa 260,18 kn (zatezne kamate na iznos od 1.230,00 kn za razdoblje od 7. siječnja 2019. (dan primitka zahtjeva za mirno rješenje spora) do dana izrade nalaza i mišljenja)), iznosa od 15,57 kn kao iznosa plaćenih zateznih kamata na iznos ovršnog troška te iznosa od 3,29 kn (zatezne kamate na iznos od 15,57 kn za razdoblje od 7. siječnja 2019. (dan primitka zahtjeva za mirno rješenje spora) do dana izrade nalaza i mišljenja)), odnosno ukupno iznos od 141.217,35 kn tj. 18.742,76 eura,

-da je takav zahtjev tužiteljice osnovan,

-da kada se takav zahtjev umanji sa iznosom koji se osnovano stavlja u prijeboj da proizlazi da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 13.658,10 eura, no da je sud vezan zahtjevom tužiteljice kao u podnesku od 28. svibnja 2024. pa je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO u vezi sa odredbom čl. 2. st. 1. ZPP naloženo tuženiku da tužiteljici isplati zatraženi iznos od 11.474,29 eura.

9. U bitnome su utvrđene okolnosti osnova za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je ukidanjem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-19801/04 od 8. lipnja 2009. i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje otpala (stavljena izvan snage) osnova na temelju koje je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku naplatio novčana potraživanja od Republike Hrvatske, a time i nastala obveza tuženika u smislu odredbe čl. 1111. stavka 3. ZOO na vraćanje onog što je primio po toj osnovi, pri čemu treba imati u vidu da se pravilnost uređenja u pravomoćnoj sudskoj odluci može dovesti u pitanje samo putem izvanrednih pravnih lijekova i da se ukidanjem pravomoćne presude s ciljem ispravljanja pogrešne primjene materijalnog prava uspostavlja pravična ravnoteža suprotnih interesa pravomoćnosti i pravde te da su u ponovljenom suđenju pravilnom primjenom materijalnog prava, tuženiku kao tužitelju dosuđeni znatno manji iznosi na ime dodataka na plaće od onih koji su suđeni ukinutom presudom.

10. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu tražbine tužiteljice s obzirom da je tužiteljica podneskom od 28. svibnja 2024., polazeći od rezultata provedenog vještačenja te prebijanjem tražbine sa tražbinom tuženika odredila iznos od 11.474,29 eura kao iznos koji potražuje od tuženika(list 210 spisa), a na koji matematički izračun tužiteljice tuženik nije prigovorio.

11. Stoga, pored utvrđenih matematičkih izračuna međusobnih potraživanja stranaka, ne može se prihvatiti stav tuženika da iznos koji pripada tužiteljici nije stečen bez osnove jer da je i u ponovljenom suđenju ostvario pravo na isplatu od tužiteljice po istoj osnovi. Osim toga, tuženik nije u predmetnoj parnici tvrdio da su kompenzacijom prestala ovlaštenja stranaka, već je predložio prebijanje međusobnih potraživanja stranaka odlukom sudu (prihvatio tezu da oba potraživanja postoje), a time posredno i da je otpala osnova po kojoj je u ovršnom postupku naplatio od tužiteljice razliku koja je preostala nakon izvršenog prijeboja odlukom suda.

12. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika utemeljeni na pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Solomun protiv Hrvatske, a koje tuženik tumači na način da tužiteljica ne bi imala pravo na povrat onog što je tuženica naplatila po pravomoćnoj presudi jer da bi to bilo protivno ustavnom i konvencijskom načelu zaštite prava na mirno uživanje vlasništva.

13. Naime, u presudi u predmetu Solomun protiv Hrvatske na koju se poziva tuženik, u kojoj je utvrđena povreda toga načela, Europski sud za ljudska prava je svoje pravno shvaćanje izrazio u odnosu na činjenični supstrat koji u bitnom proističe iz postupovnopravne situacije nastale podnošenjem specifičnog izvanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe čl. 401. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999. i 88/2001.), što u ovome predmetu nije slučaj, jer se radi o prijedlogu za dopuštenje revizije, kojeg može izjaviti svaka stranka u postupku te se stoga u tom smislu ne može postaviti pitanje jednakosti strana u postupku kao što je to bio slučaj u predmetu Solomun protiv Hrvatske. Također, u konkretnom slučaju ne radi se o grešci države, jer Vrhovni sud Republike Hrvatske nižestupanjskim sudovima nije dao uputu da ponovno razmotre iste činjenice (kao u slučaju Solomun protiv Republike Hrvatske) već je u svojoj odluci naveo da u nižestupanjskim presudama zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu utvrđene odlučne činjenice (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd 3347/2022-2 od 22. ožujka 2023.).

14. Nadalje, tuženik osporava pobijanu presudu ističući u žalbi da vraćanje iznosa kojeg je naplatio od tužiteljice predstavlja povredu njegovog prava na mirno uživanje vlasništva jer je pravomoćno utvrđena i ovršno naplaćena plaća postala njegovo vlasništvo, te da je imao legitimna očekivanja da će to vlasništvo moći mirno uživati. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

15. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na legitimna očekivanja potrebno je navesti da se ne može reći da pojedinac ima dovoljno utvrđeno potraživanje koje predstavlja "vlasništvo" u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006., 2/2010., 13/2017. – dalje: Konvencija) kada postoji spor o točnom tumačenju i primjeni domaćeg prava i kad se o pitanju, je li ispunio zakonske uvjete, odlučuje u sudskom postupku (tako i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5926/2022 od 20. rujna 2023., toč. 13.1; U-III-444/2017 od 1. travnja 2020. toč. 53. - 53.3. i U-III-3260/2019 od 15. travnja 2020.).

16. S obzirom da nije sporno da je tuženik svoje potraživanje naplatio u ovršnom postupku u kojem je rješenjem suda od 27. kolovoza 2012. određena isplata dosuđenih iznosa, a revizija tužiteljice (tamo tuženice) je podnesena još 23. prosinca 2010. te je u vrijeme naplate tražbine ovdje tuženika u ovršnom postupku bio u tijeku revizijski postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, na strani tuženika nije moglo postojati legitimno očekivanje da će mu i ostati ono što joj je isplaćeno na temelju pravomoćne i ovršne presude.

17. Sud prvog stupnja je dakle, u odnosu na glavnu stvar u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. st. 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Žalbeni navodi tuženika da se kao vrijednost predmeta spora prilikom izračuna uspjeha tužiteljice u sporu smatra iznos od 179.582,21 kn su neosnovani jer se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 2. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj