Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-152/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Grubeša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., Zagreb, Iblerov trg 10/5, protiv tuženika HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Dubravki Očić, odvjetnici u [adresa], uz sudjelovanje mljt. OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mljt. ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici VĐ, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Savska 41/VI, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-159/23-21 od 14. prosinca 2023. i o žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 159/2023-33 od 14. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-159/23-21 od 14. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-159/2023-33 od 14. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-159/23-21 od 14. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja određeno je da će zajednička djeca stranaka mljt. OĐ i mlt. ŽĐ stanovati s majkom ĆĐ (točka I. izreke). Također, određeno je da će se osobni odnosi oca HĐ s mljt. OĐ i mljt. ŽĐ ostvarivati svaki drugi vikend na način da otac pokupi djecu u vrtiću u petak najkasnije do 17,00 sati te ih u ponedjeljak dovede u vrtić, svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati na način da otac pokupi djecu u vrtiću te ih vrati na adresu majke, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj, te polovicu ljetnih i zimskih praznika (točka II. izreke), te da će majka ĆĐ i otac HĐ zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad mljt. OĐ i mljt. ŽĐ (točka III. izreke).

Tuženiku je naloženo i da za uzdržavanje mljt. OĐ i mlt. ŽĐ doprinosi mjesečno iznos od 173,00 eura / 1.303,47 kune[1] po djetetu, odnosno ukupno 346,00 eura / 2.606,94 kune, počevši od 6. veljače 2023. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonske pretpostavke, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka IV. izreke). Na kraju, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka V. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Dopunskom presudom od 14. svibnja 2025. odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da zajednička djeca stranaka mljt. kći OĐ i mljt. ŽĐ, žive kod roditelja na način da naizmjence borave tjedan dana kod majke ĆĐ na adresi [adresa], a tjedan dana kod oca HĐ na adresi [adresa], time da će se preuzimanje djece odvijati na način da roditelj kod kojeg će dijete boraviti tjedan dana nakon posla preuzima djecu u vrtiću i to u petak najkasnije do 17 sati, te ih u ponedjeljak ujutro prije posla odvodi u vrtić.

5. I protiv dopunske presude žalbu je podnio tuženik također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ s prijedlogom da se dopunska presuda preinači i protutužbeni zahtjev tuženika prihvati, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica je također podnijela i odgovor na žalbu koju je tuženik podnio protiv dopunske presude u kojoj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnvana.

7. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika protiv dopunske presude neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, a u formi protutužbenog zahtjeva i zahtjev tuženika za donošenjem odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanju.

9. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici,

- da je u izvanbračnoj zajednici tužiteljice i tuženika rođeno dvoje djece i to kćer mljt. OĐ, rođena **.**.2019. i mljt. ŽĐ,rođena **.**.2021.,

- da je izvanbračna zajednica tužiteljice i tuženika prestala i da tužiteljica i tuženik žive odvojeno,

- da tužiteljica i tuženik nisu postigli sporazum o roditeljskoj skrbi.

10. Gore navedene činjenice, osim što proizlaze iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, između stranaka i nisu sporne. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je prije svega s kojim roditeljem mljt kćeri stranaka trebaju stanovati.

11. Odlučujući o navedenom spornom pitanju sud prvog stupnja je prihvatio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje u tekstu presude: zavod za socijalni rad) te je odredio da će mljt. kćeri živjeti s majkom smatrajući da je to u njihovom najboljem interesu.

12. Tuženik žalbenim navodima osporava odluku suda prvog stupnja smatrajući da je u najboljem interesu djece da se odredi da će naizmjence stanovati 7 dana s ocem i 7 dana s majkom. Također, tuženik smatra da se tužiteljica grubo ophodi prema djeci, da je podložna depresijama, te da je sud neosnovano odbio njegov prijedlog da se u postupku provede vještačenje.

13. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, pravilno je sud prvog stupnja odluku o tome s kojim roditeljem će dijete stanovati donio na temelju mišljenja i prijedloga zavoda za socijalni rad koje mišljenje i prijedlog se temelji na provedenim razgovorima sa strankama i mišljenju psihologa, te prikupljenom dokumentacijom. Imajući u vidu navedeni prijedlog i ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je najboljem interesu maloljetnih kćeri stranaka da stanuju sa majkom. U tom smislu potrebno je i navesti da je odredbom čl. 96. st. 2. ObZ propisano da ako roditelji djeteta ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja. Stoga imajući u vidu sadržaj predmetne odredbe čl. 96. st. 2. ObZ i ovaj sud smatra da nema osnove da se odredi da maloljetne kćeri stranaka naizmjenično, svakih sedam dana, stanuju kod jednog roditelja kako to predlaže tuženik.

14. Sud prvog stupnja je dakle, odlučujući o spornom pitanju s kojim roditeljem će dijete stanovati pravilno u smislu čl. 8. ZPP ocijenio kako materijalne, tako i personalne dokaze tako da je u tom dijelu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a u tom dijelu nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno ističe tuženik.

15. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima u pogledu postojanja roditeljskih kompetencija i utvrđivanja najboljeg interesa djeteta preocjenjuje dokaze koji su izvedeni tijekom postupka. U tom smislu potrebno je navesti da je i prema ocjeni ovog suda mišljenje i prijedlog zavoda za socijalni rad u potpunosti podobno da se na temelju istog donese sudska odluka. Stoga imajući u vidu sadržaj mišljenja i prijedloga kao i ostale dokaze koji su izvedeni, posebice one personalne, nije bilo potrebno izvoditi dokaz psihijatrijsko-psihoogijskim vještačenjem, pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je taj dokazni prijedlog tuženika odbio. Stoga u tom dijelu odbijanjem tog dokaznog prijedloga nije počinjena relativno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP.

16. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava roditeljske kompetencije tužiteljice i kojima ističe da ga je ista neosnovano prijavila za počinjenje kaznenog djela obiteljsko nasilja potrebno je navesti da iz mišljenja i prijedloga zavoda za socijalni rad ne proizlazi da bi odluka o stanovanju mljt. kćeri stranaka sa tužiteljicom bila protivno njihovom najboljem interesu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da ga je tužiteljica neosnovno prijavila za počinjenje kaznenih djela potrebno je navesti da će ocjenu o tome dati kazneni sud u kaznenom postupku, te da sud prvog stupnja u ovom postupku svoju odluku o roditeljskoj skrbi nije temeljio na prijavama tužiteljice, već primarno na mišljenju zavoda za socijalni rad.

17. Neosnovano tuženik osporava i odluku suda prvog stupnja o ostvarivanju osobnih odnosa. Naime, i u tom dijelu pravilno je sud prvog stupnja odluku temeljio na mišljenju i prijedlogu zavoda za socijalni rad. Sama okolnost što sud prvog stupnja u pogledu dana u tjednu i u pogledu preuzimanja djece nije prihvatio prijedloge tuženika ne znači da je odluka sud prvog stupnja o ostvarivanju osobnih odnosa nepravilna i nezakonita.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima osporava dopunsku presudu. Tuženik tako smatra da su prvog stupnja ponovno nije odlučio o cjelokupnom protutužbenom zahtjevu, te da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje dopunske presude iz čl. 340. st. 2. ZPP. Međutim, predmetni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, tuženik je u žalbi (točka 3. žalbe) koju je podnio protiv prvostupanjske presude naveo da sud prvog stupnja nije odlučio o protutužbenom zahtjevu tuženika kojima je tražio da mljt. djeca stranaka žive zajedno i to naizmjence tjedan dana kod oca, a tjedan dana kod majke. Tuženik u toj žalbi nije naveo da sud prvog stupnja nije odlučio o dijelu njegovog protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na zajedničku roditeljsku skrb, ostvarivanje osobnih odnosa i uzdržavanje, pa se stoga sukladno čl. 339. st. 2. ZPP u tom dijelu njegova protutužba smatra povučenom. Također, u konkretnom slučaju, s obzirom da je sud osnovnom prvostupanjskom presudom donio odluku u stanovanju mljt. kćeri nije bilo potrebe da se ponovno otvara glavna rasprava tako da dopunska presuda nije donijeta protivno odredbi čl. 340. st. 2. ZPP.

19. U tom smislu potrebno je i navesti da se tužbeni zahtjevi tužiteljice i protutužbeni zahtjevi tuženika u odnosu na donošenje odluku o stanovanju mljt. djece stranaka međusobno isključuju. Dakle, pravno i logički nije moguće da su najprije sud najprije osnovnom presudom odluči da će mljt djeca stanovati sa majkom, a da nakon toga postupajući po prijedlogu tuženika za donošenjem dopunske presude, dopunskom presudom prihvati protutužbeni zahtjev tuženika da se odredi da će djeca stranaka naizmjenično stanovati sa oba roditelja. Stoga prije donošenja dopunske presude nije bilo potrebno održavanje ročišta radi ispitivanja aktualnog funkcioniranja postojeće skrbi, traženje novog izvješća zavoda za socijalni rad, uzimanja izjava djece, kako to tuženik navodi u žalbi protiv dopunske presude.

20. Tuženik u žalbi protiv dopunske presude navodi i da je sud prvog stupnja donio odluku na temelju mišljenja zavoda za socijalni rad koje je donijeto kada su bile na snazi mjere opreza koje su mu izreče u kaznenom postupku. Međutim, dopisom od 11. listopada 2023. zavod za socijalni rad se očitovao da su mišljenje i prijedlog izrađeni i u odnosu na vrijeme kada izrečene zaštitne mjere isteknu tako da su predmetni žalbeni navodi tuženika također neosnovani.

21. Neosnovano tuženik ističe i da je sud prvog stupnja povrijedio načelo najboljeg interesa djeteta i načelo ravnopravnosti roditelja. Naime, kako je već ranije u presudi i obrazloženo, odluka suda prvog stupnja o tome s kojim roditeljima će mljt. kćeri stranaka stanovati je u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta odnosno načelom prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta iz čl. 5. ObZ. Također, odluka suda prvog stupnja nije protivna načelu ravnopravnosti roditelja u odgoju i skrbi već je u tom dijelu rezultat pravilne primjene materijalnog prava.

22. Dakle, u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi i osobnih odnosa sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odredio da će mljt. kćeri stranaka stanovati sa majkom, a ocu odredio ostvarivanje osobnih odnosa, te kada je protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu u kojem se isti odnosi na određivanje stanovanja odbio. Nije stoga u tom dijelu ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

23. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te stoga što ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda i dopunska presuda o odlučnim činjenicama sadrže jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati tako da u tom dijelu koji se odnosi na roditeljsku skrb i osobne odnose nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

24. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ žalbe tuženika koje je podnio protiv presude i dopunske presude odbiti kao neosnovane i potvrditi dopunsku presudu u cijelosti, kao i presudu suda u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

25. Međutim, iako sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na odlučivanje o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa, istu je počinio kada je donosio odluku o uzdržavanju. Naime, sud prvog stupnja naložio je tuženiku plaćanje uzdržavanja u iznosu od 173,00 eura za svako dijete počevši od 6. veljače 2023., kao dana podnošenja tužbe. Međutim, iz iskaza tuženika, a o tome je iskazivala i tužiteljica, proizlazi da su mljt kćeri stranaka od ukidanja mjera opreza koje su, prema rješenju Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Kvm-162/23-11 od 5. svibnja 2023., ukinute 5. svibnja 2023., stanuju naizmjenično sa oba roditelja mijenjajući mjesto svojega stanovanja svakih sedam dana. S obzirom da se uzdržavanje određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ) u odnosu na roditelja s kojim dijete ne stanuje, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu (čl. 310. ObZ) nejasno je iz kojih razloga je sud naložio plaćanje uzdržavanja tuženiku i za razdoblje kada su kćeri stranaka živjele naizmjenično kod oba roditelja. U tom dijelu presuda dakle, nema razloga o odlučnim činjenicama tako da je u tom dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se u tom dijelu odluka suda prvog stupnja ne može ispitati. Također, u tom dijelu su prvog stupnja nije proveo ocjenu dokaza i smislu čl. 8. ZPP tako da je u tom dijelu počinjena i relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP, što je posljedično dovelo do toga da je i činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno čime ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

26. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, te u tom dijelu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

28. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će donijeti novu odluku o uzdržavanju koju će obrazložiti jasnim i neproturječnim razlozima. U tom smislu sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi s kojim roditeljem su maloljetne kćeri stranaka živjele nakon podnošenja tužbe, te će ovisno o utvrđenjima te činjenice donijeti novu odluku o uzdržavanju imajući u vidu da se plaćanje uzdržavanje u novčanom iznosu može odrediti roditelju s kojim dijete ne stanuje. Također, sud prvog stupnja će utvrditi da li je razdoblju od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave tuženik doprinosio za uzdržavanje mljt. kćeri stranaka i na koji način je to činio, te će ovisno o utvrđenjima o toj donijeti odluku o uzdržavanju u odnosu na obroke uzdržavanja koji su dospjeli do trenutka zaključenja glavne rasprave. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku utvrditi i ukupne materijalne potrebe mljt. kćeri stranaka (čl. 311. ObZ) kao i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja, što je, sukladno čl. 317. ObZ, pretpostavka za donošenje pravilne i zakonite odluke o uzdržavanju.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj