Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-438/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog sljednika pokojne PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice JH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Lubina, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2366/08 od 4. studenog 2016., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2366/08 od 4. studenog 2016., u pobijanom dijelu pod točkama II. 3. 4. i 5. izreke, točkom III. i točkom IV. izreke prvostupanjske presude u cijelosti, te djelomično pod točkom II.2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za izdavanje isprave podobne za prijenos prava vlasništva.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2366/08 od 4. studenog 2016., u dijelu izreke pod točkom II.2. na način da se djelomično usvaja tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica PH vlasnica u ½ dijela stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], 37. etaža, stan u prizemlju, označen br. 7, površine 40,58 km, koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, zajedno sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija i uređaja zgrade razmjerno vrijednosti predmetnog stana prema ostalim stanovima u zgradi kojima te zajedničke prostorije i uređaji služe, te se nalaže brisanje upisanog CH u ½ dijela te upis tužiteljice PH za ½ dijela.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je utvrđeno da stan u [adresa], u prizemlju zgrade na čestici 4745/5, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 37 etaža, predstavlja bračnu stečevinu pokojnog CH i prednice tužitelja PH. Pod točkom II.2. izreke je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je PH vlasnica navedenog stana u ½ dijela te nalog tuženici da izda prednici tužitelja ispravu podobnu za prinos prava vlasništva u zemljišnim knjigama tako da se briše upisani KH za ½ dijela, a upiše prednica tužitelja PH za ½ dijela. Točkom II.3. izreke je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju sklopljenom između KH i JH **.**.1994. Pod točkom II.4. izreke je odbijen tužbeni zahtjev da se ostavinska imovina iza smrti pokojnog CH sastoji od ½ dijela stana u prizemlju zgrade u [adresa], dok je pod točkom II.5. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Točkom III. izreke je odbijen podredni tužbeni zahtjev da se u ostavinsku imovinu u ostavinskom postupku iza smrti pokojnog CH vraća ½ dara učinjenog tuženici na osnovi Ugovora o darovanju od 18. kolovoza 1994. i to u odnosu na nekretninu-stan u prizemlju zgrade u [adresa], radi namirenja nužnog dijela tužiteljice. Pod točkom IV. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i odluci o troškovima postupka ( točkama II., III. i IV. izreke ) žalbu sa pravodobnom dopunom podnosi tužitelj po predniku zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH - dalje: ZPP), posebno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači osporenu presudu te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje drugom sucu prvostupanjskog suda.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, utvrđena je osnovanost postojanja žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj, jer izreka presude u dijelu proturječi iznesenim razlozima presude. Međutim, primjenom čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP prvostupanjsku presudu je u tom dijelu moguće preinačiti budući se bitne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza.

5. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine između pokojne prednice tužitelja PH i pokojnog CH u pogledu stjecanja vlasništva stana u [adresa], u prizemlju zgrade na čestici 4745/5, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potom zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 18. kolovoza 1994. između pokojnog CH i tuženice JH, zahtjev da ostavinsku imovinu iza pokojnog CH čini ½ dijela navedenog stana te podredni zahtjev da se u ostavinskom postupku iza pokojnog CH vraća ½ dijela dara učinjenog tuženici na osnovi Ugovora o darovanju.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je prednica tužitelja PH bila u braku s pokojnim KH od 1974. pa do njegove smrti 2004. pri čemu nisu imali zajedničke djece,

- da je tuženica JH kći pokojnog CH,

- da je PH bila zaposlena u "[obrt]" te je Odlukom o davanju stana na korištenje [obrt] od 10. lipnja 1986., istoj dodijeljen na korištenje stan u [adresa], u stambenom [adresa], ulaz 3, kat 1., broj 7, ukupne površine 42,79 m2, pri čemu je stan dan na korištenje i članu njezina domaćinstva suprugu CH,

- da je tužiteljica u Splitu 25. 03. 1992. dala suglasnost suprugu NH kao članu obiteljskog domaćinstva za kupnju stana u [adresa], koja suglasnost je ovjerena kod Općine Split 26. ožujka 1992.,

- da je pokojni KH Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 17. kolovoza 1994., kupio stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], kat PR, stan broj 7, zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade, a koji se nalazi u zgradi označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], Z.K. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da su pokojni KH i tužena JH sklopili 18. kolovoza 1994. Ugovor o darovanju kojim je pokojni KH darovao JH stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], kat PR, stan broj 7, zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade, koji se nalazi u zgradi označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], čest. 4745/5 K. O. [katastarska općina],

- da je KH preminuo 2004. te je ostavinski postupak koji se vodio pod poslovnim brojem O-1638/04, prekinut rješenjem od 19. ožujka 2010., kojim je PH upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja bračne stečevine,

7. U odnosu na sporno pitanje bračne stečevine, sud prvog stupnja pronalazi nespornim da je stan u [adresa], stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice PH i CH, pa predstavlja bračnu stečevinu istih, pri čemu se pravilno poziva na odredbe čl. 276. i 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj: 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994; dalje: ZBPO), budući su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja ( u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1/2006 od 8. svibnja 2006. prema kojem „na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona „Narodne novine“ broj 162/98 primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine “ ).

8. Također pravilno, u odnosu na udio suvlasničkih dijelova bračnih drugova u zajedničkoj imovini, sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 287. ZBPO-a ( kojom je bilo propisano da se kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog duga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos u stjecanju pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanju djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine ), pa kako stranke na takve okolnosti nisu dostavile niti predlagale dokaze, a nesporno je da su za vrijeme trajanja braka oboje radili ( PH u "D" a tuženik u "[obrt]" ) i ostvarili mirovinu te nisu imali zajedničke djece, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se radi o jednoj uobičajenoj obiteljskoj situaciji u kojoj su supružnici radili u tada društvenim poduzećima, ostvarivali mjesečne prihode te zajedničkim radom i međusobnim pomaganjem stvarali okružje za suživot, uslijed čega su njihovi doprinosi u stjecanju te imovine bili jednaki.

9. Nakon tako utvrđenih nespornih činjenica, sud prvog stupnja ocjenjuje da je doprinos bračnih drugova u stjecanju bio jednak, odnosno da iznosi za svakoga po ½ dijela, pa prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem utvrđuje da stan u [adresa], predstavlja bračnu stečevinu pokojnog KH i PH ( prednice tužitelja ), dok odbija tužbeni zahtjev pod točkom II.2. izreke odnosno u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je PH vlasnica predmetnog stana u ½ dijela.

10. Pravilno žalitelj osporava odbijajući dio tužbenog zahtjeva pod točkom II.2. izreke, ukazujući na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka u tom dijelu prvostupanjske odluke.

11. Naime, usvojenim dijelom tužbenog zahtjeva ( pod točkom I. izreke ) sud prvog stupnja je samo utvrdio da predmetni stan u [adresa], predstavlja bračnu stečevinu, pri čemu u tom dijelu zahtjeva nisu navedeni udjeli supružnika u stečenoj zajedničkoj imovini bračnih drugova, a koje je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 278. ZBPO-a jasno i nedvosmisleno utvrdio u visini od ½ dijela u odnosu na svakoga supružnika.

12. Kada je sud prvog stupnja u sklopu obrazloženja pobijane odluke pravilno utvrdio i visinu doprinosa svakog od bračnih drugova ( u omjeru od ½ dijela), usvajanjem zahtjeva da stan predstavlja zajedničku bračnu imovinu ( bez navođenja utvrđenog udjela ) a odbijanjem zahtjeva u dijelu u kojem se traži utvrđenje visine toga udjela te da je prednica tužitelja vlasnica nekretnine u ½ dijela, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pravilno upire i tužitelj, a obzirom da je izreka presude u tom dijelu ( pobijana točka II. 2. izreke ) proturječna iznesenim razlozima presude.

13. Ovo stoga jer usvajanje tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje da stan predstavlja bračnu stečevinu bez navođenja utvrđenog dijela bračnog druga u takvoj imovini, a odbijanje zahtjeva usmjerenog na utvrđenje da je bračni drug stekao pravo vlasništva u omjeru koji odgovara utvrđenom u sklopu provedenog postupka, onemogućuje tog bračnog druga u ostvarivanju cilja koji kod utvrđenja bračne stečevine proizlazi upravo u stjecanju stvarnih prava na određenom dijelu imovine koja nije utvrđena zajedničkom.

14. U konkretnom slučaju za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova u bračnoj stečevini su relevantni mjerodavni propisi ZBPO-a, gdje je odredbom čl. 276. ZBPO-a bilo propisano da imovina bračnih drugova može biti zajednička ili posebna, dok se prema odredbi čl. 280. ZBPO-a pravo vlasništva bračnih drugova na nekretninama koje su njihova zajednička imovina upisuje u zemljišne knjige na ime oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo.

15. Stoga, kada je u postupku utvrđeno da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, nakon čega su primjenom odredbe čl. 287. ZBPO-a utvrđeni suvlasnički udjeli u ½ dijela, a nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasništvo jednog od bračnih drugova, tada je prednica tužitelja kao bračni drug stekla pravo vlasništva na ½ dijela stana temeljem odredbe čl. 280. ZBPO-a kao zakonom propisanog načina stjecanja prava vlasništva, pri čemu ona dolazi u primjenu i temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00 i 73/00 - dalje: ZV-a) kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16. Slijedom iznesenog je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje stjecanja ½ dijela prava vlasništva kako je to određeno točkom II.2. izreke pobijane odluke, osim u dijelu u kojem je zatraženo izdavanje isprave podobne za prijenos vlasništva. Naime, kako je u konkretnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, a ne pravnog posla, to je prednica tužitelja pravo vlasništva stekla trenutkom ispunjenja zakonom propisanih uvjeta ( čl. 280. ZBPO-a u vezi čl. 388. st. 2. ZVDSP-a) pa tuženica nije dužna izdati tabularnu ispravu niti je ona pretpostavkom za stjecanjem vlasništva u konkretnom slučaju.

17. U odnosu na drugo sporno pitanje, koje polazi od utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 18. kolovoza 1994. između pokojnog CH i tuženice odnosno njegove kćeri, sud prvog stupnja pravilno ukazuje na primjenu materijalnog prava u vidu odredbe čl. 283. ZBPO-a te odredbu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, dalje: ZOO).

18. U tom smislu je odredbom čl. 283. st. 1. ZBPO-a bilo propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je odredbom čl. 283. st. 2. ZBPO-a bilo propisano da jedan bračni drug svojim udjelom u zajedničkoj imovini ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

19. U odnosu na primjenu odredbe čl. 283. st. 2. ZBPO-a, valja ukazati kako ona ne polazi od apsolutne ništetnosti pravnog posla koji je sklopljen po samo jednom bračnom drugu u pogledu raspolaganja zajedničkom imovinom ( i koje stajalište je bilo izraženo u odlukama Ustavnog suda RH broj U-III-493/2002 od 13. 10. 2004. i U- III-821/2007 od 18. 06. 2008. ), budući je u kasnijoj i sada prihvaćenoj sudskoj praksi (odluci Ustavnog suda broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. te odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2555/2011-2 od 20. ožujka 2012., Rev-1867/12 od 29. listopada 2013., Rev-2177/2013-2 od 4. studenoga 2014., Rev-447/2015-2 od 16. prosinca 2015., Rev-2107/2019-2 od 14. lipnja 2023.), izneseno pravno shvaćanje prema kojemu valjanost određenog pravnog posla u vezi imovine bračnih drugova, u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, sud morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika nekog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

20. U tom smislu prvostupanjski sud je analizirao iskaze svjedoka i cjelokupni dokazni postupak nakon čega je izveo zaključak da je pokojni KH otkupio predmetni stan na temelju ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, pri čemu je tužiteljica dala suglasnost za otkupom stana a što dokazuje ovjerena izjava koja se u nalazi u spisu broj IM-4007/94 ( priklopljenom u preslici prvostupanjskom spisu). Upravo iz takve izjave proizlazi da je prednica tužitelja znala za otkup stana do kojeg dolazi 1994. godine isključivo na ime njezina supruga te se suglasila sa time da otkup bude proveden na ime njezina supruga.

21. Iako u dijelu obrazloženja u kojem nabraja izvedene dokaze, sud prvog stupnja nije poimenice naveo ugovor o darovanju, iz preostalog dijela obrazloženja prvostupanjske presude nedvosmisleno proizlazi da je riječ o dokazu koji je ocijenjen i uzet u obzir sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pri čemu su provođeni i predloženi dokazi stranka u odnosu na okolnosti uslijed kojih je došlo do sklapanja tog ugovora, pa nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da taj dokaz ( koji prileži spisu spojenom spisu P3726/10) nije razmatran i cijenjen kao dokazno sredstvo.

22. Stoga iz prvostupanjskog postupka nedvosmisleno proizlazi da je nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji, NH **.**.1994., sklopio ugovor o darovanju kojim je predmetni stan darovao tuženici kao svojoj zakonitoj kćeri, pri čemu su stranke ugovorile kako će sve troškove otkupa stana snositi tuženica, a da će KH i njegova zakonita supruga PH moći koristiti taj stan dok su živi ( točka 5. ugovora koji je dostavljen uz tužbu zaprimljenu pod poslovnim brojem P- 3726/10).

23. Sud prvog stupnja u razmatranju svih okolnosti slučaja, uzima u obzir i činjenicu prema kojoj je upravo tuženica platila učešće za predmetni stan, nakon čega je prema dogovoru postignutom u sklopu ugovora o darovanju, plaćala mjesečne iznose na ime otkupa stana, te priklanja vjeru njenom iskazu kao i iskazu njezina supruga ZH, iz kojih proizlazi da je do plaćanja mjesečnih iznosa na ime otkupa stana došlo i uz suglasnost i znanje prednice tužitelja, sada pokojne PH, obzirom da PH i KH nisu imali zajedničke djece pa nije neživotno i nelogično da su pristali predmetni stan darovati upravo tuženici kao zakonitoj kćeri CH, uz obvezu plaćanja otkupa stana, pri čemu su joj od strane oca i predani ključevi stana u kojemu nesporno nije živjela.

24. Navedena utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je sud prvog stupnja činjenično stanje utvrdio na temelju predloženih i provedenih dokaznih prijedloga obje stranke, nakon čega je pruživo dostatna, jasna i razumljiva obrazloženja u pogledu prihvaćanja odnosno neprihvaćanja svakog pojedinog iskaza i provedenog dokaza, pri čemu je cijenio ponašanje i dobru vjeru svih sudionika konkretnog pravnog odnosa, uključujući i tužiteljicu kao bračnog druga koji nije bio sudionikom tog pravnog odnosa, nakon čega je i po stajalištu ovoga suda pravilno zaključio da predmetni ugovor nije bio protivan Ustavu, moralu niti zakonu odnosno odredbi čl. 283. st. 1. ZBPO-a te čl. 103. ZOO-a.

25. Slijedom iznesenog navodi u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koje upire žalba nisu osnovani niti dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovora o darovanju, pri čemu valja ukazati da na temelju tog ugovora tuženica nije uspjela provesti uknjižbu prava vlasništva budući je njezin prijedlog odbijen rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-5301/05 od 14. lipnja 2006., pri čemu je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

26. U odnosu na preostali odbijajući dio tužbenog zahtjeva pod točkama II.4. i III. izreke prvostupanjske odluke ( koji se odnose na pitanja sastava ostavinske imovine te podredni zahtjev na vraćanje dara), valja ukazati da žalitelj, iako načelno osporava taj dio prvostupanjske odluke, ne iznosi konkretne žalbene navode u tom pogledu, jednako kao što isti nisu posebno isticani niti u tijeku prvostupanjskog postupka, budući su glavna sporna pitanja polazila od utvrđenja bračne stečevine i pitanja ništavosti ugovora o darovanju.

27. Pri tome valja ukazati da je tužitelj točkom II.4. tužbenog zahtjeva zatražio pozitivno utvrđenje da se ostavinska imovina iza pokojnog CH sastoji od ½ dijela stana u [adresa], dok je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O- 1638/04 od **.**.2010. PH upućena radi utvrđenja da ½ dijela stana ne spada u ostavinsku imovinu sada pokojnog CH. Međutim i bez obzira na navedeno, kako je prednica tužitelja ostavinskim rješenjem upućena i na parnicu radi utvrđenja da imovina predstavlja bračnu stečevinu, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da je joj pripada pravo na ½ dijela predmetnog stana upravo temeljem bračne stečevine, iz navedenog proizlazi da pokojni KH nije vlasnikom predmetnog stana u cijelosti već upravo u dijelu koji odgovara suvlasničkom omjeru od ½ dijela, dok preostali dio predstavlja suvlasnički omjer prednice tužitelja sukladno njezinom doprinosu u stjecanju te imovine.

28. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP), tako i po visini (čl. 155. ZPP) te je sud prvog stupnja pravilno pošao od činjenice djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu, pa žalba tužitelja niti u tom dijelu nije osnovana.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 373. a st. 3. ZPP-a presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu koji se odnosi na utvrđenje da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu prednice tužitelja u ½ dijela i u odnosu na koji suvlasnički dio je temeljem zakona stekla pravo vlasništva, što dovodi do osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem stjecanja vlasništva na tom dijelu nekretnine te posljedično nalog za brisanjem upisa prednika tuženice ( točka II/ izreke ), dok je u preostalom dijelu iz gore iznesenih razloga žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana ( čl. 368. st. 1. ZPP ) te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ove odluke.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić