Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-110/2025-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Jelavić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice VZ (ranije ČZ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnih FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ČZD, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi izmjene odluke, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-380/2021-167 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 380/2021-167 od 19. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Mijenja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj P2-2298/12 od 26. veljače 2014. u točkama II., III., IV. i V. izreke na sljedeći način:

1.) Zajednička djeca stranaka mlt. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s ocem OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

2.) Osobni odnosi majke VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. TZ i mlt. IZ, ostvarivat će se prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane: jednom tjedno četvrtkom od 18 do 20 sati te svaki drugi blagdan i državni praznik koji je neradni dan u RH od 18 do 20 sati.

3.) Otac ČZ će u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlt. TZ i IZ u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uz istodobno ograničavanje majke VZ na ostvarivanje roditeljske skrbi.

4.) Nalaže se majci VZ doprinositi za uzdržavanje mlt. TZ iznos od 265,45 eur mjesečno te za uzdržavanje mlt. IZ iznos od 265,45 eur mjesečno počevši od 19. veljače 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun oca i zz ČZ.

II. Odbija se tuženica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti te se nalaže tužitelju da naknadi tuženoj SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka sve u roku od 15 dana.

II Mijenja se Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2- 2289/12 od dana 26.veljače 2014. g. na slijedeći način:

„III Nalaže se ocu OZ da za uzdržavanje mlt. IZ mjesečno doprinosi 4.000,00 Kn i za uzdržavanje mlt. TZ mjesečno doprinosi 4.000,00 kn mjesečno od svibnja 2021. godine nadalje i to najkasnije do svakog 15- tog u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i zz SZ, a sve to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblja dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. Stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.“,

kao neosnovan.

III. Tužena VZ dužna je tužitelju OZ nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.753,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te odluke žali se tuženica, ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužiteljice i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Točkom I. izreke prvostupanjske presude izmijenjena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-2298/12 od 26. veljače 204., u točkama II. do V. izreke na način da je, zbog izmijenjenih okolnosti, sada određeno da će djeca stanovati s ocem, zbog čega je određen način održavanja osobnih odnosa djece s majkom i obveza tuženice da plaća za uzdržavanje maloljetne djece iznose određene izrekom te presude te je određeno da otac potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb za maloljetnu djecu u odnosu na sve sadržaje iste, uz istodobno ograničavanje majke na ostvarivanje roditeljske skrbi. Takvu odluku sud temelji na odredbama sadržanim u čl. 288. st. 1., čl. 307., čl. 309., čl. 310., čl. 311. i čl. 317. st. 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ). Posljedično tome, sud je odbio zahtjev tužiteljice da sudi kako je navedeno pod točkom II. izreke pobijane.

5.1. U bitnome sud navodi da iz dokumentacije nadležnih tijela na koje se pozvao, proizlazi da je u najboljem interesu maloljetne djece da nadalje žive s ocem, da on u odnosu na njih u cijelosti ostvaruje roditeljsku skrb, a da majka s djecom održava osobne odnose na način kako je određeno i da doprinosi za uzdržavanje.

5.2. Tako sud navodi da iz stručnih izvješća u spisu u odnosu na majku, između ostalog, proizlazi: (1.) da majka s institucijama surađuje samo na formalnoj razini, bez da stvarno prihvaća i radi na propustima na koje joj se godinama pokušava ukazati u odnosu na skrb o djeci, (2.) da ne shvaća ozbiljnost psihičkog stanja maloljetne IZ, koja i u adolescentskoj dobi pati od problema s enkoprezom i enurezom, (3.) da majka oboje djece stvarno, iako tvrdi suprotno, ne potiče na kontakte s ocem, već da iskorištava svoju ulogu majke da kod djece izazove otpor prema ocu, (4.) da prenosi djeci činjenice o ovom postupku (pa tako i da je otac dostavio sliku Dorinih gaćica kako bi dokazao da IZ ima probleme na koje je prethodno ukazano) i traži od djece da pretražuju telefon oca kako bi saznala što otac poduzima u vezi ovog postupka (što je radio TZ) čime kod djece, a osobito maloljetne IZ, stvara dodatan otpor prema ocu, (5.) da odluke o djeci (primjerice o putovanjima i to izvan školskih praznika) ne želi donositi u dogovoru s ocem, već samo u dogovoru sa svojom majkom te da se oca dovodi pred gotov čin, u kojem slučaju neslaganje oca s odlukom majke, makar bilo i opravdano, dovodi do produbljivanja jaza između oca i djece (opet osobito u odnosu na maloljetnu IZ), (6.) da maloljetnu IZ nije odvela na dva zakazana sistematska pregleda, opravdavajući to nekim osobnim razlozima, a da pri tome nije smatrala potrebnim od oca zatražiti pomoć kako bi on dijete odveo na sistematski, (7.) da se kod maloljetnog FZ uočava da je involviran u odnose više nego što bi dijete njegove dobi trebalo biti, (8.) da TZ ima probleme s ponašanjem u školi, ali da majka nije ušla u razloge takvog ponašanja, već je prijavila školu nadležnom ministarstvu, te (9.) da majka, unatoč privremenoj mjerni koja je bila donesena tijekom ovog postupka, faktično nije napravila ništa ne bi li se život djece uskladio s istom, zapravo podržavajući djecu u tome da ne žele boraviti kod oca jer ih je on nekoliko puta kaznio, a istovremeno ne sagledavajući je li kazna bila opravdana ili ne.

5.3. S druge strane, sud navodi da otac aktivno surađuje s institucijama, da se fokusira na sadašnjost i budućnost djece, bez opterećenosti partnerskim odnosima s tuženicom, da pokušava s djecom uspostaviti normalan odnos, da nastoji razumjeti potrebe djece, da uviđa probleme s kojima se djeca suočavaju zbog cjelokupnog odnosa koji je posljedica razvoda i da ih kontinuirano želi rješavati, ali da u tome nailazi na opstrukcije od strane tuženice (opisano u prethodnoj točci) i da se ponekad previše oslanja na institucije ili da pogrešno ili prekasno reagira, ali da je sve to posljedica želje da učini najbolje za djecu i da razmišlja o tome kako se djeca osjećaju i pokazuju želju da djeca razumiju zbog čega bi u njihovom najboljem interesu bilo da žive kod njega.

6. Navedeno, doista proizlazi iz mišljenja danih po stručnim tijelima u ovom postupku. Međutim, pomnim čitanjem presude dolazi se do zaključka da se ista u najvećem dijelu (prve 32 strane), svodi na prepisivanje navoda žalbe, odgovora na žalbu i prepisivanje sadržaja pojedinih provedenih dokaza (ali ne svih), uz istovremeni izostanak bilo kakve kritičke ocjene tih dokaza, a zaključak se svodi na komprimiranje dijela mišljenja nadležnih tijela i to na način da se zapravo samo prepisuju pojedini dijelovi pojedinih isprava.

7. Mišljenja stručnih tijela u postupcima kakav je predmetni su pomoć sudu u donošenju odluke (čl. 3566. i 357. ObZ-a), ali to ne isključuje dužnost suda da ocijeni i sve ostale dokaze u spisu i da kritički i uz valjane jasne razloge procijeni je li u najboljem interesu djece prihvati prijedlog tih tijela ili ne.

7.1. U konkretnom slučaju, u tom je smislu, na što se pravilno ukazuje navodima žalbe, sud u cijelosti propustio ocijeniti dokaze koje je priložila tuženica i kojima pobija točnost zapažanja stručnih tijela u vezi njezina ponašanja i na kojima sud temelji svoju odluku (npr. medicinska dokumentacija u spisu iz koje proizlazi da je majka tražila pomoć za IZ i da je djecu vodila kod psihologa, preslike sms poruka između oca i majke koja ukazuje da je majka podržavala IZ da otiđe živjeti kod oca i dr. isprave koje je prilagala tuženica), što je rezultiralo, prethodno spomenutim, nekritičkim prihvaćanjem mišljenja stručnih službi te takvu odluku nije moguće ispitati.

8. Nadalje, pravilno se navodima žalbe ističe i da sud kao argument za donošenje svoje odluke koristi činjenicu da su protiv tuženice bile podnesena kaznene prijave radi povrede djetetovih prava, što je točno. Međutim, točno se navodi i da istovremeno sud zanemaruje da su te prijave odbačene, kao što zanemaruje dokaze u spisu iz kojih proizlazi (uz ostalo i slikovno) da je otac maloljetnog FZ izlagao korištenju vatrenog oružja, kao i da se protiv oca vodi kazneni postupak radi prijetnje smrću majci tuženice, koje je u velikoj mjeri, nesporno, involvirana u cjelokupni složeni odnos stranaka i djece.

9. Posebno je bitno istaknuti točnost navoda žalbe o tome da u spisu nema izvješća posebnih skrbnika o ikakvom razgovoru s djecom pa čak niti podataka da su skrbnici uopće upoznali djecu, a nema niti pisanog izvještaja skrbnika glede iskazane im želje djece o tome s kim bi željela živjeti.

9.1. Dapače, sud u pobijanoj odluci ne govori ništa o mišljenju djece u vezi tog pitanja. Uz to, iz stanja spisa proizlazi da sud djecu nije ni saslušao ili to povjerio stručnim osobama, iako se radi o djeci koja su dovoljna stara da izraze svoje mišljenje i postoji obveza suda dati djeci mogućnost da se upoznaju s postupkom, posljedicama istog i da daju svoje mišljenje te iako je njihovo pravo da sud i njihovo mišljenje razmotri. Pri tome sud zanemaruje i da je u spis dostavljen čak i zahtjev maloljetnog FZ da se čuje njegovo mišljenje.

9.2. Takvim propustom sud je postupio protivno čl. 86. st. 2. ObZ-a, a time je povrijeđeno i pravo djece stranaka iz čl. 3. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava (Nar. nov.- Međunarodni ugovori broj 1/2010.).

10. Također, pravilno se navodima žalbe ukazuje da je sud potpuno arbitrarno i bez jasnih razloga, roditeljsku skrb tuženici oduzeo u potpunosti, iako bi se iz razloga zbog kojih je promijenio odluku moglo zaključiti da zapravo utvrđuje da tuženica nije sposobna na pravilan način voditi računa o zdravlju djece (prije svega psihičkom). Slijedom toga, jer odluka nema valjanog obrazloženja ni u ovom dijelu, navodi žalbe također su osnovani.

11. Opisani propusti u donošenju pobijane presude rezultirali su povredama iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. te iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, zbog čega se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog pravo pa je zbog toga odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

12. U ponovnom suđenju sud će ocijeniti sve dokaze koji se nalaze u spisu na način kako je propisano čl. 8. ZPP-a, te će nakon tako provedene ocjene, valjanim i jasnim razlozima i kritički ocijeniti jesu li ili ne mišljenja dana po tijelima koja su dala mišljenje u ovom postupku prihvatljiva i doista u najboljem interesu djece ili iz rezultata ocjene svih provedenih dokaza proizlazi suprotan zaključak. Odnosno sud će, ocjenom svih provedenih dokaza, ocijeniti i utvrditi zbog čega je i u čemu došlo do promijenjenih okolnosti u odnosu na situaciju kakva je među roditeljima i djecom bila u vrijeme donošenja ranije odluke (o čemu u presudi nije ništa rečeno) i koja je rezultirala sporazumom roditelja da djeca žive kod majke, ocijeniti će kakav je odnos oca s djecom i majke s djecom, uzeti će u obzir starost djece i njihova mišljenja o tome s kim žele živjeti, te će njihovo mišljenje kritički razmotriti s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, a kritički će razmotriti i što je stvarni uzrok problema uočenih kod djece (je li to samo i isključivo postupanje majke ili pak postoje i drugi faktori, kao što su razvod, loši odnosi između roditelja, konstantna i dugogodišnja uključenost raznih institucija u odnose u obitelji i sl.) i kritički će ocijeniti je li najbolje rješenje tih problema, isključivo u promjeni odluke i davanju potpune skrbi ocu ili se ti problemi mogu riješiti i kroz druge institute i u tom će smislu razmotriti i opravdanost miješanja u obiteljski život djece.

12.1. Pri tome ne treba automatizmom razumjeti da zbog navedenog u ovoj odluci ovaj sud misli suprotno od suda prvog stupnja, već treba razumjeti da zbog propusta u ocjeni svih dokaza za sada nije moguće izvan svake sumnje ispitati i prihvatiti kao pravilnu odluku kakvu je sud donio i razumjeti da se ovom odluke ukazuje na ozbiljnost situacije u kojoj nije oportuno niti dopušteno donositi arbitrarne odluke.

13. S obzirom da je prvostupanjska odluka ukinuta u dijelu kojim se mijenja odluka o tome s kim će djeca živjeti, ukinut je i ostali dio prvostupanjske odluke jer odluka o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja, ali i tuženice, zavisi o konačnoj odluci o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

14. Odluka o troškovima postupka ukinuta je jer zavisi o odluci o konačnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević