Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-309/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-99/2021-48 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P-99/2021-48 od 29. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011067643 sklopljenog 8. ožujka 2006. između tuženika, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kako slijedi:

''- koja u točki 1. glasi:

„...koji odgovara protuvrijednosti od 29.863,29 CHF (slovima: dvadesetdevettisućaosamstošezdesettri CHF i dvadesetdevet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.”;

- koja u točki 4. glasi:

„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, ...”, „Kamata se obračunava u CHF...”,

- koja u točki 5. glasi:

„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.”, koja u točki 6.2. glasi:

„...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...

U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ... iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. ... Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.”

- koja u točki 11.9. glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnici izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.”

1.1.Točkom II izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 3.145,71 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a točkom III naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.368,68 Eur.

2. Tuženik presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući preinačiti ju odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz nalog tužitelju naknaditi mu troškove postupka, uključivo i žalbenog.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđena ništetnim odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te radi isplate razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta po primjenjivanom tečaju CHF, kad je taj tečaj bio veći.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP.

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 8. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj: 9011067643 radi kupnje vozila, kojim je tužitelju odobren i isplaćen iznos od 29.863,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja; te kamatnu stopu promjenjivu sukladno odluci banke;

- da tuženik, prije i u vrijeme sklapanja ugovora, nije u cijelosti obavijestio tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja;

- da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo, a ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizira način utvrđivanja promjene kamatne stope, odnosno navodi kriterije i mehanizme promjene, pa iako je jasna i uočljiva ta odredba nije razumljiva, radi čega uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer tuženik jednostrano određuje obvezu koja se ne može predvidjeti niti provjeriti pravilnosti promjena;

- da ni odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva radi čega je tuženik, znajući za rizike vezane za valutu CHF morao o tomu informirati tužitelja, što nije učinio;

- da je tužitelj, uslijed promjene tečaj CHF, tijekom otplate kredita, više platio 3.145,71 Eur;

- temeljem takvog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora (tuženika) važećem na dan plaćanja kao i odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika, ništetne te naložio tuženiku, sukladno odredbama čl. 1111 st. 1 i čl. 1115 ZOO isplatiti tužitelju više plaćeno s osnove promjene tečaja, sa zateznim kamatama.

8. Točkom 2. presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u pravnoj tvari tužitelja Hrvatski saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'' utvrđeno je, da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007., tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, dalje: ZZP-03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP-07) te suprotno odredbama ZOO. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, tako da je ugovarana redovna kamatna stopa, promjenljiva jednostranom odlukom tuženika i drugim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača, čime je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. postupao suprotno odredbama čl. 81, 82 i 90 ZZP-03, a od 07.08.2007. pa dalje protivno odredbama čl. 96 i 97 ZZP-07, te suprotno odredbama ZOO.

8.1. Presuda u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke, svojstvo pravomoćnosti stekla je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13.06.2014, a u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule kojom se glavnica veže uz švicarski franak, presudom istog suda posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Na navedene odluke poziva se i prvostupanjski sud u svojoj presudi.

9. Sukladno odredbama čl. 502.c ZPP i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15,14/19, 19/22, dalje: ZZP/14, na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka), sud je vezan za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kojim je odlukama potrošačima pružena zaštita na općenitoj, apstraktnoj razini, jer su izvođeni dokazi radi utvrđivanja razumljivosti osporenih ugovornih odredaba s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglase i promidžbene poruke banaka). U tom postupku nisu provođeni dokazi radi utvrđivanja obaviještenosti pojedinog potrošača, pa tako i tužitelja, u predugovornom stadiju sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, no tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je na drugi način dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju spornih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze kao i da je tužitelj unatoč potpunoj obaviještenosti pristao sklopiti ugovor, što nije učinio, nasuprot čemu je o tomu saslušan tužitelj, iz čijeg iskaza, kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio, proizlazi da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

10. Slijedom svega navedenog, neosnovano tuženik ističe kako je prvostupanjski sud automatski primijenio utvrđenja iz parnice ''Potrošač'' jer je prvostupanjski sud o ništetnosti spornih odredaba dao valjane razloge, a ne se samo pozvao na predmetnu parnicu. Stoga, suprotno shvaćanju tuženika nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

11. Na pravilnosti i zakonitost pobijane odluke u dijelu koji se tiče utvrđenja ništetnim spornih odredaba nisu od utjecaja žalbeni navodi da su tužitelju odredbe bile jasne, da nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo zakonom dopušteno i da do Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije bio u obvezi definirati parametre promjenjivosti kamatne stope i o tom obavijestiti tužitelja.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi, kako sve i kad bi bile ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika, bile bi ništetne samo djelomično, dakle u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a ne i odredbe čl. 1, 4., 5, 6.2. i 11.9. u cijelosti. Ugovora. Ovo zato što su odredbe čl. 1., 4., 5., 6.2. Ugovora o kreditu utvrđene ništetnim samo djelomično, a u odnosu na točku 11.9. ista je ništetna u cijelosti kao posljedica ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

13. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke kojim je utvrđivana razlika anuiteta obzirom na valutnu klauzulu, a vezano za promjenu tečaja CHF, pa tuženik neosnovano smatra da je izračun pogrešan. Naime, istim je uzeta u obzir pretplata tužitelja do koje je došlo kao razlike primjenjivanog tečaja za CHF u odnosu na tečaj CHF na dan korištenja ugovora o kreditu. Osim toga, za navesti je kako je nalaz izrađen sukladno nalogu suda, pa je prigovor tuženika sadržajno prigovor na zadatak vještačenja.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi da je za utuženu tražbinu nastupila zastara. Naime, podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, 4. travnja 2012., tijek zastare prekinut je (čl. 241 ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu, o čemu je zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022.

14.1. Budući je donošenjem presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđena ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli, svojstvo pravomoćnosti stekla donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. P-6632/2017-1 od 14. lipnja 2018., to je tijek zastare ponovno počeo teći 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. veljače 2021. to nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 ZOO.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi da je tuženiku pogrešno naloženo platiti zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa, jer je nesavjesno postupanje tuženika utvrđeno u kolektivnom sporu, ali i ovom postupku, slijedom čega je utužene iznose stekao nesavjesno, radi čega je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate sukladno odredbama čl. 1115 ZOO.

16. Na koncu nisu osnovani žalbeni navodi tuženika i u pogledu odluke o troškovima postupka, budući tuženik prigovara dosuđenom trošku tužitelju za ročište 5. svibnja 2025., međutim tužitelju nije priznat trošak za to ročište niti je tog dana ročište uopće održano.

17. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP, žalba tuženika odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena kao pod točkom I izreke.

18. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi čl. 154 st. 1 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 26. kolovoza 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić