REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1018/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Jadranke Anić Matić, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice RP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja GP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tužitelja MP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnicima Petru Bačiću i Idi Bačić, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ida Bačić i Petar Bačić u Splitu, protiv I. tuženice OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženika ĆP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnici Senki Zuanović, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2523/2021-2 od 17. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-634/2019-23 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2523/2021- 2 od 17. siječnja 2023., te se predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ovlašćuju se tužitelji pod 1 RP, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2 GP, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 3 MP, OIB [osobni identifikacijski broj] da na temelju ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva za po ¼ dijela svaki, nekretnine označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 1 OP i pod 2 HP, za po 3/8 dijela svakog.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana nadoknade tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od presuđenja do isplate."

2. Drugostupanjski sud je odbio žalbu I. II. i III. tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-634/2019-23 od 17. ožujka 2021.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 2927/2023-2 od 4. travnja 2024. dopustio tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž- 2523/21-2 od 17. siječnja 2023., u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržana prava na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude i istu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužene da tužiteljima naknade cjelokupni parnični trošak, podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženici osporavaju osnovanost podnesene revizije i predlažu istu odbiti, te traže troškove sastava revizije.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da ih se ovlasti da se na temelju presude uknjiže kao vlasnici svaki u ¼ dijela nekretnine (čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te brisanje prava vlasništva I. i II. tuženika za po 3/8 dijela svakog u odnosu na navedenu nekretninu.

9. 1. Nižestupanjski sudovi su provedenim dokazima utvrdili da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela na temelju presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2670/2017 od 12. prosinca 2017.; da su predmetnu nekretninu krajem 1970. -ih, odnosno početkom 1980.-ih godina otac tužitelja sada pok. ĆP, majka tužitelja sada pok. LP te tada mlljt. II. tužitelj, tada mlljt. III. tužitelj, tada mlljt. I. tužiteljica te tada mlt. HP kupili od KP, da su taj kupoprodajni ugovor potpisali ĆP i KP; da je otac tužitelja sada pok. ĆP preminuo 1987., da je majka tužitelja sada pok. LP darovala predmetnu nekretninu svom sinu HP (koji je otac I. i II. tuženika) te je HP odmah nakon tog darovanja stupio u posjed darovane nekretnine, da je majka tuženika preminula 2008. te je nakon toga ocu tuženika, tj. HP oduzeta roditeljska skrb nad I. i II. tuženicima te je sestra pok. majke tuženika, ŠP, imenovana skrbnicom tada mlljt. I. i II. tuženika te je 2012. na traženje skrbnice I. i II. tuženika u svrhu zaštite I. i II. tuženika HP darovao predmetnu nekretninu I. i II. tuženicima koji su po darovanju stupili u posjed iste nekretnine, da je ŠP kao skrbnica tada mlljt. I. i II. tuženika vodila brigu o toj nekretnini i imala ključeve iste, da predniku tuženika nitko nije osporavao posjed predmetne nekretnine, da je zaključen Aneks ugovora o darovanju iste nekretnine sklopljenog između HP kao darovatelja te mlljt. I. i II. tuženika kao daroprimaca kojim je utvrđeno da su 20. kolovoza 2012. iste stranke zaključile Ugovor o darovanju ovjeren kod javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra pod brojem Ov-2759/12 koji nije bio potpisan po skrbnici, u kojem nije bila navedena katastarska oznaka nekretnine te su sporazumno dopunile isti Ugovor o darovanju na način da darovatelj daruje obdarenicima svakom u ½ dijela predmetnu nekretninu, da tuženici nisu znali (u to vrijeme tuženici su bili djeca), da bi postojala eventualno neka prava tužitelja na istoj nekretnini, odnosno da HP, njihov otac ne bi bio kao darovatelj vlasnik iste nekretnine niti su znali da je proveden ostavinski postupak iza pok. LP, već su smatrali da su stekli vlasništvo, odnosno suvlasništvo navedene nekretnine koja u naravi predstavlja kuću u [adresa] na adresi [adresa], površine 14 m2, te da je prije nego što su se u zemljišne knjige upisali I. i II. tuženici kao suvlasnici, na temelju presude broj P-2670/2017 u zemljišne knjige cijelo vrijeme kao vlasnica predmetne nekretnine bila upisana KP.

9. 2. Na temelju navedenih utvrđenja su pozivom na odredbu čl. čl. 126. st. 1. i st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 - dalje: ZVDSP), te čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a neosnovanim ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja, koji nisu dokazali u postupku da su tuženici znali niti morali znati da postoje na predmetnoj nekretnini stvarna prava tužitelja, odnosno da tuženici nisu postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja.

10. Drugostupanjski sud se odgovarajući na žalbene navode tužitelja pozvao na sadržaj odredbe čl. 126. st. 1. ZVDSP-a, te naveo:

"11. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da su se u konkretnoj situaciji, I i II tuženici upisali u zemljišne knjige kao suvlasnici predmetne nekretnine temeljem pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-2670/2017 od 12. prosinca 2017., a iz provedenog postupka ne proizlazi da su tužitelji dokazali da bi imali stvarna prava na spornoj nekretnini pri čemu valja reći da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP) te da je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika te da u smislu navedenih zakonskih odredbi tužitelji nisu dokazali činjenice koje bi bile relevantne u smislu prihvaćanja njihovog tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.

12. Iz iznesenih razloga neosnovanim se ukazuje tužbeni zahtjev tužitelja, a uz to treba i reći da tužitelji nisu dokazali u postupku da su tuženici znali niti morali znati da postoje na predmetnoj nekretnini stvarna prava tužitelja tj. iz provedenog postupka proizlazi da su I i II tuženici postupali u konkretnoj situaciji u dobroj vjeri tj. nisu postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja.''

11. Tužitelji u podnesenoj reviziji navode da su tuženici još u odgovoru na tužbu i u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku odluku priznali određene činjenice vezane za postavljeni tužbeni zahtjev, ali da se drugostupanjski sud na te odlučne žalbene navode uopće nije očitovao.

12. Prema shvaćanju ovoga suda, navedenim sumarnim obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijanu presudu nije moguće ispitati zbog nedostatnih obrazloženja vezanih za odlučne činjenice na koje je tužitelj ukazivao u podnesenoj žalbi.

13. Naime, točno je da su tužitelji u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku odluku ukazivali drugostupanjskom sudu na navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu, kojim su priznali određene činjenice vezane za postavljeni tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud se na te žalbene navode nije izravno očitovao, nego na način kako je navedeno u točki 10. obrazloženja ovog rješenja, čime je odluka drugostupanjskog suda arbitrarna, te je takvim postupanjem tužiteljima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje.

13. Stoga, kada su tužitelji u prvostupanjskom postupku, a potom i u žalbi isticali da su tuženici priznali dio tužbenog zahtjeva, odnosno da su u odgovoru na tužbu naveli da bi tuženici imali pravo na 2/5 dijela sporne nekretnine, koju su stekli od svog oca, a koji je pak dio stekao na temelju kupoprodajnog ugovora, dio nasljeđivanjem iza oca ĆP, dio darovanjem po majci LP, tada su nižestupanjski sudovi, (posebno drugostupanjski sud), trebali ocijeniti navedene navode tuženika u smislu čl. 8. ZPP-a i dati jasne razloge o prihvaćanju ili neprihvaćanju istih navoda, odnosno o njihovom pravnom (ne)učinku na (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjska odluka u tom dijelu uopće nema bilo kakvih razloga. Naprotiv, drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore tužitelja, kako je naprijed citirano, ni po ovome sudu, nije uopće iznio bilo kakve, a pogotovo ne ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, odnosno svoje pravno shvaćanje, odnosno nije dostatno obrazložio na način koji ne bi dovodio u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja. To stoga što se drugostupanjski sud uopće nije osvrnuo na citirane žalbene razloge tužitelja nego je samo paušalno potvrdio razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj presudi, iako je prema čl. 8. ZPP-a obveza sudova da prilikom donošenja odluke savjesno i brižljivo cijene sve dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, te da na temelju rezultata cijelog postupka donesu odluku, a drugostupanjski sud je uz to dužan, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, u obrazloženju presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

14. Prema ocjeni ovoga suda navedenim, sumarnim i nedostatnim postupanjem drugostupanjskog suda, tužiteljima je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na njegove žalbene navode, jer taj sud nije dao nikakve valjane i razumne razloge u svom obrazloženju iznesenom u točki 11. i 12. pobijane odluke, a vezano za utvrđenja suda prvog stupanja i iznesene zaključke, niti se uopće osvrnuo na argumentirane razloge koje su tužitelji iznijeli u svojoj žalbi, a na koje i sada ukazuju u podnesenoj reviziji.

15. Stoga je s obzirom na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u vezi s primjenom odredbe čl. 8. i čl. 375. st. 1. ZPP-a, tužiteljima povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sadržano u pravu na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10).

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić