REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1567/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž R- 60/2022-2 od 13. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-349/2020-13 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime terenskog dodatka ukupan iznos od 4.500,00 kuna (597,25 eur) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.600,00 kuna (477,80 eur) od 16. rujna 2018. do isplate i na iznos od 900,00 kuna (119,45 eur) od 16. listopada 2018. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.562,50 kuna (870,99 eur), s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2774/2024-2 od 25. lipnja 2024. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi: „Da li državni službenik - pravosudni policajac ima pravo na terenski dodatak odnosno smatra li se rad koji je tužitelj obavljao u mjestu rada na koje je privremeno premješten odlukom poslodavca - terenskim radom?''.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude zbog dopuštenog materijalnopravnog pitanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.
6. Revizija tuženice nije osnovana.
7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i
- dalje: ZPP) , ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.500,00 kuna (597,25 eur) s pripadajućom zateznom kamatom po osnovi terenskog dodatka.
9. Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev na temelju slijedećih pravno odlučnih činjenica: tužitelj je kao državni službenik Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju raspoređen na radno mjesto mlađeg pravosudnog policajca u Odjel osiguranja u kaznionici i u Zatvoru u Šibeniku, radi potreba službe te je privremeno premješten na rad u Zatvor u Zadru od 7. kolovoza 2018. do 7. rujna 2018., time da je rješenjem o privremenom rasporedu Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured broj Klasa: UP-I-112-02/18- 01/412, Urbr.:514-08-01-03-02-01-18-02 od 30. srpnja 2018. određeno da tužitelj za vrijeme privremenog premještaja na rad u Zatvor u Zadru ostvaruje prava iz državne službe u Kaznionici i Zatvoru u Šibeniku; a tužitelj je u tom razdoblju radio kako osmosatno radno vrijeme, tako i tzv. dvanaestice, s tim da je radio i prekovremeno, a na posao u Zadar odlazio je svojim osobnim vozilom, u Zadru nije imao smještaj niti prehranu, dok mu je plaćen putni trošak; njegovo je radno mjesto Zatvor u Šibeniku, a prebivalište mu se također nalazi u [adresa]. Utvrđeno je da terenski dodatak iznosi 150,00 kuna (19,90 eur) dnevno.
10. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva utemeljeno je na odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 - dalje: KU/13), kao i tumačenja te odredbe broj 12/56 od 18. svibnja 2015. koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje promjena KU/13. Naime, spomenutom je odredbom KU propisano da službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio (stavak 1.) pri čemu se, prema stavku 2. istog članka, pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen utvrđenim aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema tumačenju ove odredbe koje je dala spomenuta Komisija, službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. KU/13 te ako davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.
10.1. Sudovi su također imali na umu da je tuženica kao ugovorna strana predmetnog Kolektivnog ugovora obvezna pridržavati se danih tumačenja KU jer su stranke tog KU imenovale Zajedničku komisiju za tumačenje i praćenje KU i jer je odredbom članka 123. KU propisano da se ugovorne strane potpisom tog ugovora obvezuju pridržavati daljnjih tumačenja Zajedničke komisije.
11. Suprotno revizijskim navodima revidentice, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda je pravilno jer je utemeljeno na pravilnoj primjeni mjerodavnih odredbi mjerodavnog materijalnog prava odnosno odredbe članka 56. KU/13. To stoga što ta odredba veže pravo službenika koji privremeno radi izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta svog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu. U tom se smislu i rad tužitelja kojeg je obavljao u mjestu rada na koje je privremeno premješten odlukom poslodavca smatra terenskim radom. Ovim se ujedno, vodeći računa o ustavnoj ulozi najvišeg suda, reafirmira pravno shvaćanje revizijskog suda o istovrsnom pitanju doneseno u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima, a izraženo u presudi broj Rev-1146/2023-3 od 2. srpnja 2025.
12. U odnosu na revizijske navode i pozivanje revidentice na određene odluke revizijskog suda navedene u reviziji, odgovoriti je da te odluke nisu donesene u primjeni istog kolektivnog ugovora kao u konkretnom slučaju.
13. U opisanim se okolnostima revizija tuženice ukazuje neosnovanom, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavak 6. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
