REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1212/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić Matić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., (nasljednika sada pok. NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski autoklub, OIB: 53540975485, iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 44, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-15/2018-2 od 21. rujna 2018., kojom je preinačeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2975/18-65 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž R-15/2018-2 od 21. rujna 2018., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 37.422,91 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude.
2. Presudom suda drugog stupnja preinačeno je rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2975/18-65 od 7. lipnja 2018., na način da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 37.422,91 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci presude, te mu nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 19.000,00 kn u roku od osam dana.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati tome drugog stupnja na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost podnesene revizije i predlaže istu odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev je tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 37.422,91 kn sa zateznom kamatom na ime naknade za prijevoz u visini mjesečne ili godišnje karte javnog gradskog prijevoza u Zagrebu.
7. Prema odredbi čl. 382 st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice kako je to navedeno u točkama
1. do 3. tog članka.
8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
9. Tuženik je u podnesenoj reviziji postavio pravno pitanje koje glasi:
"Može li drugostupanjski sud, kad odlučuje povodom žalbe protiv rješenja kojim je tužba odbačena kao nedopuštena, bez održavanja rasprave, preinačiti prvostupanjsko rješenje i donijeti presudu kojom meritorno rješava spor?"
10. Kao razloge važnosti navedenog pitanja navedeno je pravno shvaćanje revizijskog suda broj Su IV 46/2007 od 29. siječnja 2007.
11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je Odlukom tuženika od 4. ožujka 2011. tužitelju određena naknada za prijevoz u visini stvarnih izdataka, a najviše prema cijeni mjesečne ili godišnje karte javnog gradskog prijevoza u Zagrebu, protiv koje odluke je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, na koji zahtjev se tuženik nije očitovao u zakonskom roku, već se očitovao tek 16. svibnja 2011. godine,
- da tužitelj u daljnjem roku od 15 dana nije podnio tužbu za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.
12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tužitelj, iako temeljem odredbe čl. 129. st. 3. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), u slučaju novčanih potraživanja radnika isti ne mora podnositi zahtjev za zaštitu prava podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava, trebao i dalje postupati sukladno odredbi čl. 129. Zakona o radu i podnijeti tužbu protiv navedene odluke poslodavca, nakon što se tuženik nije očitovao u zakonskom roku, te je cijeneći da je navedena Odluka postala konačna najkasnije 16. svibnja 2011., ocijenio da je ona počela proizvoditi pravne učinke u odnosu na naknadu prijevoza, zbog čega je njegov zahtjev utvrđen neosnovanim jer je propustio rok za zaštitu prava iz navedene odluke, pa je odbacio njegovu tužbu.
13. Drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje prema kojem pravilno prvostupanjski sud citira odredbu čl. 129. st. 3. ZR-u, ali smatra da pogrešno zaključuje da se takva zakonska odredba može izmijeniti samo zbog činjenice da je tužitelj protiv odluke tuženika kao poslodavca, protiv koje nije trebao podnositi zahtjev za zaštitu prava, taj zahtjev ipak podnio, zbog čega je u nastavku takvog postupka dužan postupati sukladno odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZR-u i nakon proteka roka od 30 dana u kojem se poslodavac nije očitovao na njegov zahtjev za zaštitu prava u daljnjem roku od 15 dana podnijeti tužbu općinskom sudu. Cijeneći da je odredbom čl. 129. st. 3. ZR-u jasno propisano da zaštitu prava pred nadležnim sudom u slučaju zahtjeva za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa radnik može tražiti iako nije podnio zahtjev za zaštitu prava kod poslodavca, smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, čija visina je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka u iznosu od 37.422,19 kn, te da je prvostupanjski sud, prema ocjeni toga suda na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužiteljevu tužbu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a uvažio žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsko rješenje i presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da tužitelju plati utuženi iznos od 37.422,91 kn sa zateznom kamatom kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.
14. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na prvoj sjednici (1/07) održanoj 29. siječnja 2007., na koje se poziva tuženik, navodeći isto kao razlog važnosti glasi:
"Ako je pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda potvrđeno pogrešno rješenje prvostupanjskog suda o odbačaju tužbe ili ako je sam drugostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu, a to je ujedno i revizijski razlog, tada povodom revizije takvu odluku treba ukinuti, a ne potvrditi odbijanjem revizije i pozivanjem na materijalno pravo da bi tužbeni zahtjev tužitelja ionako trebalo odbiti kao neosnovan."
14. Prema navedenom, drugostupanjski sud u ovom postupku, protivno pravnom shvaćanju ovoga suda, preinačavajući prvostupanjsko rješenje upustio se u meritum spora (u koji meritum spora se nije upuštao ni prvostupanjski sud kada je odbacio tužiteljevu tužbu iz procesnih razloga), bez da je proveo raspravu u smislu odredbe čl. 373. čl. ZPP-a i da je strankama omogućio raspravljanje o meritumu, te je postupajući na navedeni način počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, ali i onu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 373. i čl. 373.b ZPP-a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite odluke.
15. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.
16. U nastavku postupka utvrditi će se sve relevantne činjenice vezano za navedeni prigovor tuženik na koje je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu, na zakonu utemeljenu, presudu.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
