1                           

 

 

                      

 

                                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

    Poslovni broj: 19 Pn-60/2023-28

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja B. Š., iz Z., V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika I. S., iz B., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. listopada 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja D. K., te punomoćnika tuženika B. S., a odluke objavljene dana 29. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Nalaže se tuženiku I. S. OIB: … iz B., S. da s naslova naknade neimovinske štete isplati tužitelju B. Š. OIB: … iz Z., V., boravište u B., S. iznos od 3.318,07 eura/ 25.000,00 kn[1] (tritiućetristoosamnaesteura i sedamcenta/dvadesetpettisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2022. godine pa do isplate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. utvrđuje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku I. S. OIB: … iz B., S. da s naslova naknade neimovinske štete isplati tužitelju B. Š. OIB: … iz Z., V., boravište u B., S. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.378,43 /10.385,78 kuna1 (tisućutristosedamdesetosameuraičetrdesettricenta / desettisućatristoosamdesetpetkunaisedamdesetosamlipa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 29. studenog 2023. do isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

              III. Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja, odvjetnika T. K., B. R., V., OIB: …, za naknadu troškova delegacije u iznosu od 265,41 eur/1.999,73 kn[1] (dvijestošezdesetpeteura i četrdesetjedancent /tisućudevettodevedesetdevetkuna i sedamdesettrilipe) kao neosnovan.

 

              IV. Odbija se zahtjev punomoćnika tuženika, odvjetnika B. S., M. K., L., OIB: …, za naknadu troškova delegacije u iznosu od 60,00 eur/452,07 kuna1 (šezdeseteura/četristopedesetdvijekune i sedamlipa) kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je dana 29. studenog 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete

u kojoj navodi da je dana 6. studenog 2021. godine (u tužbi greškom navedeno 2022.) oko 14,00 sati u B., tuženik otrovom špricao svoje dvorište, te je počeo špricati i ulaz ograde tužitelja, a kada ga je tužitelj pozvao da to ne radi, jer bi mu mogao otrovati pse, i kada je crijevom za vodu počeo prati ogradu kako bi isprao otrov, tuženik je na njega počeo vikati, pozvao ga da iziđe van, te mu zaprijetio da će ga prebiti. Navodi da je tuženik navedenu prijetnju ponovio je u više navrata, a ujedno mu je zaprijetio da će ga kad-tad uloviti na „neutralnom terenu” i prebiti, a zbog izgovorenih prijetnji tužitelj se osjećao ustrašeno i uznemireno, te se stvarno bojao da bi tuženik izrečene prijetnje mogao i ostvariti, odnosno prebiti ga.

 

1.1. Tužitelj navodi da je povodom navedenog događaja temeljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv tuženika proveden kazneni postupak koji je završio donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-203/2022-2 od dana 12. svibnja 2022., kojom je tuženik proglašen krivim što je dana 6. studenog 2021. oko 14,00 sati u B., U. S., na ulici ispred kuće, sa ciljem da ustraši tužitelja, u više navrata istome zagrozio da će ga prebiti, ujedno rekavši mu da će ga kad-tad uloviti na neutralnom terenu i prebiti, a što je kod tužitelja izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti tjelesni integritet, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139.st.2. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno sa rokom kušnje od jedne godine.

 

1.2. Tužitelj navodi da se na ovu situaciju nadovezao i niz drugih manjih ispada tuženika: pljuvanje na zemlju kada bi primijetio tužitelja, napadno gledanje u oči kada bi se mimoilazili u vozilima, gestikulacije, psovke i slično te da je tužitelj od dana počinjenja djela pa do dana primitka presude, dakle dulje od pola godine, trpio štetu u vidu povrede prava osobnosti, a koja se manifestirala u trajnoj tjeskobi i strahu za vlastiti život i integritet, u problemu sa spavanjem, čestim buđenjem po noći, gledanjem kroz prozor tijekom noći, višekratnim provjeravanjem da li su vrata od dvorišta, te vrata od kuće i prozori zatvoreni i slično. Tužitelj navodi da je prestao odlaziti u obližnji dućan sa svojim motorom, te je koristio osobno vozilo, kako bi se u slučaju napada mogao bolje obraniti ili pobjeći, da mu se pogoršalo i zdravstveno stanje, te da mu se povisio šećer u krvi, a sekundaran strah jakog intenziteta je trpio svaki puta kada bi sretao tuženika, koji mu je susjed te ga je u pola godine sreo najmanje 30-ak puta. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u iznosu od 3.318,07 eura/25.000,00 kn.

 

2. Tuženik je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem navodi da nije sporno da je Općinski sud u Varaždinu izdao kazneni nalog kojim je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje na štetu tužitelja, no osporava sve ostale navode iz tužbe. Navodi da nije istina da bi se tužitelj ustrašio tuženika već da sve navedeno izmišlja želeći nauditi tuženiku te da je tužitelj u više navrata prijetio tuženiku, a fizički je nadmoćniji kako je bio policajac i vojnik, te ga se tuženik boji jer je moguće da ovaj posjeduje i oružje, a posebno jer je u nastupu prema tuženiku vrlo agresivan. Navodi da nije istina da bi tužitelj živio u strahu od tuženika niti da je pretrpio ikakav strah jer se tuženika sigurno ne boji te da je cijeli ovaj i prethodni postupak pokrenut samo radi činjenice da je tužitelj pravomoćno osuđen za klevetanje tuženika. Navodi da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu, radi čega tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

3. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-203/2022-2 od 12. svibnja 2022. izdan kazneni nalog kojim je tuženik, kao okrivljenik, proglašen krivim što je dana 6. studenog 2021. na štetu tuženika počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – iz čl. 139.st.2.KZ-a.

 

4. Između tužitelja i tuženika je sporno je li tuženik izrekao prijetnje kako je to navedeno u tužbi, sporno je jesu li te prijetnje i naknadno ponašanje tuženika kod tužitelja izazvale strah, odnosno povredu prava osobnosti, te je slijedom navedenog sporna i osnovanost te visina tužbenog zahtjeva.

 

5. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su presuda Općinskog suda u Varaždinu K-203/2022 (str. 4-6), iskaznica vojnog invalida (str. 8), obavijest iz kaznenog postupka (str. 9-14), optužnica KO-DO-159-22 (str. 15-17), preslika predmeta PP I. povodom predmetnog štetnog događaja (str. 48-85), zapisnici o saslušanju svjedoka Z. Š. (str. 88-89), I. S. (str. 89), M. S. (str. 90), te zapisnik o saslušanju tužitelja kao stranke (str. 90-91), i tuženika kao stranke (str. 91-92), pisani nalaz i mišljenje vještakinje L. R. (str. 102-107), zapisnik o saslušanju vještakinje L. R. (str. 117-118), priklopljeni spisi Općinskog suda u Varaždinu K-203/2022 i K-289/2020.

 

6. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. – dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

7. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-203/2022-2 od 12. svibnja 2022. izdan kazneni nalog kojim je tuženik, kao okrivljenik, proglašen krivim što je dana 6. studenog 2021. oko 14,00 sati u B., U. S., na ulici ispred kuće, sa ciljem da ustraši tužitelja, u više navrata istome zagrozio da će ga prebiti, ujedno rekavši mu da će ga kad-tad uloviti na neutralnom terenu i prebiti, odnosno što je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139.st.2.KZ-a.

 

7.1. Uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-203/2022 utvrđeno je da je presuda tog suda poslovni broj K-203/2022-2 od 12. svibnja 2022. postala pravomoćna 14. lipnja 2022., te je izdana potvrda pravomoćnosti/ovršnosti broj K-203/2022-5.

 

8. Člankom 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

8.1. S obzirom na prethodno navedeno sud nije utvrđivao činjenice koje su obuhvaćene činjeničnim opisom kaznenog djela iz presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-203/2022-2 od 12. svibnja 2022., već je primjenom čl. 12. st. 3. ZPP-a utvrđeno da je tuženik 6. studenog 2021. oko 14,00 sati u B., U. S., na ulici ispred kuće, sa ciljem da ustraši tužitelja, u više navrata istome zagrozio da će ga prebiti, ujedno rekavši mu da će ga kad-tad uloviti na neutralnom terenu i prebiti, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st.2.KZ-a.

 

9. Radi utvrđenja postojanja eventualnog doprinosa tužitelja šteti koju je pretrpio uslijed kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim, kao i radi utvrđenja intenziteta povrede prava osobnosti tužitelja uslijed štetnog događaja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

 

10. Saslušani svjedok Z. Š. u svom iskazu u bitnome navodi da nije svjedočio događaju koji je predmet spora, ali je jednom prigodom došao u posjet tužitelju te mu je on tada  spomenuo da se porječkao sa susjedom, ovdje tuženikom I. S., vezano uz pse i da je zabrinut jer mu je on zaprijetio da se "budu negdje na samo sreli". Svjedok je naveo da se sa tužiteljem rijetko nalazi te da mu tužitelj nakon te prigode nije spominjao probleme sa susjedom i nije mu poznato da bi tužitelj osim ovog događaja imao u drugim prigodama sukobe sa tuženikom ili drugim osobama. Navodi da je tužitelj tom prigodom djelovao zabrinuto, no da o tom sukobu nisu duže pričali.

 

11. Saslušani svjedok I. S. u svom iskazu u bitnome navodi da nije svjedočio događaju koji je predmet spora ali da ga je tužitelj nazvao telefonski, pri čemu nije siguran je li to bilo isti dan kada je došlo do tog događaja ili jedan ili 2 dana kasnije, te mu je rekao da mu je susjed prijetio te da mu je slabo i zamolio ga je da mu dođe pomoći na način da ga odveze doktoru. Navodi da je on tada došao do tužitelja, koji je jedva govorio i jedva se kretao, djelovao je ustrašeno, te ga je odvezao doktoru, da ga je nastavio voziti doktoru 2 do 3 mjeseca nakon toga i to otprilike 2 do 3 puta mjesečno, a vozio ga je u Kliničku bolnicu D. u Z., u bolnicu u B. kraj Z. i u OB V.. Navodi da mu je, vezano uz sam događaj koji je predmet spora, tužitelj samo rekao da mu je susjed I. S. prijetio zbog pasa, no nije mu ništa detaljnije o tome pričao, niti su o tom događaju kasnije pričali. Svjedoku nije poznato da bi tužitelj prije ovog događaja imao slične zdravstvene tegobe, no poznato mu je da je tužitelj i prije štetnog događaja bolovao od raznih bolesti te da ima problema sa vidom, jetrom, nogama i sl., što mu je poznato jer mu je tužitelj o tome govorio.

 

12. Saslušani svjedok M. S. u svom iskazu u bitnome navodi da nije svjedočila događaju koji je predmet postupka jer je bila na poslu, no da joj je po povratku s posla suprug, ovdje tuženik, ispričao da je imao verbalni sukob sa tužiteljem te da je on u njihovom dvorištu uz pomoć motorne šprice koja je bila prazna ispuhivao lišće kada ga je tužitelj počeo snimati mobitelom, na što mu je tuženik rekao da to ne radi, nakon čega je tužitelj pozvao policiju. Navodi da joj je inače poznato da je tog istog dana, nakon što je policija otišla, tužitelj otišao kod susjeda S. Z. te da je tamo normalno pričao, družio se i smijao, pa zbog toga smatra da verbalni sukob sa tuženikom nije na njega ostavio nikakve posljedice. Navodi da nakon predmetnog događaja nije primijetila nikakvu promjenu u ponašanju tužitelja, da je on i dalje parkirao svoj auto na cesti, te odlazio i dolazio kući kao i ranije.

 

13. Saslušani tužitelj B. Š. u svom iskazu u bitnome navodi da živi preko puta tuženika, s time da ih dijeli samo uska cesta na kojoj se dva auta jedva mogu mimoići a tuženik nema dvorište ispred svoje kuće nego je kuća odmah do ceste, te da je spornog dana bio u svojoj kući i da je kroz prozor vidio da tuženik šprica otrovom ulicu ispred svoje kuće, da bi potom prešao na tužiteljevu stranu ulice i počeo špricati prostor pred njegovom ogradom. Navodi da je tada izašao van i htio snimiti tuženika mobitelom no u tome nije uspio jer je tuženik odmah počeo vikati i psovati, te da mu je tuženik izrekao prijetnje koje su obuhvaćene činjeničnim opisom kaznenog djela iz presude kojom je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje na štetu tužitelja. Tužitelj navodi da on inače zbog zdravstvenih tegoba pokušava izbjeći sukobe i stres te da je zbog tog događaja bio prisiljen pozvati policiju. Navodi da je inače s tuženikom bio u narušenim odnosima 2 godine prije predmetnog događaja. Navodi da mu je nakon štetnog događaja koji je predmet postupka, koji ga je ustrašio, jako porastao šećer i tlak, koje je pokušao kontrolirati lijekovima kod kuće, pri čemu je uspio dovesti tlak pod kontrolu, no šećer mu je i dalje bio visok. Navodi da je nakon otprilike mjesec dana, u kojem razdoblju je uz pomoć rođaka koji su liječnici pokušao kod kuće kontrolirati šećer, odlučio zatražiti liječničku pomoć te ga je tom prilikom svjedok I. S. vozio liječniku i na pretrage što je trajalo više mjeseci, a i dalje se liječi zbog šećera. Navodi da je sam sa svjedokom S. o ovom događaju pričao telefonski nekoliko dana nakon što se desio. Navodi da ga je tuženik nakon ovog događaja znao uhoditi iz svog dvorišta kada je odlazio električnim pomagalom za kretanje u kupovinu, da ga je ružno gledao te da bi tuženik tada sa autom došao na cestu, a budući da mu nije mogao pobjeći u tom pomagalu koje se sporo kreće, da je počeo u trgovinu odlaziti sa autom. Navodi da je, nakon što je tuženik dobio kazneni nalog kojim je proglašen krivim za prijetnju, takvo ponašanje je prestalo, te da tužitelj nakon predmetnog događaja nije imao daljnjih sukoba sa tuženikom jer ga izbjegava.

 

14. Saslušani tuženik I. S. u svom iskazu u bitnom navodi da je predmetnog dana praznom špricom puhao lišće koje se nalazilo na ulazu u njegovu garažu, koja garaža se nalazi u podrumu kuće, kada je tužitelj izašao iz svoje kuće uzeo mobitel i počeo ga snimati, što ga je zasmetalo jer se je tuženik nalazio u prostoru ispred kuće koji tuženik smatra dijelom svog dvorišta. Navodi da se više ne sjeća točno tijeka razgovora, tko je kome što rekao, no da je bilo svađe i povišenih tonova sa oba dvije strane. Navodi da je svađa koja je predmet postupka trajala možda 2 do 3 minute,  nakon čega je on nastavio sa obavljanjem uklanjanja lišća, a tužitelj je prvo vodom prao svoju ogradu, a nakon toga je otišao u svoju kuću i pretpostavlja da je pozvao policiju jer je ona ubrzo stigla. Navodi da nakon navedenog događaja nije imao daljnjih svađa sa tužiteljem i smatra da ga tužitelj nakon tog događaja nije izbjegavao, da se i nadalje ponašao kao i ranije, parkirao auto ispred svoje ograde, te je dolazio i odlazio kao i do tada. Tuženik također napominje da je tužitelj odmah nakon što je policija otišla otišao kod susjeda koji se nalazi nedaleko od njihovih kuća i tamo normalno razgovarao sa tim susjedom koji je uz pomoć još dvoje ljudi cijepao drva pred svojom kućom.

 

15. U pogledu tijeka događaja koji su prethodili događaju iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je tuženik proglašen krivim iskazi tužitelja i tuženika se razlikuju u toliko što tužitelj iskazuje da je tuženik pokušao otrovom špricati prostor pred ogradom tužitelja, dok tuženik navodi da je praznom špricom puhao lišće koje se nalazilo na ulazu u njegovu garažu. Međutim iskazi tužitelja i tuženika su suglasni u pogledu toga da je neposredni povod za verbalni sukob između tužitelja i tuženika bila činjenica da je tužitelj mobitelom pokušao snimiti tuženika, pa su njihovi iskazi u tom dijelu, u kojem su suglasni, prihvaćeni kao istiniti.

 

15.1. Prema stavu ovoga suda činjenica što je tužitelj snimao tuženika, neovisno o tome da li se tuženik u tom trenutku nalazio na ulici ili u prostoru koji smatra dijelom svog dvorišta, ne može predstavljati opravdanje za tuženikovo počinjenje kaznenog djela na štetu tužitelja. Naime, ako je tuženik smatrao da tužitelj svojim postupanjem vrijeđa pravo na privatnost tuženika, ili neko drugo pravo, imao je mogućnost pozvati policiju ili podnijeti prijave drugim nadležnim tijelima i time na zakonom propisani i prihvatljiv način zaštititi svoja prava. Stoga, kako eventualno postupanje tužitelja od kojeg se tuženik mogao zaštiti na zakonit način ne može predstavljati opravdanje za izrečene prijetnje kojima je tuženik počinio kazneno djelo na štetu tužitelja, utvrđeno je da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja.

 

16. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem on navodi da su ga tuženikove prijetnje ustrašile jer se bojao da će ih tuženik ostvariti, što je kod tužitelja izazvalo i pogoršanje od ranije prisutnih problema sa krvnim tlakom i šećerom. Navedeni dio iskaza tužitelja potvrdili su u svojim iskazima svjedoci I. S. i Z. Š., pri čemu je svjedok Z. Š. imao saznanja da je tužitelj nakon štetnog događaja bio zabrinut te je spominjao tuženikove prijetnje, dok je svjedok I. S., koji je komunicirao sa tužiteljem neposredno nakon štetnog događaja, potvrdio da je tužitelj tada djelovao ustrašeno, a potvrdio je i da je nakon štetnog događaja kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, o čemu je svjedok imao osobna saznanja budući da je tužitelja vozio na liječničke preglede.

 

16.1. Budući da su iskazi tužitelja i svjedoka I. S. i Z. Š. u tom dijelu suglasni sud ih je prihvatio kao istinite.

 

17. Tuženik i svjedokinja M. S., supruga tuženika, u svojim iskazima sugeriraju da štetni događaj kod tužitelja nije prouzročio povredu prava na duševno zdravlje, pa tako svjedokinja M. S. navodi da je tužitelj nakon štetnog događaja otišao kod susjeda, tamo normalno pričao, družio se i smijao te da se njegovo ponašanje nije promijenilo, dok tuženik navodi da se tužitelj nakon štetnog događaja ponašao kao i ranije, parkirao auto ispred svoje ograde, dolazio i odlazio kao i do tada, a također spominje da je neposredno nakon štetnog događaja tužitelj otišao kod susjeda i tamo normalno razgovarao. 

 

17.1. Sud u tom dijelu nije prihvatio iskaze tuženika i svjedokinje M. S. s obzirom da su oni zainteresirani za ishod postupka i da su navedenim dijelom iskaza, po mišljenju suda, pokušali umanjiti posljedice štetnog događaja na zdravlje tužitelja.

 

17.2. Činjenica da je štetni događaj uznemirio i uplašio tužitelja, osim iz iskaza tužitelja i svjedoka I. S. i Z. Š., proizlazi  i iz činjenice da je tužitelj zbog tog događaja pozvao policiju, pa nije logično da se nakon toga bezbrižno uputi kod susjeda i općenito ponaša kao da se nije ništa dogodilo.

 

18. Člankom 1045 st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje u tekstu ZOO) propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan je tu štetu naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje

 

18.1. Člankom člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

18.3. Člankom 1110. st.1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

18.4.  Radi utvrđenja intenziteta povrede prava osobnosti tužitelja izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji L. R., dr. med. spec. psihijatru.

 

18.5. Vještakinja je dana 28. kolovoza 2023. u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje u kojem, po izvršenom psihijatrijskom pregledu tužitelja, iznosi mišljenje da je tužitelj B. Š., kao posljedicu štetnog događaja, pretrpio primarni strah i sekundarni strah različitog intenziteta.

 

18.6. Navodi da strah pripada skupini patoloških afektivnih stanja te može nastati i bez tjelesne ozljede, obzirom da svaki čovjek različito reagira na pojedinu situaciju. Navodi da je tužitelj nakon štetnog događaja pretrpio kao posljedicu štetnog događaja primarni strah jakog intenziteta, a koji se manifestirao u vidu straha za vlastiti tjelesni integritet, odnosno straha od tjelesne ugroženosti.

 

18.7. Navodi da je primarni strah jakog intenziteta bio vrlo kratkog trajanja, odnosno trajao je koliko i sam štetni događaj, a primarni strah potom prelazi u sekundarni strah i kao takav je u jakom intenzitetu trajao idućih desetak dana nakon štetnog događaja, a manifestirao se izrazitom napetošću, tjeskobom, smetnjama usnivanja i prosnivanja te ružnim snovima, pojačanom iritabilnošću te pogoršanjem ranije postojećih somatskih bolesti (dijabetes i arterijska hipertenzija).

 

18.8. Navodi da nakon toga sekundarni strah postaje srednje jakog intenziteta te je kao takav perzistirao oko mjesec dana, a manifestirao se reakcijama izbjegavanja kontakta s tuženikom, pogoršanjem tužiteljevog somatskog stanja, zbog čega je učestalo odlazio endokrinologu i dijabetologu te učestalim smetnjama vezanim uz spavanje.

 

18.9. Navodi da je naposljetku sekundarni strah kod tužitelja postao slabog intenziteta te je kao takav prezistirao iduća tri mjeseca, a manifestirao se također reakcijama izbjegavanja kontakta s tuženikom, povremeno jače izraženom napetošću, tjeskobom i zabrinutošću.

 

18.10. Temeljem navoda tužitelja prilikom psihijatrijskog pregleda vještakinja zaključuje da se tužitelj aktualno osjeća dobro, nema više nikakvih strahova, dobro spava, a dijabetes je reguliran lijekovima. Nadalje navodi da si je sredio život, vikendom organizira druženja s prijateljima te za sebe kaže da je osoba vedre i vesele naravi.

 

19. Pisani nalaz i mišljenje vještakinje dostavljen je na očitovanje strankama te se tužitelj na nalaz očitovao podneskom od 27. rujna 2023., kojim je nalaz vještakinje prihvatio u cijelosti i na isti nije istaknuo primjedbe. Tuženik se na nalaz očitovao podneskom od 6. rujna 2023. te je na isti istaknuo prigovore.

 

19.1. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještakinje navodeći da je vještakinja svoje mišljenje i zaključak donijela samo koristeći intervju ili psihijatrijski pregled, a da nije uzela u obzir iskaz svjedoka i tuženika jer iz iskaza svjedoka Z. Š. proizlazi da je tužitelj spomenuo da se "porječkao sa susjedom" a slijedom čega tuženik smatra da se nije radilo o događaju koji bi ozbiljno ustrašio tužitelja. Tuženik nadalje navodi da vještakinja nije uzela u obzir nesrazmjer snage u korist tužitelja, njegovo prijašnje zanimanje, te tuženik zaključuje da tužitelj kofabulira situaciju u želji da naudi tuženiku. Navodi da ne postoji niti jedan dokaz o strahovima, tjeskobama i ostalim tegobama koja vještakinja spominje, te stoga nalaz smatra neobjektivnim.

 

20. Vještakinja L. R. se na prigovore tuženika očitovala usmeno na ročištu 18. listopada 2023. te je u svom iskazu navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije zatražio medicinsku pomoć zbog štetnog događaja, vještakinja navodi da je tužitelj umirovljena vojna osoba te da je kao policajac sudjelovao u Domovinskom ratu gotovo cijelo vrijeme tijekom kojeg je doživio niz stresnih i životno ugrožavajući situacija (boravak u logoru M. gdje je zlostavljan, bio je ranjavan u nogu, te je obolio od dijabetesa), pa je zbog izloženosti stresnim događajima kod tužitelja došlo do aktiviranja mehanizama obrane ega (reakcije inhibicije, bijega, negacije, projekcije, racionalizacije, razvoj psihosomatskih smetnji, anksioznost, depresivni poremećaj i psihotičnost), i to dijelom svjesno ali većim dijelom na nesvjesnoj razini. Navodi da je tužitelj uz pomoć navedenih mehanizama obrane uz psihološko psihijatrijsku pomoć i farmakološku potporu razriješio sve stresne situacije, a prilikom ponovnog doživljavanja stresne situacije, odnosno predmetnog štetnog događaja, došlo je do reaktivacije ranije naučenih obrazaca obrambenih mehanizama ega i sučeljavanja sa stresnom situacijom te je na adekvatni način razriješio stresnu situaciju bez liječničke pomoći i uporabe psihofarmaka.

 

20.1. U odnosu na prigovor tuženika da nisu uzeti u obzir iskazi svjedoka prilikom izrade nalaza i mišljenja vještakinja navodi da isto nije točno, te da je prethodno pročitala sve iskaze stranaka i svjedoka, kako iz spisa naknade šteta, tako i iz priklopljenih kaznenih spisa. Navodi da joj iskazi svjedoka iz predmetnog spisa nisu bili najrelevantniji prilikom procjene pretrpljenog straha te da je nalaz i mišljenje prvenstveno temeljen na osnovi psihijatrijskog pregleda, opservacije tužitelja prilikom pregleda, te procijene strukture i dinamike osobnosti tužitelja.

 

20.2. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj konfabulira situaciju o želji da naudi tuženiku vještakinja navodi da je konfabulacija nadomjestak za gubitak pamćenja, a očituje se u popunjavanju praznina u sjećanju izmišljenim pojedinostima, a da je konfabulacija jedan od vodećih simptoma demencije i to u poodmakloj fazi bolesti, te da prilikom psihijatrijskog pregleda tužitelja nije primijećeno da bi tužitelj konfabulirao obzirom da je tužitelj na sva postavljena pitanja davao suvisle i sadržajno adekvatne odgovore.

 

20.3. Vještakinja nadalje navodi da je procjenu straha temeljila prvenstveno na psihijatrijskoj procijeni tužitelja, a da nije neuobičajeno što se tužitelj nakon navedenog događaja nije obratio liječniku s obzirom da se on konzultirao sa liječnikom kojeg ima u obitelji, s time da je stresni događaj rezultirao psihosomatskim i anksioznim smetnjama (pogoršanje dijabetesa, problemi sa probavnim sustavom) a koje probleme je tužitelj liječio kod liječnika odgovarajuće specijalnosti. Navodi da saznanja o navedenom crpi iz medicinske dokumentacije koju joj je tužitelj predočio, a koju je pobrojala u svom nalazu.

 

21. Nakon usmenog očitovanja vještakinje tuženik je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje, no nije predložio novo vještačenje po drugom sudskom vještaku.

 

22. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti kao stručno i objektivno s obzirom da je vještakinja sve svoje zaključke detaljno i logično argumentirala. Vještakinja se isto tako prilikom saslušanje na ročištu 18. listopada 2023. detaljno očitovala na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje te je dala valjane i obrazložene razloge zbog čega ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Slijedom navedenog tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka iz nalaza i mišljenja vještakinje.

 

23. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje L. R. sud je utvrdio da je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, koji je trajao kao i sam štetni događaj, nakon čega je uslijedio strah jakog intenziteta idućih 10-ak dana koji se očitovao izrazitom napetošću, tjeskobom, smetnjama usnivanja, te ružnim snovima, razdražljivošću, te pogoršanjem ranijih somatskih bolesti. Sekundarni strah je potom postao srednje jakog intenziteta u trajanju od oko mjesec dana, pri čemu je tužitelj izbjegavao kontakt sa tuženikom, a došlo je i do daljnjih pogoršanja tužiteljevog somatskog stanja, da bi naposljetku strah koji je tužitelj trpio postao slabog intenziteta koji je trajao daljnjih tri mjeseca tijekom kojih je tužitelj nastavio izbjegavati kontakt sa tuženikom, a povremeno je imao izraženu napetost, tjeskobu i zabrinutost. Utvrđeno je da se tužitelj aktualno osjeća dobro i nema psihijatrijskih tegoba.

 

24. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, osobito provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju uslijed predmetnog štetnog događaja od 6. studenog 2021. povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti, koje se odnosi na njegovo duševno zdravlje, čime je za tužitelja nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, te prema ocjeni suda naprijed opisane okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

25. Odlučujući o visini pravične novčane naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju tužitelj uslijed izrečenih prijetnji tuženika pretrpio intenzivan strah za vlastito zdravlje i sigurnost, koji je kod tužitelja uzrokovao i somatske tegobe u vidu pogoršanja od ranije prisutnih problema sa krvnim tlakom i šećerom u krvi. Tužitelj zbog od ranije razvijenih kompenzacijskih mehanizama nije zatražio stručnu pomoć psihijatra, no trpio je primarni i sekundarni strah dugog trajanja u intenzitetu kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem vještakinje.

 

25.1. Temeljem iskaza tužitelja i nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog štetnog događaja promijenio svoje svakodnevno ponašanje, u cilju da izbjegne susrete sa tuženikom, a postojanje izraženijeg straha vidljivo je i iz tužiteljevih navoda o tome da je svakodnevne situacije, poput mimoilaženja sa tuženikom, doživljavao kao prijeteće ponašanje tuženika. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj tuženikov susjed zbog čega je tužitelju bilo nemoguće u potpunosti izbjeći susrete sa tuženikom, a svaki susret sa tuženikom je kod tužitelja prouzročio dodatni strah za vlastitu sigurnost.

 

25.2. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje straha kojeg je tužitelj pretrpio kao posljedicu štetnog događaja, pri čemu je taj strah uzet kao kvalifikatorna okolnost za utvrđenje intenziteta povrede prava osobnosti tužitelja na duševno zdravlje, prema ocjeni ovog suda, u skladu s odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.318,07 eura /25.000,00 kn, koliko je tužbom i zatraženo.

 

26. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je tužitelju priznata zatezna kamata od 30. studenog 2022., kao dana koji slijedi nakon dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

 

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

 

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.  Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022., 126/2022.), a prema vrijednosti spora.

 

28.1. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na glavni zahtjev je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom parničnom postupku nastao trošak sastava tužbe od 29. studenog 2022 (Tbr. 7.1) u iznosu od 199,08 eura, trošak podneska od 27. rujna 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8.1) u iznosu od 199,08 eura, trošak zastupanja na ročištima 31. ožujka 2023., 25. svibnja 2023. i 18. listopada 2023. (Tbr. 9.1) u iznosu od 199,08 eura svako, što ukupno iznosi 995,40 eura. Tužitelj je zatražio porez na dodanu vrijednosti po stopi od 25% i to samo na trošak podneska od 27. rujna 2023. i trošak zastupanja na ročištu 18. listopada 2023., koji iznosi 99,54 eura, pa trošak uvećani za PDV iznosi sveukupno 1.094,94 eura. Na navedeni iznos treba dodati i iznos troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 283,49 eura,  pa ukupni nastali trošak iznosi 1.378,43 eura.

 

28.2. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

 

28.3. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristojbi na tužbu i presudu budući  da je tužitelj, kao osoba sa invaliditetom, temeljem čl. 11. st. 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja pristojbi.

 

28.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

 

29. U ovom parničnom predmetu rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Su-2/2023-7 od 19. siječnja 2023. Općinski sud u Koprivnici određen je kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u predmetu iz mjesne nadležnosti Općinskog suda u Varaždinu. Punomoćnici tužitelja i tuženika su predanim troškovnicima zatražili troškove delegacije u vidu putnih troškova i troškova izbivanja iz pisarnice.

 

29.1. Čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (NN 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023 – dalje u tekstu ZOS) propisano je da u slučaju određivanja drugog stvarno i mjesno nadležnog suda za postupanje u predmetu strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

 

29.2. Uvidom u podatke o trajanju putovanja vlakom na relaciji V.-K. koji su javno dostupni na stranicama HŽ putničkog prijevoza utvrđeno je da putovanje vlakom na toj relaciji traje između 39 i 52 minute. Dakle ukupno putovanje na relaciji V.-K.-V. traje manje od 3 sata te stoga punomoćnici stranaka sukladno čl. 11. st. 4. ZOS-a nema pravo na naknadu troškova delegacije. Slijedom navedenog je zahtjev punomoćnika stranaka za naknadom troškova delegacije odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke presude.

 

Koprivnica, 29. studenog 2023.

 

           Sudac

                    Jerko Bogdanić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

ŽUputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1. Odvjetnik T. K., V.

2. Odvjetnik B. S., L.