REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-20/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, Josipa Turkalja i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IOĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, koju zastupa punomoćnik Bojan Jovanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa radi izravne naplate na novčanim sredstvima, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-758/2022-2 od 23. studenoga 2022., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-400/2021-9 od 13. siječnja 2022., na sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-758/2022-2 od 23. studenoga 2022. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i proglašena nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužiteljice IOĐ, po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, a sada tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb protiv ovršenika ovdje tužiteljice IOĐ temeljem zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog od Financijske agencije - FINE 4. lipnja 2021. koji se pred FINOM vodi pod brojem Ov-6478/12-2003, a radi naplate novčanog iznosa i to na ime glavnice duga u iznosu od 92.721,04 kn, na ime zakonskih zateznih kamata u iznosu od 35.057,86 kn, te na ime troška u iznosu od 1.100,75 kn, temeljem ovršne isprave i to zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika iz Zadra Vera Marčina pod poslovnim brojem OV-6478/12 od 28. svibnja 2012. (točka I.) te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 169,49 EUR (točka II. izreke).
2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-1977/2023-2 od 14. lipnja 2023. podnosi tuženica, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koji glasi:
„Može li ovrhovoditelj koji posjeduje zadužnicu kao ovršnu ispravu, istu ponovno podnijeti na naplatu Financijskoj agenciji (FINA) putem zahtjeva za izravnu naplatu u izvansudskom postupku radi provedbe ovrhe, nakon što su se ispunile pretpostavke iz čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na financijskim sredstvima (ZPONS), odnosno nakon što je FINA istu zadužnicu koja je već ranije bila podnesena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, primjenjujući čl. 12. ZPNS isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje?“.
3. Predlaže tuženica preinačiti pobijanu presudu, a podredno ju ukinuti uz naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu s čl. 391. st. 3. ZPP-a, samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe i to pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na računima tužiteljice, na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog od FINE 4. lipnja 2021. koji se vodi pod brojem OV- 6478/12-2003 radi naplate glavnice duga u iznosu od 92.721,04 kn, zakonskih zateznih kamata i troška u iznosu od 1.100,75 kn, na temelju zadužnice kao ovršne isprave, ovjerene kod javnog bilježnika iz Zadra Vere Marčina pod broj OV-6478/12 od 28. svibnja 2012. na podnošenje kojeg zahtjeva je tužiteljica upućena zaključkom Općinskog suda u Zlataru, broj Ovr-377/2021-4 od 24. rujna 2021.
8. U tijeku postupka je utvrđeno:
- da su stranke 28. svibnja 2012. sklopile Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9912944910 u iznosu od 29.000,00 EUR, u kojem je kao osiguranje ugovorena, između ostaloga i zadužnica;
- da je tuženica otkazala kredit i o tome obavijestila tužiteljicu i zahtijevala povrat cjelokupnog dospjelog duga u roku od 8 dana;
- da tužiteljica nije podmirila dug po kreditu, te je tuženica 25. travnja 2017. podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice;
- da je FINA 28. listopada 2020. prestala izvršavati osnovu za plaćanje na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18 - dalje: ZPONS) s time da je tražbina iz predmetne zadužnice djelomično provedena u iznosu od 1.059,09 EUR;
- da je 4. lipnja 2021. ovrhovoditeljica ponovno podnijela zahtjev FINI za izravnu naplatu na temelju iste ovršne isprave, kojim od ovršenice traži iznos od 12.359,63 EUR na ime glavnice duga, iznos od 4.665,39 EUR na ime zateznih kamata te na ime naknade iznos od 13,43 EUR;
- da je ovršenica (ovdje tužiteljica) podnijela prijedlog za odgodu provedbe prijenosa i proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, povodom kojega je upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, da je ovrhovoditeljica ovdje tuženica ovlaštena zatražiti ovrhu na temelju već podnijete ovršne isprave s obzirom da dug nije naplaćen u cijelosti ranijom ovrhom.
10. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu, navodi da s obzirom na to da je 28. listopada 2020. FINA utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje te prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, dakle, da je utvrdila nemogućnost ovrhe na temelju zadužnice, to po ocijeni drugostupanjskog suda i pozivom na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019. o nedopuštenosti postupanja po rješenju o ovrsi kao osnovi za plaćanje nakon što je FINA na temelju odredbe čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po toj osnovi, a što se analogno primjenjuje na zadužnicu kao osnovu za plaćanje. Stoga, je shvaćanje drugostupanjskog suda da je osnovan razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, zbog kojega je tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računima tužiteljice, dakle, da tuženica nije bila ovlaštena na temelju iste osnove za plaćanje (zadužnice) zahtijevati izravnu naplatu svoje tražbine preko FINE.
11. Odredba čl. 12. st. 1. ZPONS-a glasi: ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno sa računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanja za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
12. Dakle, Financijska agencija na temelju navedene zakonske odredbe prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje nakon propisanog roka, jer se nakon proteka toga roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća, odnosno, jer zaštita ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba nakon proteka toga roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti, što međutim ne priječi da ovrhovoditelj naknadno novim zahtjevom za izravnu naplatu ili novim rješenjem o ovrsi, ishođenim na temelju novog prijedloga za ovrhu na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnese prijedlog da je FINA upiše u očevidnik. Navedeno iz razloga, jer nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju koji raspolaže s valjanom i važećom osnovom, zabrani zahtjev za njezinom provedbom. S navedenim obrazloženjem ovaj sud u činjenično i pravno istovrsnoj situaciji u svojoj odluci broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024. navodi:
„Dopušten je prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.“.
13. Ovom odlukom se reafirmira navedeno pravno shvaćanje, izraženo u odluci broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024.
14. Kako se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na postavljeno pitanje, temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
15. O troškovima povodom revizije odlučeno je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
