REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1164/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, Josipa Turkalja i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, (prije Jadransko osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2), kojeg zastupa punomoćnik prof. dr. sc. Dubravko Grgić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2732/2024-2 od 25. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2175/2016- 49 od 25. travnja 2024., na sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2732/2024-2 od 25. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2175/2016-49 od 25. travnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Nije odgovoreno na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.792,86 EUR na ime povrata iznosa koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku Hypo-leasing Steirmark d.o.o. po polici kasko osiguranja broj K06840030463, zbog oštećenja nastalih na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] (kojim je upravljao RĆ) uslijed naleta na odronjeno kamenje koje se nalazilo na kolniku državne ceste broj 8, dionica 6. kod km stupa 19 + 300 m.
5. Sudovi su utvrdili da se tuženikova odgovornost temelji na propustu održavanja ceste, da je oštećeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja i da je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos koji u ovoj parnici potražuje od tuženika. Također, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik propustio održavati cestu na način da osigurava sprječavanje, padanje i odron kamenja i zemlje, da poduzme zaštitne mjere u smislu instaliranja zaštitne ograde koja bi postojanjem zapriječila odron kamenja pri brzini kakvom se kritične prigode vozilom kretao osiguranik tužitelja. Pri tome su se sudovi pozvali na odredbu čl. 26. Zakona o cestama („Narodne novine‟, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13 - dalje: ZC iz 2013.), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, koja propisuje poslove održavanja javnih cesta u smislu tog zakona uključuju planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta. Redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima (čl. 2. st. 1. t. 13. ZC-a iz 2013.). Izvanredno održavanje cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (čl. 2. st. 1. t. 14. ZC-a iz 2013.). Također su se pozvali na Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novineˮ, broj 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/14 - dalje: Pravilnik o održavanju).
6. Sudovi utvrđuju da tuženik nije poduzeo potrebne mjere zaštite postavljanjem ograde koja bi spriječila odron kamenja na cestu, čime je prekršio obvezu održavanja i zaštite okolnog zemljišta u svrhu sigurnosti prometa, a takvo nečinjenje predstavlja štetnu radnju i temelj je za njegovu odgovornost za nastalu štetu. Navedenu odgovornost tuženika, koja se temelji na propustu održavanja ceste, tužitelj je istaknuo u tužbi i tvrdio tijekom cijelog postupka. Stoga, prvo postavljeno pitanje polazi od drugačijeg činjeničnog utvrđenja (i to da se odgovornost tuženika temelji na štetnoj radnji građenja ili rekonstrukcije) od onog utvrđenog u samom postupku. Osim toga, drugostupanjska odluka ne odstupa od shvaćanja iz odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-1239/2019-2 od 29. studenoga 2022. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da se u slučaju odrona kamenja na cestu, odštetna odgovornost tuženika temelji na propustu održavanja ceste i procjenjuje se po kriteriju presumirane krivnje.
7. U odnosu na drugo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, treba poći od činjenice da je predmetni spor male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a. U sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a, presuda suda prvog stupnja ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, odgovor na pitanje koje postavlja tuženik, ne može dovesti do drugačije odluke suda, pa se ne radi o pitanju koje bi udovoljavalo uvjetima važnosti iz odredbe čl. 385.a ZPP-a. Isto tako, sudska praksa (kao opravdanje važnosti pitanja) na koju se tuženik pri postavljanju pitanja poziva (koja se odnosi na druge činjenične okolnosti), ne može opravdati prijedlog podnositelja pa nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP i za dopuštenost revizije.
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
9. Nadalje, iz sadržaja prvog pitanja, kako ga je koncipirao tuženik, može se zaključiti da se tuženik poziva i na povredu temeljnih ljudskih prava i to na povredu prava na pravično suđenje. Međutim, osim što se u prvom postavljenom pitanju poziva na povredu prava na pravično suđenje predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
