REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1101/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠFČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Radić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Splitu poslovni broj Gž- 2661/2024-2 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2023-22 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na sva postavljena pitanja osim u odnosu na peto postavljeno pitanje te se u tom dijelu odbacuje prijedlog tuženice.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog sud u Splitu poslovni broj Gž-2661/2024-2 od 19. prosinca 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je naznačila slijedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije:
(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(ii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iv.) Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove?
odnosno
Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva?
(v.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(vi.) Je li odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) jasna, razumljiva i lako uočljiva u smislu članka. 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(vii.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022) u slučaju kada nižestupanjski sud utvrdi da je odredba potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) nejasna i nerazumljiva, ukoliko iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima proizlazi kako je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu znao procijeniti ekonomske i pravne posljedice ugovaranja navedene odredbe?
(viii) Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan, ako je pravozaštitni zahtjev potrošač podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007.g., a tužena banka istaknula prigovor zastare, u svjetlu primjene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.g. te smisla odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) (ranije čl. 371. Zakona o obveznim odnosima)?
(ix) Je li izostankom obrazloženja u odluci drugostupanjskog suda povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), a kojom nisu dani razlozi o potrebi usmenog saslušanja vješaka koje je predložio tuženik, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo i treće postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4.2. Nadalje, u četvrtom pitanju predlagatelj osporava odluku o parničnom trošku u konkretnom predmetu, odnosno primjenu odredbi čl. 154. i čl. 158. ZPP. Postavljenim pitanjem tuženik izražava nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da predlagateljica u odnosu na peto postavljeno pitanje nije dala nikakve razloge važnosti postavljenom pitanju u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da bi ono bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.3.1. Naime, predlagateljica je uz pitanje trebala navesti određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenog pravnog pitanja ili određenu odluku ovoga suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenog pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju ne daje razlog važnosti istom.
4.4. U šestom pitanju predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova o razlozima ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koja se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu kredita.
4.5. Sedmo pitanje polazi od pogrešne procesne pretpostavke da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a stoga o takvom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.6. U odnosu na osmo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski je sud ocijenio da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-549/23-2 od 4. srpnja 2023.).
4.7. U odnosu na deveto pravno pitanje ovaj sud je ocijenio da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud izostavio obrazloženje povodom žalbenih razloga s obzirom da se drugostupanjski sud očitovao o žalbenim navodima u odnosu na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
5.1. S obzirom da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na peto postavljeno pravno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.
5.2. U odnosu na preostala pitanja sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, stoga je riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6.1. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvorni pravni lijek te pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, jer su nižestupanjske odluke obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
6.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. II. ovog rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
