Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-67/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari tužiteljice RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog boravišta, posljednjeg poznatog prebivališta u [adresa], 1. [adresa], uz sudjelovanje mlljt. NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlljt. OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka u kojem su rođena maloljetna djeca i odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-21/2025-2 od 11. veljače 2025., 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovna žalba tužiteljice RČ i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-21/2025-2 od 11. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski suda u Osijeku proglašava se nenadležnim, ukidaju se sve provedene radnje u postupku i djelomično se odbacuje tužba u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o roditeljskoj skrbi.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je tužba za razvod braka i odluka o roditeljskoj skrbi za zajedničku mlljt. djecu stranaka R i OČ.

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

8. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da su stranke sklopile brak 30. studenog 2012., da od 2020. godine žive razdvojeno, da su roditelji dvoje mlljt. djece i to R **.**.2013. i OČ rođenog **.**.2016., koja od 2018. godine imaju boravište u [adresa] gdje pohađaju školu i gdje radi tužiteljica s kojom djeca stanuju.

9. Temeljem takvog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da mlljt. djeca imaju redovito boravište na području [adresa] zbog čega nije nadležan za odlučivanje o roditeljskoj skrbi za mlljt. djecu.

10. Pri donošenju odluke o nenadležnosti za postupanje u odnosu na roditeljsku skrb i o odbačaju tužbe u tom dijelu prvostupanjski se sud pozvao na odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17 i čl. 67/23 - dalje: ZMPP) i Hašku konvenciju od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece ("Narodne novine“, Međunarodni ugovori 5/09 - dalje: Konvencija).

11. Pravilno je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud primijenio ZMPP koji je na snazi od 29. siječnja 2019. kojim je člankom 78. ZMPP propisano da se ZMPP primjenjuje na pravne odnose nastale od dana njegova stupanja na snagu i na postupke pokrenute od dana njegova stupanja na snagu.

12. Člankom 50. ZMPP propisano je da se (1) Nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003.) i Haškoj konvenciji o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece iz 1996. (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 5/09). (2) Odredbe Uredbe iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i u stvarima roditeljske skrbi kada dijete ima, u smislu te Uredbe, uobičajeno boravište u državi koja nije članica Europske unije, pod pretpostavkom da se u tom predmetu ne primjenjuje Konvencija iz stavka 1. ovoga članka. (3) U stvarima roditeljske skrbi sud Republike Hrvatske nadležan je supsidijarno, u smislu članka 14. Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, i kada je dijete državljanin Republike Hrvatske.

13. Odredbom čl. 5. Konvencije propisano je da su sudska ili upravna tijela države ugovornice redovitog boravišta nadležna poduzimati mjere usmjerene na zaštitu djetetove osobe ili imovine, a u slučaju promjene redovitog boravišta u drugu državu ugovornicu (čl. 7. Konvencije), nadležna su tijela države novog redovitog boravišta.

14. Kako iz sadržaja spisa kao nesporno proizlazi da mlljt. djeca imaju redovito boravište u [adresa], s pravom je prvostupanjski sud otklonio nadležnost suda Republike Hrvatske za postupanje po tužbi tužiteljice u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o stvarima povezanim s roditeljskom skrbi za mlljt. djecu.

15. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da međunarodni element ne postoji obzirom da su obje stranke hrvatski državljani i brak je sklopljen u Republici Hrvatskoj, jer kod određivanja međunarodne nadležnosti u predmetima roditeljske skrbi odlučan je kriterij redovitog boravišta djeteta, a ne državljanstvo roditelja. Budući da je nesporno da maloljetna djeca stranaka od 2018. godine neprekidno borave u [adresa], gdje se školuju i integrirani su u socijalnu i obiteljsku sredinu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je, sukladno čl. 5. st. 1. Konvencije, nadležan sud [adresa].

16. Nadalje, žalbeni navodi tužiteljice vezani uz zahtjev za razvod braka ne utječe na ocjenu pravilnosti pobijane odluke jer je brak stranaka razveden presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-21/2025-9 od 14. srpnja 2025., koja je postala pravomoćna 30. srpnja 2025.

17. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 346. ObZ, žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Velikoj Gorici 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović