REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-165/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, Josipa Turkalja i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Školska knjiga d.d. Zagreb, Masarykova 28, OIB: 38967655335, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Matulić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Grad Makarska, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, OIB: 53515145212, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1545/2022-3 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-470/20-16 od 12. siječnja 2022., na sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1545/2022-3 od 2. studenog 2023. Tom odlukom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-470/20-16 od 12. siječnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 58.800,02 EUR / 443.028,75 kn sa zateznim kamatama.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatom iznosa od 58.800,02 EUR / 443.028,75 kn sa zateznim kamatama na ime stjecanja bez osnove, radi izvršenih radova adaptacije i renovacije poslovnoga prostora u vlasništvu tuženika koju je tužitelj izvršio i platio kao zakupoprimac.
4.2. U postupku je utvrđeno da se ne radi o stjecanju bez osnove na strani tuženika, a sve s obzirom na to da je upravo Ugovorom o zakupu od 2. veljače 2015. zaključenim između parničnih stranaka ugovoreno da troškove adaptacije poslovnoga prostora snosi zakupnik.
5.1. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. i 2. ZPP-a koje propisuju da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena.
5.2. Također ističe kako su sudovi počinili osobito tešku povredu odredaba parničnog postupaka, koja je osobito teška zbog načina postupanja sudova u oba predmeta, i zbog posljedica koje su nastupile tužitelju čime je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu odluku.
6. Tužitelj postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Pripada li zakupniku koji je obavio trajne i znatne radove na nekretnini zakupodavca, koji prelaze adaptaciju prostora i na korist su čitavoj nekretnini u vlasništvu zakupodavca – ima pravo na povrat troškova radova?
2. U slučaju kada je stranka u žalbi istaknula da zakonski zastupnik stranke nije saslušan na odlučnu okolnost za presuđenje, te da je sud prvog stupnja neistinito u svom obrazloženju naveo krivo trajanje zastarnog roka od 3 umjesto 5 godina, zbog čega je odbio ponovljeni dokazni prijedlog za njegovo saslušanje, može li sud drugog stupnja, otkloniti navedenu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ili sam čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, odnosno može li u tom slučaj valjano utvrditi činjenice bez da je postupio suglasno odredbama članka 7., 8. i 219. ZPP-a?“.
7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, ocjena je ovog suda, da se ne radi o pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, radi se o pitanju koji ne udovoljavaju uvjetima dopuštenosti kako je to propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer se radi o pitanju kod kojih odgovor leži u specifičnim okolnostima svakog pojedinog konkretnog spora pa stoga se ne radi o pitanjima koja sadržavaju onaj stupanj univerzalnosti koji je potreban da bi se odgovorom na postavljeno pitanje zauzelo pravno shvaćanje koje bi iste pravne situacije rješavalo u budućim sporovima i time dovelo do jedinstvene primjene prava, ujednačavanja sudske prakse, ravnopravnosti svih u primjeni prava ili razvoja prava kroz sudsku praksu. Stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1443/2021-2 od 9. ožujka 2022. ne može se primijeniti, jer je doneseno u drugačijim činjeničnim utvrđenjima od onih utvrđenih u konkretnom slučaju.
8. Drugo postavljeno pravno pitanje polazi od toga da zakonski zastupnik tužitelja nije saslušan te problematizira taj dokazni prijedlog i okolnosti da je u prvostupanjskoj presudi navedeno da zastarni rok iznosi tri umjesto pet godina pa je i praksa na koju se poziva neodgovarajuća. Stajališta izražena u odlukama ovog suda Revd-3379/2020 od 13. rujna 2022. i Rev-187/2023 od 7. ožujka 2023., na koja se tužitelj poziva, ne mogu se primijeniti, budući da je u konkretnom slučaju prihvaćen tužiteljev prijedlog za saslušanjem zastupnika tužitelja te je on uredno pozvan na glavnu raspravu 11. studenog 2021. ali kako nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, prvostupanjski sud je zaključio glavnu raspravu i donio pobijanu presudu. U pogledu dijela pitanja kojim se problematizira okolnost da je u prvostupanjskoj presudi navedeno da zastarni rok iznosi tri umjesto pet godina, drugostupanjska presuda sadrži obrazloženje po kojem navedeno ne predstavlja odlučnu činjenicu za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga niti drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu.
9. Dakle, oba postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu jest pitanje činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
10. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pristup sudu, obrazloženu sudsku odluku, ravnopravnost stranaka) zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Stoga nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
11. Na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja dok se odluka iz točke II. rješenja temelji na odredbi čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
