REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1340/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, Josipa Turkalja i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane RH, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-368/2023-2 od 18. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-592/2017-45 od 7. lipnja 2023., na sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-368/2023-2 od 18. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-592/2017-45 od 7. lipnja 2023. postavljajući sljedeće pravno pitanje:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženica ukazuje na odluke županijskih sudova i to odluku:
Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/19 od 18. travnja 2019., Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž R-93/22 od 3. listopada 2022., Županijskog suda u Zagrebu Gž R-551/21 od 16. ožujka 2022., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-60/2020 od 21. ožujka 2022.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj osporava navode prijedloga i predlaže prijedlog odbaciti.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-927/22-3 od 7. veljače 2023. odgovoreno je na ovako postavljeno pitanje, na način da je navedeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja, zavisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su istim jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu, činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijama obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu, podnoseći pisani prigovor neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
7. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana odluka je donesena u skladu sa navedenim shvaćanjem ovog revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP-a, dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njemu.
8. S obzirom na navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješio kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
