REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1304/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-698/2024-2 od 12. rujna 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-5/2022-35 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na prvo i treće postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na drugo postavljeno pitanje.
III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-698/2024-2 od 12. rujna 2024., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-5/2022-35 od 14. lipnja 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je naznačila tri pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije:
„1. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorene odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnoj klauzulom u CHF?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22. 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na prvo u prijedlogu navedeno pitanje revizijski sud je ocijenio da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu valja reći da je ovaj sud uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.; tako i ovaj sud u odlukama, primjerice Revd-3537/2023 od 21. studenog 2023., Revd-5487/2021 od 2. ožujka 2022., Revd-2597/2024-2 od 18. lipnja 2024. ).
5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da predlagateljica u odnosu na drugo naznačeno pravno pitanje nije dala nikakve razloge važnosti postavljenom pitanju u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da bi ono bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.2. Naime, predlagateljica je uz pitanje trebala navesti određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenog pravnog pitanja ili određenu odluku ovoga suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenog pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju ne daje razlog važnosti istom.
6. Pobijana presuda u odnosu na treće postavljeno pitanje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prvo i treće u prijedlogu naznačeno pitanje nije riječ o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je riješeno kao u toč. I. izreke.
8. S obzirom u ovoj pravnoj stvari u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II.
9.1. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvorni pravni lijek te pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, jer su nižestupanjske odluke obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
9.2. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
