Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-32/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. ŽCT, OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući po žalbi nasljednika ŽC, izjavljenoj protiv Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-3097/24 od 30. rujna 2024., 16. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika ŽC, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-3097/2024 od 30. rujna 2024.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev nasljednika FCT za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj O 7208/20 od 27. ožujka 2023., točkom I. izreke, prihvaćen je prigovor zakonskog nasljednika ĆCT, te je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O 7208/20 od 29. studenog 2021. stavljeno van snage, točkom II. izreke određeno je da se ostavinski postupak prekida, točkom III. izreke upućen je nasljednik FC u parnicu u roku od 30 dana, radi osporavanja oporuke ostaviteljice od 27. srpnja 2020., točkom IV. izreke određeno je da će prekid postupka trajat dok parnica ne bude pravomoćno okončana, točkom V. izreke određeno je da o pokrenutoj parnici stranka koja je upućena u parnicu, izvijesti sud dostavom primjerka tužbe, točkom VI. izreke određeno je da ako stranka koja je upućena na parnicu ne pokrene istu u određenom roku i ne dostavi sudu dokaz o pokrenutoj parnici, da će ostavinski postupak nastaviti i dovršiti.
2.Povodom žalbe ŽC, ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž- 763/2023 od 27. veljače 2024., ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3.Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj O-3097/2024 od 30. rujna 2024., točkom I. izreke, prihvaćen je prigovor zakonskog nasljednika ĆCT, te je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-7208/20 od 29. studenog 2021. stavljeno van snage, točkom II. izreke određeno je da se ostavinski postupak prekida, točkom III. izreke upućen je nasljednik FC u parnicu u roku od 30 dana, radi osporavanja oporuke ostaviteljice od 27. srpnja 2020., točkom IV. izreke određeno je da će prekid postupka trajat dok parnica ne bude pravomoćno okončana, točkom V. izreke određeno je da o pokrenutoj parnici stranka koja je upućena u parnicu, izvijesti sud dostavom primjerka tužbe, točkom VI. izreke određeno je da ako stranka koja je upućena na parnicu ne pokrene istu u određenom roku i ne dostavi sudu dokaz o pokrenutoj parnici, da će ostavinski postupak nastaviti i dovršiti.
4.Protiv citiranog rješenja, žalbu ponovno izjavljuje nasljednik FC iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a).
5.Nasljednik ĆCT u odgovoru na žalbu je osporio žalbene tvrdnje žalitelja, te zatražio naknadu troškova odgovora na žalbu.
6.Žalba nije osnovana.
7.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se nije moglo ispitati.
8.Nisu osnovani navodi nasljednika ĆC kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.
9.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da su u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice kao nasljednici utvrđeni brat iste ĆCT i nećak iste FC,
-da je u ostavinskom postupku, na ročištu od 2. veljače 2021. na zapisnik proglašena oporuka ostaviteljice od 27. srpnja 2020., da se radi o vlastoručno pisanoj oporuci, koju su potpisala i dva svjedoka, kojom je ostaviteljica svu svoju imovinu ostavlja bratu SCT,
-da je nasljednik ĆCT učinio nespornim da je napisao tekst te oporuke, te ujedno ustvrdio da je istu sastavio po diktatu ostaviteljice,
-da je imenovani nasljednik priznao tu oporuku i prihvatio se imovine koju je dobio kao oporučni nasljednik,
-da je žalitelj osporio valjanost te oporuke radi ništetnosti odredbe kojom se raspolaže u korist ĆCT kao osobe koja je sastavila oporuku, kao i zbog toga jer da ta oporuka ne predstavlja pravu volju ostaviteljice,
-da je na ročištu proglašena druga vlastoručna oporuka ostaviteljice od 18. siječnja 2019., koju su priznala oba nasljednika, a nasljednik ĆCT se prihvatio nasljedstva kao oporučni nasljednik,
-da i temeljem te oporuke, ostaviteljica suvlasnički dio nekretnine u Paruževini ostavlja svom bratu SCT,
-da je povjerenik suda svojim rješenjem rasporedio ostavinsku imovinu temeljem danih nasljedničkih izjava zakonskog i oporučnog nasljednika, te vlastoručne oporuke ostaviteljice od 18. siječnja 2019., dok je pozivom na čl. 36. ZN-a, utvrdio ništetnom vlastoručnu oporuku ostaviteljice od 27. srpnja 2020.,
-da je protiv tog rješenja nasljednik ĆCT izjavio prigovor zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na oporuku ostaviteljice od 27. srpnja 2020.
8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da kako sporna oporuka nije napisana rukom ostaviteljice, ali je potpisana po istoj i pred dva svjedoka, da ista ispunjava zakonske pretpostavke za valjanost oporuke u smislu čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003 i dr., dalje ZN-a), zbog čega smatra da je javni bilježnik pogrešno primijenio materijalno pravo kada je oporuku ostaviteljice od 27. svibnja 2020. utvrdio ništetnom. U svezi toga smatra da sama činjenica pisanja oporuke pred svjedocima od strane oporučnog nasljednika, takvu oporuku ne čini automatski ništetnom, jer da mehaničko pisanje oporuke nužno ne predstavlja i sastav iste.
Nastavno tome, stav je prvostupanjskog suda da je za valjanost sporne oporuke odlučno isključivo da sadržaj predstavlja pravu volju oporučitelja i da je oporučitelj sposoban čitati i pisati, da kod potpisa sastavljene oporuke sudjeluju dva sposobna svjedoka oporuke, te da pred njima oporučitelj izjavi da je sastavljena isprava njegova oporuka.
8.2.Iako prema ocjeni suda, u ovom dijelu spor nasljednika predstavlja pravno pitanje o kojem je dužan odlučiti izvanparnični sud bez upućivanja nasljednika u parnicu u smislu čl. 222. st.3. ZN-a, kako žalitelj ĆC ne priznaje spornu oporuku iz ranije navedenih razloga, to pozivom na čl. 222. st.1. i 2. ZN-a, prvostupanjski sud odlučuju kao u točkama II. i III. izreke.
Sukladno tome, primjenom čl. 187. st.2. ZN-a, ukinuto je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika, a ĆC pozivom na čl. 225. st.1. ZN-a upućen je pokrenuti parnicu.
9.1.Shodno prednje izloženom, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje žalitelja u dijelu u kojem smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenice vezane za to da li je oporučni nasljednik ĆCT „napisao“ ili „sastavio“ spornu oporuku, odnosno da je te činjenice trebao utvrditi, prije no što je žalitelja uputio u parnicu radi osporavanja predmetne oporuke.
Ovo iz razloga jer kraj nedvojbene činjenice da je ostavinski postupak izvanparnični postupak, dakle postupak u kojem ostavinski sud ne može provoditi dokaze na okolnost spornih okolnosti, a što po ocjeni ovog suda uključuje i to da li je spornu oporuku diktirala ostaviteljica, a oporučni nasljednik samo pisao taj diktat ili je oporučni nasljednik taj koji je odredio i sadržaj oporuke, a ne istu samo pisao, tada u kontekstu činjenice da su tekst te oporuke potpisala i dva svjedoka, ovaj je sud uvjerenja da se radi o spornim okolnostima koje se mogu razjasniti isključivo u parničnom postupku. Naime, da bi se prednje sporne navedene okolnosti mogle u potpunosti razjasniti potrebno je prema stajalištu ovog suda, provesti dokaz saslušanjem kako oporučnog nasljednika, kao i svjedoka oporuke.
Nastavno rečenom, te cijeneći i to da je žalitelj tijekom ostavinskog postupka osporavao da bi spornu oporuku uopće potpisala ostaviteljica, a podredno je doveo u pitanje i vjerodostojnost potpisa svjedoka na predmetnoj oporuci, uz to što je već kod proglašenja oporuke istu osporio da bi doista predstavljala pravu volju ostaviteljice, valja istaknuti da sve navedeno predstavlja činjenice i to one koje su sporne između nasljednika ostaviteljice u smislu čl. 222. st.1., te st.2. t.1. ZN-a, a koje ujedno predstavljaju razloge za upućivanje upravo žalitelja u parnicu.
9.2.Uvažavajući prethodno navedeno, nije u pravu žalitelj kada smatra da je u konkretnom slučaju u parnicu trebalo ponajprije uputiti oporučnog nasljednika SCT, radi dokazivanja da li je on sastavio spornu oporuku, odnosno da je upućivanje žalitelja u parnicu u ovom trenutku još preuranjeno.
Međutim, protivno tumačenju žalitelja, pravilno je u ovim okolnostima sud prvog stupnja u parnicu uputio upravo žalitelja, a ne oporučnog nasljednika.
Naime, sukladno čl. 225. st.1. ZN-a, u parnicu ili upravni postupak će sud uputiti stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
Sagledavajući dosadašnja utvrđenja, prosudba je ovog suda da je upravo nasljedno pravo žalitelja u konkretnim okolnostima, ono koje je manje vjerojatno, za razliku od oporučnog nasljednika čije je nasljedno pravo u ovom trenutku jače. Stoga, ni u kom slučaju ne može teret dokazivanja onih činjenica o kojima ovisi nasljedno pravo, što uključuje valjanost predmetne oporuke, kako u dijelu koji se odnosi na to da li je oporučni nasljednik tekst iste samo „napisao“ ili i „napisao“ i „sastavio“, tako i u dijelu da li je ništava odredba te oporuke kojom sva imovina ostaviteljice pripada oporučnom nasljedniku, te da li ista predstavlja pravu volju ostaviteljice, ne može bit na oporučnom nasljedniku, već samo na žalitelju, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
10.Rukovodeći se svime prethodno izloženim, pravno utemeljenom i zakonitom smatra ovaj sud odluku suda prvog stupnja.
11.Nastavno tome, valjalo je odbiti žalbu, te potvrditi pobijano rješenje, pozivom na čl. 380. t.2. ZPP-a.
12.Oporučnom nasljedniku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 16. srpnja 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
