REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-116/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DF zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog DF za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. studenog 2023. broj K- 246/2022-59 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. travnja 2025. broj Kž- 91/2024-14, u sjednici Vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog DF za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. studenoga 2023. broj K- 246/20223-59 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. travnja 2025. broj Kž- 91/2024-14 te se na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP),

osuđeni RF (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da bi

23. rujna 2021. oko 19,20 sati, u Kaznionici u Lepoglavi, na odjelu 1B, u sobi broj 7, prilikom utvrđivanja brojnog stanja zatvorenika, u nakani da spriječi službenika pravosudne policije BF da utvrdi točno brojčano stanje zatvorenika, odbio izvršiti prijavak, iako ga je službenik opetovano pozivao te mu izdao više naredbi da se smiri i izvrši prijavak radi provođenja te radnje,

dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti i pritom joj je nanio tjelesnu ozljedu,

pa da bi time osuđeni RF počinio kazneno djelo protiv javnog reda, prisilu prema službenoj osobi, opisano u članku 314. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a te nužni izdaci osuđenog DF kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja u odnosu na ovo djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. studenoga 2023. broj K-246/20223-59 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. travnja 2025. broj Kž-91/2024-14 i u odluci o kazni te se osuđeni RF za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. za koje je pravomoćnom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora 1 (jedna) godina.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. studenog 2023. broj K-246/2022-59 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. travnja 2025. broj Kž-91/2024-14 proglašen je krivim osuđeni RF za počinjenje dva kaznena djela. Za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11., a na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2., a na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina. Na temelju članka 51. KZ/11. osuđeni RF je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine i deset mjeseci.

2. Osuđeni RF je po braniteljici, odvjetnici Mariji Martinez-Ostroški, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. st. 1. toč. 1. ZKP-a, povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 2. ZKP-a [i] povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede odredba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu“. Predložio je da „Vrhovni sud Republike Hrvatske … preinači pobijane presude na način da osuđenika oslobodi od krivnje, a podredno da presude … u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

2.1. Osuđenik smatra da je počinjena povreda kaznenog zakona jer „iz činjeničnog opisa djela … ne proizlazi da je oštećenik spriječen u obavljanju službene radnje uslijed primjene sile od strane osuđenika“ pa da „nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. Kaznenog zakona - prisile prema službenoj osobi“. U činjeničnom opisu djela stoji da je osuđenik „odbio izvršiti prijavak iako ga je službenik pravosudne policije … opetovano pozivao, a odbijanje izvršenja prijavka samo po sebi ne predstavlja kazneno djelo prisile prema službenoj osobi“.

2.2. Osuđenik smatra da je počinjena i povreda prava na pravično suđenje jer drugostupanjski sud „nije odgovorio i nije obrazložio svoju odluku u pogledu … žalbenog razloge … da odbijanje postupanja po nalogu službene osobe ne predstavlja terećeno kazneno djelo i da je na navedeni način došlo do povrede kaznenog zakona“.

2.3. Također osuđenik smatra da je došlo i do „povrede konfrontacijskog prava obrane jer je na raspravi nekonfrontirani iskaz oštećenika mu „pročitan … prije nego što mu je postavljeno bilo kakvo pitanje. Time je svjedoku/oštećeniku omogućeno da se podsjeti sadržaja ranijeg iskaza, što je onemogućilo sudu i strankama, osobito obrani, učinkovit ispit vjerodostojnosti i dosljednosti njegovih navoda.“ Osuđenik smatra da se takvim načinom postupanja „posredno utjecalo na povredu konfrontacijskog načela [jer je] obrani faktično oduzeta mogućnost učinkovite provjere iskaza svjedoka kao ključnog dokaznog sredstva, a osobito s obzirom na činjenicu da su odlučne činjenice, na kojima se temelji osuđujuća presuda, utvrđene gotovo isključivo na temelju iskaza“ oštećenika.

3. Zahtjev je sa spisom u skladu s člankom 518. stavkom ZKP-a dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba kao neosnovan odbiti. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovoj braniteljici (ispred lista 369 spisa).

4. Zahtjev je osnovan.

5. Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu je, zbog načina ispitivanja svjedoka oštećenog AF, povrijeđeno konfrontacijsko pravo. Doduše, u pravu je kada tvrdi da način ispitivanja svjedoka na raspravi nije bilo pravilan jer je svjedoku prije ispitivanja, dakle prije nego što je uopće počeo iskazivati, pročitan njegov prijašnji iskaz. Naime, u smislu članka 420. stavka 2. ZKP-a, ispitivanje svjedoka treba početi pozivanjem da iznese ono što mu je o predmetu poznato, a tijekom tog ispitivanja mu se mogu postavljati pitanja redoslijedom koji ZKP određuje. Čitanje ranijeg dijela ili cijelog zapisnika o ranijem ispitivanju svjedoka koji na raspravi iskazuje predviđeno je za predočavanje prema članku 426. ZKP-a i to ako je svjedok prije ili na raspravi naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako na raspravi odstupi od svog prijašnjeg iskaza. Stoga čitanje cijelog zapisnika o prijašnjem iskazu svjedoka prije njegovog ispitivanja na raspravi nije u skladu sa zakonom niti je takvo čitanje predviđeno u članku 431. stavku 1. ZKP-a koji se, po prirodi stvari, odnosi na čitanje prijašnjeg zapisnika o ispitivanju svjedoka kada taj svjedok nije došao na raspravu.

5.1. Ovakvo nepravilno postupanje prvostupanjskog suda moglo bi predstavljati tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ako je ona mogla ili utjecala na presudu, a zbog te povrede nije moguće podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek. Osim toga, navedeno nepravilno postupanje kod ispitivanja svjedoka na raspravi ne predstavlja povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi niti neku drugu povredu zbog koje je moguće podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

5.2. Opisanim pogrešnim postupanjem prvostupanjskog suda nije povrijeđeno niti konfrontacijsko pravo jer je obrana na raspravi imala pravo postavljati pitanja svjedoku i stavljati primjedbe na njegov iskaz, a to je osuđenik i napravio (list 170) spisa. Tomu treba dodati i činjenicu da je na raspravi koja je počela iznova, pročitan raniji iskaz svjedoka - oštećenika i da potom stranke nisu imale primjedbe na pročitano niti su predlagale druge dokaze (list 266 spisa). Stoga osuđenikovo pravo na raspravi ispitati svjedoke (članak 64. stavak 1. točka 10. ZKP-a), ispitivati ili dati ispitati svjedoke optužbe (članak 29. stavak 2. podstavak 6. Ustava Republike Hrvatske; „Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2010., 85/2010. - pročišćeni tekst i članak 6. stavak 3. d); „Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.), odnosno njegovo konfrontacijsko pravo nije bilo povrijeđeno.

6. Nije počinjena niti povreda prava na pravično suđenje koju osuđenik nalazi u tome da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode da odbijanje postupanja po nalogu službene osobe ne predstavlja kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. KZ/11. (odlomak 2.2.). Drugostupanjski je sud dao razlog zašto smatra da je riječ o tom kaznenom djelu (odlomak 8.6 drugostupanjske odluke) pa nije počinjena povreda na koju upire osuđenik.

7. No, u pravu je osuđenik kada tvrdi da je na njegovu štetu počinjena povreda kaznenog zakona i to u odnosu na kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je osuđenik proglašen krivim. Naime, djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je osuđenik proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, nije kazneno djelo (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP-a).

7.1. Naime, prema činjeničnom opisu pravomoćne presude, osuđenik je proglašen krivim da je silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje utvrđivanja brojnog stanja osobe lišenih slobode. Riječ je o službenoj radnji koja je propisana u članku 18. stavku 1. točke 8. Pravilnika o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu („Narodne novine“ broj 16/2022.) koju je obavljao službenik pravosudne policije, dakle službena osoba u okviru njegove ovlasti.

7.2. Daljnje obilježje kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim je uporaba sile radi sprečavanja obavljanja opisane službene radnje. No, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim sila nije opisana. Opisano je da je osuđenik (zatvorenik) „odbio izvršiti prijavak“. Odbijanje postupanja po naredbi službene osobe, pa i uz usmeno protivljenje zbog kojeg mu je službenik pravosudne policije „izdao više naredbi da se smiri“, ne predstavlja silu u smislu članka 314. stavka 1. KZ/11. U smislu te odredbe, silu treba tumačiti kao uporabu tjelesne snage radi sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje. Za ostvarenje tog kaznenog djela nužna je dakle tjelesna aktivnost koja u činjeničnom opisu nije opisana jer odbijanje izvršenja prijavka, pa i uz usmeno protivljenje, nije uporaba tjelesne snage. Ponašanje osuđenika predstavlja pasivan i usmeni otpor, ali ne i nužnu sastavnicu djela za koje je proglašen krivim, odnosno uporabu sile, tj. uporabu tjelesne snage radi sprečavanja službene radnje. Stoga djelo za koje je optuženik proglašen krivim (članak 314. stavak 1. i 2. KZ/11.) tako da je, prema njegovom zakonskom opisu, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje, nije kazneno djelo jer u činjeničnom opisu nije opisana bitna sastavnica tog djela, odnosno uporaba sile.

7.3. Treba dodati da propisi koji određuju izvršavanje kazne zatvora, a to je Zakon o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/2021. i 155/2023.), navedeni pravilnik te Pravilnik o tretmanu zatvorenika („Narodne novine“ broj 123/2012.) i Pravilnik o stručnom nadzoru u zatvorskom sustavu („Narodne novine“ broj 137/2021.) ne propisuju dužnost zatvorenika da podnosi prijavak službeniku pravosudne policije radi utvrđivanja točnog brojnog stanja zatvorenika. Osim toga, u konkretnoj situaciji za utvrđivanje brojnog stanja zatvorenika nije niti trebao prijavak jer je osuđenik bio sâm u sobi.

7.4. Također, sila koju ja osuđenik primijenio prema službeniku pravosudne policije tako što je nasrnuo na njega ta ga objema rukama snažno odgurnuo u predjelu prsa, opisana je u dijelu činjeničnog opisa kao jedan od načina ostvarenja kaznenog djela prijetnje i to očito nakon što je brojno stanje zatvorenika u sobi već utvrđeno. Ponašanje osuđenika koje je opisano kao počinjenje kaznenog djela prijetnje, osobito uporaba sile koja je uslijedila nakon ulaska pravosudnih policajaca u sobu u kojoj je osuđenik bio sâm, moglo bi predstavljati ostvarenje nekog drugog kaznenog djela, ali ono osuđeniku nije ni stavljeno na teret.

8. Budući da je osuđenik pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a činjenični opis ne sadrži sastavnice toga djela (nije opisana sila), to djelo za koje je proglašen krivim nije kazneno djelo. Time je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 1. ZKP-a pa je pravomoćnu presudu trebalo preinačiti i osuđenika osloboditi za to kazneno djelo na temelju članka 453. stavka 1. ZKP-a. Odluka o trošku u odnosu na taj dio temelji se na citiranim odredbama ZKP-a.

9. S obzirom na to da je za jedno od dva djela za koje je osuđenik pravomoćno proglašen krivim on sada oslobođen optužbe, pravomoćnu je presudu trebalo preinačiti na način opisan pod točkom II. izreke ove odluke. Pritom je osuđeni RF, za kazneno djelo za koje pravomoćno proglašen krivim, a koje nije bilo osporavano zahtjevom, osuđen na kaznu zatvora jedna godina.

10. S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos