REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-186/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženice PRIVATNE SPORTSKE I JEZIČNE GIMNAZIJE FRANJO BUČAR, Zagreb, Nikole Tesle 14, OIB: 06546575548, koju zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2771/2022-2 od 7. kolovoza 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2180/21-12 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, Zagreb, Trg kralja Tomislava 4, poslovni broj Ovrv-114/21 od 24. rujna 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.104,81 kuna sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,11 kuna sa zateznom kamatom od 24. rujna 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.163,28 kuna sa zateznom kamatom, zatezne kamate na iznos od 1.104,81 kuna po stopi koja čini razliku između dosuđene stope i potraživane stope kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude, kao i zatezne kamate na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude te za troškove ovršnog postupka u iznosu od 162,89 kuna sa zateznom kamatom te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 185,84 kuna, pod točkom IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od 214,16 kuna, a pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., III. i V. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, poslovni broj Ovrv-114/21 od 24. rujna 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 1.362,81 EUR / 10.268,09 kuna iznad dosuđene kamatne stope. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. kojim je djelomično ukinut platni nalog za isplatu iznosa od 1.216,18 EUR / 9.163,28 kuna sa zateznom kamatom i troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, kao i točka IV. te je pod točkom 1. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Zajec, Zagreb, poslovni broj Ovrv-114/21 od 24. rujna 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.216,18 EUR / 9.163,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke drugostupanjske presude kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 21,62 EUR / 162,89 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2021. do isplate, pod točkom 2. naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 28,42 EUR / 214,16 kuna, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kuna.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1200/2024- 2 od 15. listopada 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2771/2022-2 od 7. kolovoza 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Je li pitanje dospjelosti tražbine, koje se utvrđuje po materijalnom pravu i koje se ističe tijekom cijelog postupka i u žalbi, predstavlja žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ili žalbeni razlog nepotpuno/pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (zbog čega onda u tom dijelu žalba nije dopuštena u sporu male vrijednosti)?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. U revizijskoj fazi postupka sporno je predstavlja li pitanje dospjelosti tražbine u sporu male vrijednosti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ili žalbeni razlog pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženica u utuženom razdoblju koristila predmetni poslovni prostor u cijelosti, da je taj poslovni prostor djelomično vraćen vlasnicima na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, da u pogledu suvlasničkog dijela u omjeru od 1997/24640 tuženica nije s tužiteljem sklopila ugovor o zakupu iako je tužitelj tuženici predložio sklapanje ugovora o zakupu i da se za taj suvlasnički dio vodi upravni postupak radi povrata imovine koji se u zemljišnim knjigama i dalje vodi kao društveno vlasništvo (općenarodna imovina).
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako da je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev s obzirom na to da je prema shvaćanju drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu koristi. Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) pri čemu drugostupanjski sud tuženicu smatra nepoštenim posjednikom od samog početka korištenja prostora.
11. Tuženica je u žalbi protiv prvostupanjske presude tvrdila da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZVDSP, da nesporno prostor nije predan u suposjed i da se tuženica i dalje nalazi u posjedu prostora zbog čega prema shvaćanju tuženice proizlazi da ne postoji pravna osnova koja bi tužitelja ovlastila da od tuženice traži naknadu koristi od uporabe, jer mu tužbeni zahtjev nije niti dospio.
12. Odbijajući žalbu tuženice drugostupanjski sud navodi da se žalbeni navodi sadržajno u cijelosti odnose na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja te se poziva na činjenicu da je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti zbog čega sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Prema čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.
14. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženica osporava da bi tražbina tužitelja dospjela.
15. Prema shvaćanju ovog suda dospijeće tražbine se prosuđuje prema materijalnom pravu, ali trenutak dospijeća ovisi o utvrđenim činjenicama što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
16. Stoga kada tuženica, kao u konkretnom slučaju, žalbom osporava trenutak dospijeća, tuženica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje pa takav prigovor nije ovlaštena iznositi u žalbi protiv presude u sporu male vrijednosti sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pa je pobijanom presudom sud pravilno primijenio odredbu čl. 467. st. 1. ZPP-a.
17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
