Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4019/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja SĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dušan Trifunović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika:

LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn- 73/2019-35 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici-Stalna služba u Krku, poslovni broj Pn-73/2019-35 od 18. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu 1.824,93 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Pod toč. II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 165,90 eur.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove naknade štete koju je prouzročila tuženica rušenjem zidića sagrađenog od strane tužitelja u visini od 1.824,93 eur.

5. Nesporno je:

- da su stranke u trenutku rušenja i gradnje zida bili suvlasnici nekretnine upisane nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], oranica i voćnjak, površine 633 m, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel [adresa] (dalje: nekretnina),

- da je tužitelj sagradio zid na (južnom - stražnjem) dijelu nekretnine, ali je tuženica izdala nalog za rušenje zida dopuštenom samopomoću, kao suposjednik i suvlasnik nekretnine zida jer nije bila suglasna s građenjem istoga,

- da bi ukupna šteta, nastala rušenjem zida, odgovarala vrijednosti od 13.587,50 HRK, sada 1.803,37 EUR,

6. Tijekom postupka, a sada i u žalbenom postupku, sporno je je li tuženica imala ovlast naložiti rušenje zida, u okviru pravnog instituta dopuštene samopomoći ili nije, a sve s obzirom oprečne navode stranaka oko uređenja vlasničko pravnih odnosa na nekretnini, odnosno je li tužitelj imao ovlast sagraditi zid na nekretnini.

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj poduzeo radnju gradnje zida, na dijelu nekretnine, koji nije podijeljen, niti formalno sudskom odlukom, niti u naravi, vršenjem posjeda te da provedeni dokazi upućuju na zaključak da bi stranke kao suvlasnici, uredili međusobne odnose glede dvojnog stambenog objekta kao i glede dijela okućnice, uz cestu, međutim ne i glade stražnjeg dijela, južnog dijela okućnice na kojem je sagrađen zid.

8. Tužitelj u žalbi prigovara da je odbijanjem provođenja dokaza saslušanja stranaka i majke tužitelja činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da su zaključci prvostupanjskog suda suprotni ispravama u spisu, a sve vezano za utvrđenje je li izvršena realna dioba stražnjeg dijela nekretnine.

9. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije dokazao da je izvršena realna dioba nekretnine.

10. Naime, iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. studenoga 2012. (list 16 do 17 spisa), a temeljem kojega se je tužitelj, uknjižio kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, razvidno je da je tužitelj kupio polovicu dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa polovicom objekta, izgrađenog na toj nekretnini. U čl. 1. predmetnog ugovora se navodi da tužitelj kupuje „jednu polovicu“, dok su ostale ugovorne odredbe, o zapadnoj strani, mjereno okomito na glavnu cestu kroz dvorište, imale pobliže odrediti koji dio, sagrađenog građevinskog objekta, pripada tužitelju, jer se na nekretnini, u trenutku kupoprodaje, nalazio sagrađen dvojni stambeni objekt.

11. Nadalje, tužitelj se poziva na elaborat izmjere skice koji je sastavio geodet RĐ, te koji su navodno potpisali sadašnja suvlasnica nekretnine te tužitelj. Međutim, isti je dostavljen tek u žalbi, a ujedno je i sastavljen tek u lipnju 2024., odnosno nakon što je zid sagrađen i porušen (2016). Stoga, navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude (čl. 352. ZPP).

12. Također, iskazom SĐN, prvostupanjski sud je utvrdio činjenicu da je zid porušen porušen nalogom tuženice, a ne da nije bilo dogovora o realnoj diobi nekretnine (obrazloženje pobijane presude u toč. 4.4.), kako to pogrešno tvrdi tužitelj.

12. U odnosu na žalbene navode da sud nije proveo sve predložene dokaze, a posebno saslušanje stranaka, valja odgovoriti sljedeće. Sukladno odredbi članka 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12.1. Upravo je na ovaj način sud prvog stupnja i postupio jer je dao analizu iskaza svih saslušanih svjedoka (LĐN, TĐ, SĐN te AĐ) te ih je dovođenjem u međusobnu vezu ocijenio te utvrdio da tužitelj nije imao ovlaštenje sagraditi zid, odnosno da nije bilo realne diobe nekretnine. S time da valja napomenuti, a kojim zaključkom je suglasan i ovaj sud, da saslušanje stranaka ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja, tim više što je saslušanje stranaka posredno dokazno sredstvo.

13. Stoga, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

14. Nadalje, prema čl. 167. u vezi čl. 46. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu sa veličinom svog suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Istodobno svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (čl. 30. st. 2. ZV-a) te prema čl. 38. ZV-a ukoliko nije što drugo određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema čl. 39. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

15. O poslovima koji se tiču samo redovitog upravljanja stvarju, sukladno odredbi iz čl. 40. ZV-a odlučuju suvlasnici većinom glasova koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a o poduzimanju poslova izvanredne uprave koji premašuju okvir redovitog upravljanja; prema odredbi iz čl. 41. st. 1. i 87. st. 1. ZV-a potrebna je suglasnost svih suvlasnika, time da se prema st. 2. u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

16. Gradnja zida predstavlja posao izvanredne uprave te ograničava tuženicu u izvršavanju njezinih suvlasničkih ovlasti. Tuženičina radnja rušenja zida predstavlja dopuštenu samopomoć u smislu članka 1053. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) kako pravilno smatra i prvostupanjski sud, slijedom čega ona u smislu čl. 1053. st. 1. ZOO nije dužna naknaditi tužitelju štetu nastalu rušenjem zida.

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna, a čemu tužitelj ne prigovara određeno (čl. 154. st. 1. ZPP).

18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić