REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-5169/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šarić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-739/2018-2 od 12. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-286/2016-53 od 24. svibnja 2018., na sjednici vijeća 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 48.000,00 kn na ime neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s pripadajućim zateznim kamatama od 15. lipnja 2016. pa do isplate, iznos od 5.472,40 kn, na ime pretrpljene imovinske štete zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2018. pa do isplate, te na ime izgubljene zarade iznos od 7.547,43 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznosa i to: - 494,00 kn od 1. ožujka 2016., - 1.625,51 kn od 1. travnja 2016.,-1.405,72 kn od 30. travnja 2016., - 1.052,12 kn od 1. svibnja 2016., - 2.557,32 kn od 1. lipnja 2016., - 2.278,37 kn od 1. srpnja 2016., - 878,59 kn od 1. kolovoza 2016.,- 781,02 kn od 1. studenoga 2016., pa sve do isplate. Pod točkom II. izreke

_ „s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog tužitelj“ je odbijen. Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 19.442,50 kn, a pod točkom IV. izreke je odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbijanjem žalbe tuženika djelomično se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-286/2016-53 od 24.svibnja 2018. pod točkama I. i II. izreke u odnosu na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 48.000,00 kuna sa zateznim kamatama, te imovinsku štetu u iznosu od 5.472,40 kuna sa zateznim kamatama.“,

a rješenjem sadržanom u toj presudi:

„Prihvaćanjem žalbe tuženika ukida se prvostupanjska presuda u preostalom dijelu pod točkom I. u odnosu na imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade, te u odluci o trošku pod točkama III. i IV. izreke, i u tim dijelovima se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZPP) podnio je tuženik s prijedlogom da se preinače ili ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu tog pravnog lijeka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Prema st. 3. tog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih se podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se prema odredbi čl. 386. ZPP uzeti u obzir.

7. Odredba čl. 382. st. 2. ZPP predviđa postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse revizijskog suda od one iz pobijane odluke ili barem dva ili više drugostupanjska suda, a sve s obzirom da bi tek tada revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu i time osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s time što predviđa i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita.

8. Predmet spora je zahtjev za popravljanje štete iz prometne nezgode 11. listopada 2016. u kojoj se stradao tužitelj kao vozač mopeda, i to neimovinske i imovinske štete.

9. Kako da je tužitelj podneskom od 19. rujna 2017., nakon zaključenja prethodno postupka i provedenog vještačenja preinačio tužbu, potražujući povišene iznose naknade štete, to tuženik u reviziji, naznačio pravno pitanje:

''1. Da li je usklađivanje visine postavljenog tužbenog zahtjeva povećanjem istog nakon zaključenja prethodnog postupka preinaka tužbenog zahtjeva, te da li je navedena preinaka tužbe procesno dopuštena u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP- a?''.

10. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su opisanu procesnu dispoziciju tužitelja cijenili kao usklađivanje visine postavljenog zahtjeva nakon konsolidacije zdravstvenog stanja tužitelja za trajanja postupka, prema nalazu i mišljenju vještaka, a prvostupanjski sud pritom navodi da preciziranje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja nije preinaka tužbenog zahtjeva jer da, između ostaloga, nije promijenjena osnova zahtjeva.

11. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 51.000,00 kuna, te imovinske u iznosu od 33.874,11 kuna (tuđu pomoć, uništenu odjeću, štetu na mopedu, troškove liječenja te izgubljene zarade). Podneskom od 19. siječnja 2017., s obzirom na izvršenu isplatu tuženika, povlači dio zahtjeva, tako da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 21.000,00 kunu, a s osnove imovinske iznos od 35.666,14 kuna. Podneskom od 19. rujna 2017., po provedenom vještačenju, potražuje iznos od 83.000,00 kune zbog povrede prava osobnosti, umanjeno za isplaćeni iznos od 30.000,00 kuna, što da je 53.000,00 kuna, a za materijalnu štetu iznos 12.350,25 kuna uz iznos od 7.547,43 kune na ime izgubljene zarade.

12. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 392.a stavak 2. ZPP u povodu (izvanredne) revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP pod pravnim pitanjima ne podrazumijevaju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. No, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija, jer rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju.

14. Podnositelj revizije izloženim razlozima pozvao se na različitost drugostupanjskih odluka - Županijskog suda u Splitu Gž-502/2017-2 od 28. kolovoza 2018., Županijskog suda u Šibeniku Gž-760/2017 od 5. listopada 2017 , Županijskog suda u Bjelovaru Gž-2706/2014-2 od 7. travnja 2016. te Županijskog suda u Varaždinu Gž- 774/2017-2 od 25. travnja 2018.

15. Dakle, prvostupanjski sud je odlučivao prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu nakon provedenog medicinskog vještačenja, te je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske, za pruženu tuđu pomoć zbog te povrede.

16. U ovoj pravnoj situaciji radi se o tzv. nepravoj preinaci tužbenog zahtjeva o kojoj je ovaj sud izrazio svoje shvaćanje (u pogledu pitanja zastare) i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. te u svojim odlukama primjerice Rev-3209/19 od 12. travnja 2022., Rev- 153/2021. od 25. svibnja 2021., Rev-587/2024 od 19. svibnja 2024.

17. Vezano za naznačeno pitanje potrebno je naglasiti da je ovaj sud u svoj odluci Rev-3158/2018 od 22. studenoga 2023. povodom sadržajno gotovo identičnog pitanja i to tužitelja, u odnosu na kojeg je drugostupanjski sud odbacio tužbu i prethodno ukinuo prvostupanjsku odluku jer da je sud postupao po preinačenoj tužbi nakon zaključenja prethodnog postupka, naveo:

„14.1. Imajući na umu prvo postavljeno revizijsko pitanje, ovaj sud ocjenjuje da se zaključak suda drugog stupanja ne može prihvatiti. To iz razloga što je Ustavni sud Republike Hrvatske problematizirao takvo procesno postupanje sudova kroz zaštitu ustavnog prava na pravično suđenje te je u odluci U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. izrazio shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da je pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav), skup je postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Ono ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava. Čl. 29. st. 1. Ustava, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama. Riječ je o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Bilo bi nezamislivo da se u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava strankama priznaju postupovna jamstva u postupku koji je u tijeku, a da se pritom ne štiti ono što u osnovi omogućuje korištenje tim jamstvima, a to je pristup sudu. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda. Pri tome je nesporno da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava) jer po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud". Nadalje, ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

14.2. U predmetu koji je razmatrao Ustavni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski sud je također ocijenio da podnositeljica nije bila ovlaštena za preinaku tužbe jer je već bio zaključen prethodni postupak, odnosno parnica se nalazila u fazi glavne rasprave. Prema mišljenju drugostupanjskog suda, povećanje tužbenog zahtjeva nije se moglo opravdati ni medicinskim vještačenjem provedenim nakon zaključenja prethodnog postupka. Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da nema dvojbe da čl. 190. ZPP kojim su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te da je svrha tog postupovnog ograničenja prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava. Međutim, ocjenjuje da zbog formalističkog stajališta da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama ZPP i okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud nije ni pokušao sagledati postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje opravdavaju preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da postupanje drugostupanjskog suda, način na koji je primijenio čl. 190. st. 1. ZPP nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži (i to i prije izmjena iz 2019.) čime je narušena sama bit prava na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno pravno pitanje.

15. Obzirom na navedeno, zbog ostvarene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 190. i čl. 282. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.".

18. Stoga s obzirom na prethodno citirana pravna shvaćanja vezana za naznačeno pitanje revidenta, ono, kako ga je postavio revident, ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda s istima podudarno. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug