REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3369/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Addiko bank d. d. OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-190/2025-2 od 09. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-782/2024-61 od 23. siječnja 2025., na sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Predlagatelj je naznačio pitanja:
„1. Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike izmeđuiznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
4. Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove? Odnosno
Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva?“.
4. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tuženik je naveo odluke ovog suda Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018., Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te Županijskog suda u Puli - Pola Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022, Županijskog suda u Osijeku Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. kao i (četvrto pitanje) Revr-1426/10-2 od 2. veljače 2011., Županijskog suda u Splitu Gž- 317/2023 od 22. veljače 2023. te Županijskog suda u Rijeci Gž-3156/2020 od 3. ožujka 2023. i Gž-1447/2021 od 8. ožujka 2023.
5. Pozvao se da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava i to prava na jednakost svih pred zakonom na djelotvoran pravni lijek i prava na pravično suđenje.
6. Prijedlog u odnosu na naznačena pitanja nije osnovan.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda ili naznačenim pitanjima podnositelji samo izražavaju nezadovoljstvo u dijelu u kojem nisu odlukom uspjeli u sporu.
7.1. U odnosu na prvo pitanje vezano za pitanje zastare je odgovoreno u odluci ovog suda Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te je pobijana odluka sukladna izraženom shvaćanju.
7.2. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., te Revd-5086/22 od 11. siječnja 2023.).
7.3. U odnosu na treće pitanje kojeg tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., te je pobijana odluka sukladna tom shvaćanju.
7.4. U četvrtom pitanju predlagatelj osporava odluku o parničnom trošku u konkretnom predmetu, odnosno primjenu odredbe čl. 154. ZPP i 158. ZPP čime izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, pa ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ( tako i Revd- 4318/2024-2 od 30. listopada 2024.).
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Prijedlog koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen u tom dijelu, sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, jer iznesenim razlozima nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i povreda u primjeni materijalnog prava. Nižestupanjske odluke imaju dostatne i jasne razloge o odlučnim okolnostima, a ne bi proizlazilo da je tuženik onemogućen u raspravljanju kraj smanjenja tužbenog zahtjev tužitelja vezano za tzv. negativnu tečajnu razliku i izostanka tuženikova prigovora prijeboja/radi prebijanja, te s obzirom na utvrđenja suda iz nalaza i mišljenja vještaka, izrađenog sukladno zadatku suda i odlučnim činjenicama vezanim na posljedice izuzimanja nepoštene odredbe od primjene (tuženik je žalbom prigovarao potrebu primjene kunske kamatne stope). U tom smislu ni pozivanja na povredu prava na djelotvoran pravni lijek nije učinjeno vjerojatnim.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
