Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici i ostalim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku GRĆ i ostalim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5648/2024-13 od 17. travnja 2025. te žalbi tužiteljice podnesenoj protiv dijela iste presude, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5648/2024-13 od 17. travnja 2025.

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5648/2024-13 od 17. travnja 2025. u t. II izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenog.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I.Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12.4. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 9. svibnja 2007., sklopljenog između tuženika Privredna banka Zagreb d.d., kao kreditora i tužitelja GR, kao korisnika kredita, koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna."

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici GR iznos 929,06 eur sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2007. do isplate te joj isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.079,64 eur sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv t. II izreke, u dijelu u kojem tužiteljici nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenog, žali se tužiteljica iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

7. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 12.4. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva te posljedično navedenom zahtjev za isplatu, a koje zahtjeve tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom da je povrijeđeno njeno potrošačko pravo te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene ove odlučne činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik 9. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012487063, a kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 160.500,00 CHF;

- da je čl.12.4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn;

- da je tužiteljici naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva 21. svibnja 2007. u visini (sada) 929,06 eura.

10. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporni dio ugovorne odredbe Ugovora kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita jer iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, ovdje tužiteljica, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u visini od 1,00% od iznosa kredita. O sadržaju te ugovorne odredbe nije se pregovaralo, time da iz sadržaja samog Ugovora nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u visini od 1,00% od ukupnog iznosa kredita te koje to troškove ona pokriva, budući tuženik kao banka nije dokazao kakve je imao stvarne troškove vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, kao niti visinu istih, a to ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora.

11. Prethodno navedeno ne ukazuje na valjanost sporne odredbe s obzirom da uopće nije navedeno što banka tom naknadom podmiruje, niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade.

12. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je sporna ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje ZZP), koja odredba propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2).

13. Naime, o spornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao da je tužiteljici objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik trebao dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

14. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 12. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO), te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti davanja iz odredbe čl. 15. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što banka i jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplaćuje iznos od 1,00% od iznosa kredita, takva ugovorna odredba po ocjeni prvostupanjskog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP nepoštena, te u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

15. Osim toga, valja reći da, iako je tuženik prilikom obrade kredita imao određene troškove, sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita - što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu - govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“, plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.

16. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja o utvrđenju ništetnosti ulazne naknade jer tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi tipskog ugovora, u Ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 1,00% od iznosa kredita, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu.

17. Radi toga je takva ugovorna odredba uzrokovala znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba (tako i odluke ovog suda posl. broj Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021., Gž-1972/2022-2 od 23. kolovoza 2022.), kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude.

18. Prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu) te okolnost da tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade.

19. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od sljedećeg dana nakon što je tužitelju naknada naplaćena) jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenog te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, a posebno žalbeni navodi da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava jer su u postupku koji je prethodio utvrđene sve odlučne činjenice temeljem predloženih dokaza, koje je sud prvog stupnja valjano obrazložio.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita kako u osnovi (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP), tako i u visini odmjerenih troškova, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23).

22. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora koja predstavlja visinu zahtjeva za isplatu (dakle, samo kondemnatornog zahtjeva) jer se deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, što je pravilno obrazloženo u t. 39. obrazloženja prvostupanjske presude.

23. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika i žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u t. I i t. II izreke ove presude.

24. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u t. III izreke.

25. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u t. IV izreke.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović