REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3024/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-58/2022-3 od 30. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-716/2016-25 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-58/2022-3 od 30. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-716/2016-25 od 7. lipnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio razloge važnosti (drugostupanjske odluke).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prvim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje na kome je teret dokazivanja u slučaju spora u vezi evidencije radnog vremena i korištenja slobodnih dana, odnosno u konkretnom slučaju je li tužitelj, kao radnik dužan dokazati po kojoj je osnovi koristio i je li koristio slobodne dane. U ovom sporu na tuženici, kao poslodavcu bio je teret dokaza da je tužitelj koristio slobodne dane, što je tuženica i dokazala. Tužitelj je mogao dokazati suprotno i osporiti dokaze tuženice, odnosno poslodavca, što nije učinio u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Stoga prvo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje je li dnevna evidencija radnog vremena bez priloženog naloga o korištenju slobodnog dana dokaz da bi se zaista i sa sigurnošću utvrdilo je li radnik koristio slobodan dan i po kojoj osnovi. Međutim, tuženica, kao poslodavac, u ovom sporu, je dokazala da je tužitelj nesporno koristio slobodne dane dok tužitelj nije osporio dokaze tuženice odnosno nije dokazao da evidencija poslodavca ne odgovora stvarnom stanju. Stoga drugo naznačeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog, prijedlog za dopuštenje revizije podnesen na temelju čl. 385.a st. 1. ZPP trebalo je odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP, kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
