REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3117/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) Grada Biograda na Moru, OIB 95603491861, Trg Kralja Tomislava 5, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, ul. 7. Domobranske Pukovnije 1, protiv tuženika-protutužitelja (dalje tuženik) OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 12a, radi predaje u posjed nekretnina i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-491/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2880/2023-4 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-491/2024-2 od 1. travnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P2880/2023-4 od 16. travnja 2024., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu s pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio barem jednu od odlučnih činjenica u tom parničnom postupku?
2. Je li drugostupanjski sud kada smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje ovlašten sukladno čl. 373. a st. 1. toč. 2. preinačiti prvostupanjsku presudu donoseći zaključke primjenom pravila o teretu dokazivanja ili u najmanju ruku je li to ovlašten učiniti bez da je prije toga proveo raspravu sukladno čl. 373. b Zakona o parničnom postupku?
3. Je li drugostupanjski sud u svojoj presudi koju donosi u parničnim postupcima radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti dužan jasno navesti od kojeg do kojeg trenutka je tužitelj trebao dokazati posjed u kakvoći koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti?
4. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?“.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga te predlaže prijedlog odbiti.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u posjed nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] zv. ''T.'' u površini od 2768 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi maslinika te gospodarskih objekata od 27 m² i 44 m², te protutužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na istoj nekretnini, na temelju dosjelosti.
4.1. Drugostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja i odbio protutužbeni zahtjev tuženika s obrazloženjem da je tužitelj podnio vlasničku tužbu i postavio reivindikacijski zahtjev kao vlasnik neposjednik usmjeren prema tuženiku kao posjedniku, radi predaje u posjed nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pravom vlasničkom ili reivindikacijskom tužbom, o kakvoj se ovdje radi, vlasnik neposjednik od tuženika posjednika zahtijeva predaju u posjed predmeta na kojem ima pravo vlasništva, pa je u parnici u povodu takve tužbe dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari i činjenicu da se nalazi u posjedu tuženika. Drugostupanjski sud obrazlaže da je tužitelj na prijepornom zemljištu upisan kao vlasnik za cijelo i da je tuženik u posjedu predmetnog zemljišta. Kraj činjenice da tuženik kao ni njegovi prednici nikada nisu bili evidentirani kao posjednici predmetnog zemljišta, da ono nije navedeno kao dio ostavinske imovine prednika tuženika (njegovog oca SF, a ni majke TF, koja je u trenutku smrti imala samo pokretnine), iako je suprotno postupljeno s čest. zem. [katastarska čestica]. iste k.o. i ta je nekretnina navedena kao ostavinska imovina oca tuženika, uz to što su iskazi saslušanih svjedoka neodređeni glede vremena stupanja u posjed prednika tuženika, te eventualnog pravnog osnova stupanja u posjed, kao i opsega zemljišta koje je prema navodima tuženika bilo u posjedu prednika, sud zaključuje da tuženik predmetnu nekretninu nije stekao samostalnim vlasničkim i poštenim posjedom osobno i putem svojih prednika.
5. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tuženik ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer su tako postavljena pitanja preopćenita i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na pravično suđenje.
7.1. Ovaj sud smatra da tuženik nije ničim dokazao da bi mu pobijanom odlukom bilo povrijeđeno navedeno ustavno pravo na pravično suđenje.
7.2. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost navedene ustavne povrede u postupku nije učinjena vjerojatnima, prijedlog za dopuštenje revizije je u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
