Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4610/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, kojega iz rada zastupa punomoćnik ČV, dipl. iur. iz [adresa], protiv I. tuženika HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Tošev, odvjetnici u Zagrebu i II. tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika [obrt], metalne galanterije, brusnih proizvoda i trgovinu [obrt], Luka, Posavci 5a, zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2715/2020-24 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2715/2020-24 od 29. travnja 2024.
III Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 25. siječnja 2019., a kojeg su sklopili AV i „[obrt]“, obrt za izradu alata, metalne galanterije i brusnih proizvoda i trgovinu ništetan.“
II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka i to I. tuženiku HV u iznosu od 262,50 EUR, a II. tuženiku ZV, kao vlasniku [obrt] u iznosu od 328,13 EUR, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu II. tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o radu od dana 25. siječnja 2019., koji ugovor su sklopili AV i „[obrt]“, obrt za izradu alata, metalne galanterije i brusnih proizvoda i trgovinu.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:
- da su ovdje II. tuženik u svojstvu poslodavca i ovdje 1. tuženik u svojstvu radnika 25. siječnja 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova bravara, zavarivača i ostalih poslova po nalogu poslodavca,
- da je I. tuženik prema tekstu ugovora istoga dana trebao započeti s radom,
- da je I. tuženiku istog tog dana od strane nadležnog liječnika utvrđena privremena nesposobnost za rad uslijed bolesti te je takva privremena nesposobnost neprekidno trajala do 11. listopada 2019. u kojem razdoblju je isti primao odgovarajuću naknadu plaće, između ostaloga i na teret HZZO-a,
- da iz dostavljenih podataka i potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb (dalje: Zavod) proizlazi kako je I. tuženik prije sklapanja spornog ugovora bio prijavljen na tom Zavodu kao nezaposlena osoba neprekidno od 15. listopada 2018. te je primao novčanu naknadu po toj osnovi te da je odjavljen sa Zavoda zbog zaposlenja kod ovdje II. tuženika 25. siječnja 2019. temeljem upućivanja na Prijavu potrebe za radnikom br. 1679248 od 5. studenog 2018. za radno mjesto zavarivača.
9. Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o radu kao neosnovan.
10. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude kojim odbija tužbeni zahtjev navodi kako tijekom postupka nije dokazan neprihvatljiv motiv zasnivanja predmetnog radnog odnosa između I. i II. tuženika, pa stoga niti predmetni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima, a niti moralu da bi se utvrdio ništetnim, a sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 29/18) koje reguliraju ništetnost.
11. Međutim, iako je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja, to je valjalo učiniti iz drugih razloga nego je to navedeno u pobijanoj presudi s obzirom na tvrdnju tužitelja da je između I. i II. tuženika sklopljen prividni ugovor.
12. Prema odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Iz navedene odredbe proizlazi da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao (u smislu odredbe čl. 247. ZOO, prema kojoj: „Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora“): između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz tog čl. 247. ZOO) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.
13. Stoga takav ugovor, kao pravno neegzistirajući, nema učinaka među strankama, ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“ - pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).
14. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu od 25. siječnja 2019. i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
15. Sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP za koju odluku je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t. I izreke ove presude.
17. Zahtjev II. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je valjalo odbiti kao neosnovan jer naznačeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
