Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2014/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugo tužiteljice OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Franji-Krešimiru Šenjugu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4010/2014-33 od 30. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4010/2014-33 od 30. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu i to:

- pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti prvo tužiteljici iznos od 81.750,00 kn / 10.850.09 €[1] , a drugo tužiteljici iznos od 27.250,00 kn / 3.616.70 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 19. 06. 2008. pa do isplate, u roku od 15 dana,

- pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti prvo tužiteljici iznos od 10.265,71 kn / 1.374,93 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose od 144,00 kn / 19.11 € od 9. siječnja 2008., na iznos od 60,00 kn / 7.96 € od 15. siječnja 2008., na iznos od 1.620,43 kn / 215.07 € od 16. siječnja 2008., na iznos od 45,00 kn / 5.97 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 540,00 kn / 71.67 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 6.270,00 kn / 832.17 € od 17. siječnja 2008. te na iznos od 1.680,00 kn / 222.97 € od 17. siječnja 2008. godine pa do isplate, u roku od 15 dana,

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iznose u ovoj odluci;

- pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti drugo tužiteljici iznos od 10.265,71 kn / 1.374,93 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose od 144,00 kn / 19.11 € od 9. siječnja 2008., na iznos od 60,00 kn / 7.96 € od 15. siječnja 2008., na iznos od 1.620,43 kn / 215.07 € od 16. siječnja 2008., na iznos od 45,00 kn / 5.97 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 540,00 kn / 71.67 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 6.270,00 kn / 832.17 € od 17. siječnja 2008. te na iznos od 1.680,00 kn / 222.97 € od 17. siječnja 2008. godine pa do isplate, u roku od 15 dana,

- pod točkom IV. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti prvo tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 172.200,00 kn / 22.854.87 € i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 11.941,00 kn / 1.584.84 € i to od podnošenja tužbe pa do 8. srpnja 2008. po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- pod točkom V. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti drugo tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 57.400,00 kn / 7.618.29 € i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 9.552,80 kn / 1267.87 € i to od podnošenja tužbe pa do 8. srpnja 2008. po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima,

- pod točkom VI. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti prvo i drugo tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 28.256,25 kn / 3.750.25 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke 30. kolovoza 2022., pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4010/14-33 od 30. kolovoza 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tužiteljicu preko iznosa od 81.750,00 kn / 10.850.09 € (za iznos od 142.050,00 kn / 18.853.27 €) a u odnosu na drugo tužiteljicu preko iznosa od 27.250,00 kn / 3.616.70 € ( za iznos od 47.350,00 kn / 6.284.42 € ), pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prvo tužiteljice preko iznosa od 10.359,43 kn / 1.374,93 € ( za iznos od 3.543.13 kn / 458,31 € ) te preko pojedinačno dosuđenih iznosa pod tom točkom sukladno doprinosu prednika tužiteljica, pod točkom III. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev drugo tužiteljice preko iznosa od 10.359,43 kn / 1.374,93 € ( za iznos od 3.543.13 kn / 458,31 € ) te preko pojedinačno dosuđenih iznosa pod tom točkom sukladno doprinosu prednika tužiteljica, te pod točkom VI. izreke kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 28.256,25 kn / 3.750.25 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo tužiteljice za isplatom iznosa od 142.050,00 kn / 18.853.27 €, a zahtjev drugo tužiteljice za isplatom iznosa od 47.350,00 kn / 6.284.42 € s osnova naknade neimovinske štete, te pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na te iznose tekućim od 19. 06. 2008. pa do isplate.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo tužiteljice za isplatom iznosa od 3.543.13 kn / 458,31 € s osnova naknade imovinske štete te razlikom pojedinačno dosuđenih iznosa po toj osnovi i to iznosa od 48,00 kn / 6.37 € od 9. siječnja 2008., iznosa od 20,00 kn / 2.65 € od 15. siječnja 2008., iznosa od 540,07 kn / 71.68 € od 16. siječnja 2008., iznosa od 15,00 kn / 1.99 € od 8. siječnja 2008., iznosa od 180,00 kn / 23.89 € od 8. siječnja 2008., iznosa od 2.090,00 kn / 277.39 € od 17. siječnja 2008., te iznosa od 560,00 kn / 74.32 € od 17. siječnja 2008. pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugo tužiteljice za isplatom iznosa od 3.543.13 kn / 458,31 € s osnova naknade imovinske štete te razlikom pojedinačno dosuđenih iznosa po toj osnovi i to iznosa od 48,00 kn / 6.37 € od 9. siječnja 2008., iznosa od 20,00 kn / 2.65 € od 15. siječnja 2008., iznosa od 540,07 kn / 71.68 € od 16. siječnja 2008., iznosa od 15,00 kn / 1.99 € od 8. siječnja 2008., iznosa od 180,00 kn / 23.89 € od 8. siječnja 2008., iznosa od 2.090,00 kn / 277.39 € od 17. siječnja 2008., te iznosa od 560,00 kn / 74.32 € od 17. siječnja 2008. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Odbijaju se prvo i drugo tužiteljice sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 34.938,75 kn / 4.637.17 €, kao neosnovanim.

III. Nalaže se prvo i drugo tužiteljicama da tuženiku nadoknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 259,22 €, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se prvo i drugo tužiteljicama da tuženiku nadoknade trošak revizijskog postupka u iznosu od 933,20 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku Euroherc osiguranje d.d. ( dalje: tuženik ) isplatiti prvo tužiteljici ČM ( dalje: prvo tužiteljica ) iznos od 223.800,00 kn / 29.703,36 € a drugo tužiteljici OM ( dalje: drugo tužiteljica ) iznos od 74.600,00 kn / 9.901,12 € sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe 19. 06. 2008. pa do isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti prvo tužiteljici 13.812,56 kn / 1.833,24 € sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno. Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku platiti drugo tužiteljici iznos od 13.812,56 kn / 1.833,24 € sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene pod tom točkom izreke. Pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku platiti prvo tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 172.200,00 kn / 22.854,87 € i 11.941,00 kn / 1.584,84 € i to od dana podnošenja tužbe ( 19. lipnja 2008. ) pa do 8. srpnja 2008., pod točkom V. izreke je naloženo je tuženiku platiti drugo tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 57.400,00 kn / 7.618,29 € i na iznos od 9.552,80 kn / 1.267,87 € od dana podnošenja tužbe do 8. srpnja 2008., pod točkom VI. je naloženo tuženiku platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 103.125,00 kn / 13.687,04 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok su točkom VII. tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom u iznosu od 143.686,80 kn / 19.070.52 €.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijani dio presude te odluku o trošku, uz priznavanje tuženiku troškova žalbenog postupka.

3. Žalbu protiv dijela prvostupanjske odluke su podnijele i prvo i drugo tužiteljice, ali u odnosu na koje žalbene razloge je pravomoćno odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-3713/2022-5 od 6. 12. 2022. kojom je pod točkom III. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-4010/14-33 od 30. kolovoza 2022. u točki VII izreke kao i dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli za zahtjevom za naknadom parničnog troška.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete prvo tužiteljice kao majke te sada drugo tužiteljice ( prvotno u postupku kao treće tužiteljice ) kao sestre pokojnog BM, smrtno stradalog u prometnoj nesreći 6. siječnja 2008. kao putnika u osobnom vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika.

6. Prvotno je tužba podnesena i od strane pokojnog ZM - oca BM ( ranijeg drugo tužitelja ), čije potraživanje su preuzele prvo i drugo tužiteljice kao zakonske nasljednice. U tom smislu je nužno istaknuti da prvo tužiteljica postavlja konačni zahtjev u osobno ime te u odnosu na polovinu potraživanja pokojnog supruga ZM, dok drugo tužiteljica konačan zahtjev postavlja isključivo kao zakonska nasljednica iza pokojnog oca i u odnosu na polovinu njegova zahtjeva, obzirom je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-591/13 od 11. 11. 2014. preinačena prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6091/08-30 od 24. srpnja 2012. te je drugo tužiteljica kao sestra odbijena sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete koju je potraživala u svoje ime.

7. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude u odnosu na dosuđene iznose pravične novčane naknade i visinu doprinosa prednika tužitelja nastanku štetnog događaja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je u tom dijelu nejasna i proturječna razlozima presude, a kako to osnovano ističe i tuženik. Međutim, primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti u tom dijelu temeljem stanja spisa.

8. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužiteljice majka i sestra pokojnog BM stradalog u prometnoj nezgodi 6. 01. 2008. kao putnika u osobnom automobilu u mjestu Sveta Nedjelja,

- da su tužiteljice i zakonske nasljednice pokojnog ZM, koji je podnio tužbu 2008. uz tužiteljice ( tada kao drugo tužitelj ) i preminuo u tijeku postupka 2. listopada 2010., o kojoj činjenici su prvo i drugo tužiteljice obavijestile sud tek podneskom od 20. 08. 2020. dostavom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora, poslovnog broja O-687/10, UPP-OS-

137/10 od 19. 1. 2011.,

- da je štetni događaj uzrokovan kaznenim djelom vozača PM protiv kojega je pred Općinskim sudom u Samoboru vođen kazneni postupak pod posl. brojem K-282/10 i u sklopu kojeg je oglašen krivim i kažnjen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 272. KZ-a protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa,

- da je PM u štetnom događaju upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti,

- da je osiguraniku tuženika analizom ( zapisnik o očevidu PP Samobor od 6. 1. 2008. - str. 9 spisa ) utvrđena koncentracija alkohola u krvi od najmanje 2,03 g/kg apsolutnog alkohola u krvi,

- da je osiguranik tuženika saslušan u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Samoboru na glavnoj raspravi 8. 1. 2009. ( str. 116 i 117 spisa ) iskazao da je sa prednikom tužiteljica bio vani u izlasku od 22,00 do 5,00 sati za koje vrijeme su bili u tri lokala, gdje je u prvom popio jednu pivu veliku, u drugom isto takvu a trećem tri male pive, da je prednik tužiteljica također pio pivu i to crnu te je popio jednaki broj jedinica piva kao i PM osim što je pio sva velika piva,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka sudsko medicinske struke dr. Josipa Škavića i Zapisnika o obdukciji proizlazi da je prednik tužiteljica stradao kao suvozač u osobnom automobilu prilikom izlijetanja vozila s kolnika i prevrtanja uslijed mnogostrukih ozljeda, pri čemu bi do smrtnog ishoda došlo bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom, jer sigurnosni pojas štiti tijelo od polijetanja prema naprijed ali ne i od bočnih i vertikalnih pomaka kakvi su se dogodili u prometnoj nesreći,

- da je tuženik odgovorom na tužbu priznao nastanak štetnog događaja te činjenicu da je vozilo kojim je upravljao vozač PM, bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, ali je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti u visini od 30%, da bi potom podneskom od 9. 7. 2012. ( str. 120 spisa ) naveo kako smatra do doprinos prednika tužiteljica iznosi najmanje 50%,

- da su prvo i drugo tužiteljice, zajedno sa prednikom ZM, podnijele tužbu radi naknade štete Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 19. 06. 2008., pri čemu su roditelji potraživali naknadu neimovinske štete od 220.000,00 kn / 29.199,02 €, a drugo tužiteljica kao sestra iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 €, dok je ZM potraživao i naknadu imovinske štete – pogrebnih troškova u ukupnom iznosu od 58.413,86 kn / 7.752.85 €,

- da je tuženik nesporno prvo tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznos od 143.500,00 kn / 19.045,72 €, dok je ZM uz istovjetan iznos od 143.500,00 kn / 19.045,72 € isplatio i iznos od 23.882,43 kn / 3.169,74 € na ime imovinske štete,

- da su prvo i drugo tužiteljice podneskom od 20. 08. 2020. povećale tužbene zahtjeve te preuzele potraživanje u odnosu na pokojnog DM, na način da konačno a) prvo tužiteljica potražuje 279.750,00 kn / 37.129,21 € za neimovinsku štetu i to u svoje ime 186.500,00 kn ( 330.000 – 143.500 nesporno plaćenih ) te 93.250 kn ( polovinu od 186.500,00 kn kao nasljednica ZM,) dok b) drugo tužiteljica potražuje u ime pokojnog oca 93.250,00 kn s osnove neimovinske štete, a c) obje tužiteljice kao nasljednice potražuju imovinsku štetu, i to svaka po 17.265,71 kn;

9. Temeljem takvih utvrđenja te izvedenih dokaza prvostupanjski sud u odnosu na doprinos prednika tužiteljica nastanku štete, ocjenjuje isti osnovanim u visini od 20 %, pa im dosuđuje na ime naknade neimovinske štete novčane iznose ( prvo tužiteljici 223.800,00 kn / 29.703,36 € a drugo tužiteljici 74.600,00 kn / 9.901,12 € ) umanjene za doprinos i uplatu nespornog iznosa od strane tuženika, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, s osnove naknade imovinske štete dosuđuje svakoj iznos od 13.812,56 kn / 1.833,24 € sa pripadajućim kamatama na pojedinačno navedene iznose te nalaže platiti tuženiku tzv. procesnu kamatu na nesporno plaćene iznose.

10. U žalbenom stadiju postupka je sporna visina doprinosa prednika tužiteljica nastanku štete, retroaktivna primjena Orijentacijskih kriterija koji su donijeti na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, aktivna legitimacija tužiteljica za tražbinu naslijeđene neimovinske štete iza pok. ZM, osnova i visina naslijeđene neimovinske štete, pitanje zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva svakog od tužitelja, tijek zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva prije njegovog postavljanja, zatezna kamata na naslijeđenu neimovinsku štetu i odluka o parničnom trošku.

11. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na visinu doprinosa prednika tužiteljica nastanku štete te dosuđenu visinu potraživanja prvostupanjskog suda su djelomično osnovani, dok preostali prigovori nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost pobijane prvostupanjske odluke.

12. U odnosu na aktivnu legitimaciju vezanu za potraživanje koje je tužbom pokrenuto od strane ZM te osnov i visinu neimovinske štete, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima smatra da drugo tuženica nije aktivno legitimirana u smislu čl. 1105. st. 1. ZOO-a, kao niti prigovor zastare tražbine u odnosu na naslijeđenu neimovinsku štete obje tužiteljice i stajalište da ne mogu naslijediti veći iznos na ime neimovinske štete od onog koji je kao tražbina bio potraživan od strane njihova prednika ZM.

13. Naime, suklado odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

14. U tom smislu valja primijetiti da je uz tužiteljice, i sada pokojni ZM, nesporno za života 19. lipnja 2008., podnio tužbu odnosno pisani zahtjev za naknadom štete, pa kako je isti preminuo u tijeku parničnog postupka 2. listopada 2010., to je trenutkom smrti sukladno čl. 1105. st. 1. ZOO-a, njegova tražbina prešla na nasljednike, u konkretnom slučaju prvo i drugo tužiteljice.

15. Pri tome je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O-687/10, UPP-OS-137/10 od 19. 1. 2011. ( str. 363 – 364 spisa ) razvidno da u ostavinskom postupku nije kao ostavinska imovina raspravljeno potraživanje naknade štete iz ovog parničnog postupka, već imovina koja se sastojala od osobnog automobila te potraživanja prema HZMO i HPB d.d., nakon čega je nasljednicom utvrđena samo prvo tužiteljica budući se drugo tužiteljica kao kćer prihvatila nasljedstva i ustupila svoj nasljedni dio prvo tužiteljici.

16. Kako je drugo tužiteljica u ostavinskom postupku iza pokojnog oca ustupila svoj nasljedni dio, ali u odnosu na osobni automobil i potraživanja prema HZMO-u i HPB d.d., a ne i u odnosu na potraživanje naknade štete prema tuženiku iz ovog postupka, u takvim okolnostima žalbeni navodi tuženika u pogledu nedostatka aktivne legitimacije drugo tužiteljice nisu osnovani budući je ona nesporno zakonska nasljednica iza pokojnog ZM te se nije odrekla niti ustupila nasljedno pravo u odnosu na konkretno potraživanje.

17. Neosnovan je i prigovor osnove te djelomično visine naslijeđene neimovinske štete prvo i drugo tužiteljica, pri čemu valja ukazati da ostavinsko rješenje čini deklaratornu odluku koja potvrđuje nastup činjenice smrti u određenom trenutku, pa se nasljedno pravo stječe po zakonu u trenutku ostaviteljeve smrti te trenutkom smrti ostavina prelazi na nasljednike, čime postaje njihovo nasljedstvo ( čl. 4. st. 4. i čl. 5. st. 2. Zakona o nasljeđivanju "Narodne novine" broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; ).

18. Stoga je pravo tužiteljica kao zakonskih nasljednika prešlo na njih trenutkom smrti njihova prednika, neovisno od trenutka u kojem su one obavijestile parnični sud o činjenici smrti i preuzimanju tog potraživanja, pa nije osnovan žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 8. ZPP-a jer da je odlučivao o pravu osobe koja ne može biti strankom u postupku. Iako i ovaj sud primjećuje da su tužiteljice obavijestile sud o smrti njihova prednika više od 9 godina od nastupa smrti, navedeno ne utječe na činjenicu da su nasljednicama i aktivno legitimiranim osobama postale u trenutku smrti svojeg prednika odnosno 2. listopada 2010., kojim trenutkom su stekle aktivnu legitimaciju u pogledu potraživanja propisanog čl. 1105. st. 1. ZOO-a, bez obzira na trenutak donošenja rješenja o nasljeđivanju ili obavijest suda o toj činjenici.

19. Također žalitelj nepravilno smatra da tužiteljice ne mogu potraživati veći iznos od onog koji je utužio ZM, a budući se temeljem čl. 1105. st. 1. ZOO-a nasljeđuje sama utužena tražbina a nasljeđivanje predstavlja pravo u kojem će visina tražbine tek biti utvrđenom, pa nema zapreke da se nasljednicima koji su naslijedili tražbinu neimovinske štete dosudi veći iznos pravične novčane naknade od onog iznosa koji je potraživao njihov prednik prije smrti. Navedeno stajalište proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-957/2023-2 od 6. 12. 2023. ( točke 13. i 13.1. obrazloženja ) kojim je predmet u ovom postupku djelomično vraćen na ponovno odlučivanje.

20. Isto tako, neosnovan je prigovor pogrešne retroaktivne primjene orijentacijskih kriterija. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i visinu štete na sjednici Građanskog odjela( 2/20 ) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj: Su-IV-47/2020-5 zauzeo pravo stajalište koje glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

21. Iz iznesenog pravnog stajališta najvišeg suda jasno proizlazi neosnovanost prigovora tuženika o retroaktivnoj primjeni navedenih kriterija, a budući se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

22. Također nije osnovano niti stajalište tuženika da se tijek zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva sadržan u podnesku od 20. 08. 2020. računa od dana kada je sudu predan taj podnesak te da time dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a.

23. Naime, tužiteljice su podneskom od 20. 8. 2020. kvantitativno povećale tužbene zahtjeve (umjesto 220.000,00 kn su tražile 330.000,00 kn umanjeno za nespornu isplatu od 143.500,00 kn ) pozivajući se pri tome upravo na izneseno pravno stajalište Vrhovnog suda. U procesom smislu je riječ o objektivnoj preinaci ( čl. 191. st. 1. ZPP-a ) do koje dolazi uslijed promjena Orijentacijskih kriterija za dosudu naknade neimovinske štete. Takve okolnosti su neizbježno povezane sa činjenicom da je postupak pokrenut tužbom još 2008. pa su tijekom istoga nastupile objektivne okolnosti na koje tužiteljice nisu mogle utjecati ( rast inflacije i cjelokupnih troškova života ) a koje su dovele do toga da se iznosi visine naknade neimovinske štete određeni od strane najvišeg suda još 2002., povećavaju za 50%.

24. Riječ je tzv. "nepravoj preinaci " u sklopu koje tužitelji samo kvantitativno povisuju zahtjev temeljeći ga u bitnom na istovjetnoj činjeničnoj osnovi kao i u sklopu tužbe 2008., pa takvo disponiranje nije rezultatom zlouporabe procesnih ovlaštenja, već usklađivanja sa okolnostima koje objektivno opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva, pri čemu takvim postupanjem tuženiku nije onemogućeno isticanje prigovora u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva.

25. U takvim okolnostima računanje početka tijeka zastarnog roka iz odredbe čl. 230. st.1. i 2. ZOO, za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe (20. 08. 2020.), bilo bi suprotno ciljevima pravne sigurnosti te bi po stavu ovog suda rezultiralo povredom prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06), slijedom čega je prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

26. Ovaj drugostupanjski sud pronalazi da okolnosti poput onih koje su predmetom ovog spora opravdavaju i stajalište o prihvaćaju pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je moguće prihvatiti i u ovom pojedinačnom slučaju, i prema kojemu:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka ) moguća i dopuštena ( čl. 190. i 191. ZPP-a ), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

27. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete. Naime, sam žalitelj je najvišem sudu postavio revizijsko pitanje polazeći od toga da li se zastara u slučaju preinake ocjenjuje samostalno i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., 1046., 1100. i 1101. ZOO-a te da li je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, nakon čega je izneseno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio od trenutka kada je takav zahtjev postavljen.

28. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o naknadi štete uzrokovane uporabom motornog vozila koje podliježe obveznom osiguranju u prometu, i u kojem slučaju se na dospjelost tražbine naknade štete primjenjuje kao lex specialis odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) koja propisuje da oštećenik na iznos naknade štete ima pravo na kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako odgovor na revizijsko pitanje ne polazi od primjene odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a kao posebnog propisa, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017. iznio shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a i prema kojoj oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to ovaj drugostupanjski sud istaknuti prigovor tuženika u tom smislu također ne pronalazi osnovanim.

29. U odnosu na pitanje doprinosa prednika tužiteljica nastanku štete, prigovori i žalbeni navodi tuženika su djelomično osnovani. Naime, prvostupanjski sud polazeći od toga kako u postupku nije dokazano da je njihov prednik pristao na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju iz razloga što u spisu postoji samo iskaz PM koji jest naveo da su njih dvojica bili zajedno vani, da su pili pivu, čak da je prednik tužitelja pio i crno vino, ali kako sud nije mogao saslušati BM na okolnosti da li je pokojni mogao uočiti da bi osiguranik tuženika bio u pijanom stanju, to je po mišljenju prvostupanjskog suda djelomično u pravu tuženi kada ističe prigovor podijeljene odgovornosti u visini od 30%, a kako je i prednik tužitelja po nalazu EM bio u pijanom stanju, pa sud prvog stupnja konačno smatra da je suodgovoran u visini od 20% za prometnu nezgodu samo iz razloga što je bio u pijanom stanju u vrijeme prometne nezgode dok ostalih 80% suodgovornosti pada na teret tuženika.

30. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda je nejasno, arbitrarno, protivno stanju spisa te se ne može prihvatiti kao pravilno, a obzirom da polazi od međusobno kontradiktornih tvrdnji u sklopu kojih sud prvog stupnja navodi kako nije mogao utvrditi pristanak prednika tužitelja na vožnju sa osobom u alkoholiziranom stanju, a da je tuženik djelomično u pravu kada ističe prigovor podijeljene odgovornosti od 30%, nakon čega zaključuje da je prednik tužiteljica bio u pijanom stanju pa njegov doprinos nastanku štete ocjenjuje u visini od 20%. Također se nepravilno navodi i da iz iskaza PM ( str. 117 spisa ) proizlazi da je prednik tužiteljica pio i crno vino. Međutim, unatoč navedenoj proturječnosti bitne činjenice moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu.

31. Naime, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o svim okolnostima slučaja ( čl. 1092. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO).

32. Utvrđivanje doprinosa nastanku štete polazi od pretpostavke u sklopu koje je sud uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, dužan staviti u međusobni odnos i omjer s jedne strane utvrđenja koje govore u prilog odgovornosti štetnika odnosno osiguranika tuženika, a s druge sve one okolnosti i činjenice koje mogu predstavljati doprinos oštećenika nastanku štete.

33. U tom smislu iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je štetni događaj proizašao iz štetne radnje osiguranika tuženika u vidu počinjenja kaznenog protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u kojoj je smrtno stradao prednik tužiteljica, pri čemu mu je analizom utvrđena koncentracija od najmanje 2,03 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, i koja upućuje na visoki stupanj alkoholiziranosti.

34. S druge strane, prvostupanjski sud čitanjem iskaza osiguranika tuženika iz kaznenog postupka, utvrdio da je potonji sa prednikom tužiteljica bio u cijelo noćnom izlasku od 22,00 do 5,00 sati, da su u tom vremenu boravili u tri različita lokala, da su u svakom konzumirali alkohol pri čemu je prednik tužiteljica konzumirao ukupno pet alkoholnih jedinica velikog piva. Da je prednik tužiteljica također bio pod utjecajem alkohola, osim iskaza osiguranika tuženika, proizlazi i iz zapisnika o obdukciji sačinjenog od strane Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 7. 1. 2008. ( str. 84-88 spisa ) i gdje je navedeno da je mu je u krvi utvrđena koncentracija od 1,72 g/kg apsolutnog alkohola, a u urinu 2,22 g/kg, te da je u času smrti bio u pijanom stanju. U odnosu na nevezivanje prednika tužiteljica sigurnosnim pojasom vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. Josipu Škaviću je utvrđeno da takva okolnost nije utjecala na konačan smrtni ishod obzirom da bi do njega došlo bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom.

35. Polazeći od takvih utvrđenja, te stavljajući u međusobni omjer odgovornost osiguranika tuženika utvrđenu u sklopu kaznenog postupka i činjenicu visokog stupnja njegove alkoholiziranosti s jedne strane, te s druge strane činjenicu da je prednik tužiteljica bio sa osiguranikom tuženika u cijelo noćnom izlasku u kojemu je također konzumirao alkohol te je u trenutku smrti bio u stanju alkoholiziranosti koja postotno ne odudara u znatnoj mjeri od stupnja alkoholiziranosti osiguranika tuženika, pravilni su žalbeni navodi tuženika da takve okolnosti dovode do podijeljene odgovornosti i doprinosa prednika tužitelja nastanku štete u višem omjeru od onog koji je utvrđen od strane prvostupanjskog suda u visini od 20 %.

36. Kako je osiguranik tuženika pod utjecajem alkohola upravljao motornim vozilom te predstavlja osobu koja je mogla utjecati i spriječiti poduzimanje radnji koje su dovele do štetnog događaja, i koje postupanje je utvrđeno kaznenim djelom za koje je parnični sud u pogledu počinitelja i kaznene odgovornosti vezan pravomoćnim utvrđenjem ( čl. 12. st. 3. ZPP-a ), to je riječ o doprinosu nastanku štete većem od 50%, pa nije prihvatljivo stajalište tuženika u odnosu na 50% visine doprinosa, budući da takav omjer polazi od pretpostavke jednakog utjecaja osiguranika tuženika i prednika oštećenika na štetni događaj i njegovu posljedicu. Ovaj drugostupanjski sud pronalazi da je odgovornost osiguranika tuženika veća te preteže u odnosu na radnje prednika tužiteljica koje se očituju u tome da je također bio pod utjecajem alkohola jer je cijelu noć konzumirao isti zajedno sa osiguranikom tuženika te je također mogao odustati od vožnje koja je dovela do krajnje posljedice, pa je zaključak ovog suda da je prednik tužiteljica u takvim okolnostima doprinio nastanku štete u visini od 40 %, a ne samo u omjeru od 20% kako to utvrđuje prvostupanjski sud.

37. Također osnovano tuženik ističe ( točka VI/22 žalbe ) da dosuđeni novčani iznosi pravične novčane naknade od strane prvostupanjskog suda nisu razumljivi niti pravilno izračunati radi čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

38. Naime, prvo tužiteljica, kao majka pokojnog BM u osobno ime i kao zakonska nasljednica pokojnog ZM ( oca BM ), a drugo tužiteljica kao zakonska nasljednica pokojnog ZM, ostvaruju temeljem čl. 1101. st. 1. ZOO u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 12. ZOOP-a od tuženika kao odgovornog osiguratelja, pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti prednika. Primjenom važećih Orijentacijskih kriterija novčana naknada iznosi 330.000,00 kn / 43.798.53 €, te je riječ o pravičnom, razmjernom i sudskom praksom ustaljenom iznosu na koji ostvaruju pravo roditelji u slučaju smrti djeteta. Takve iznose valja umanjiti za doprinos prednika tužiteljica nastanku štete te potom za iznose koje su nesporno plaćeni od strane tuženika.

39. Sud prvog stupnja je u tom smislu utvrdio doprinos u visini od 20%, iz čega proizlazi da bi roditeljima pripadalo pravo na 264.000,00 kn, od kojih iznosa treba umanjiti nesporno plaćenih 143.500,00 kn / 19.045,72 €, pa proizlazi da bi prvo tužiteljica ostvarivala još pravo na 120.500,00 kn u svoje ime te pola iznosa kao nasljednica ZM ( 60.250,00 kn), odnosno ukupni iznos od 180.750,00 kn, a ne iznos od 223.800,00 kn kako je utvrdio sud prvog stupnja. Drugostupanjski sud pri tome primjećuje da je sud prvog stupnja pogrešno doprinos tužiteljica računao od iznosa njihovog ukupnog potraživanja ( koje je za prvo tužiteljicu iznosilo 279.750,00 kn a drugo tužiteljicu 93.250,00 kn ) a isti je valjalo prvo računati od ukupnog iznosa na koji imaju pravo ( odnosno 330.000,00 kn/ 43.798.53 € ) koji je trebalo umanjiti za doprinos te potom oduzeti nesporno plaćeni iznos od 143.500,00 kn/ 19.045,72 € za svakog tužitelja.

40. Međutim, kako pravilno utvrđen doprinos prednika tužitelja nastanku štete iznosi 40%, to je pravo na pravičnu novčanu naknadu od 330.000,00 kn / 43.798.53 € valjalo umanjiti za taj omjer, pa 60% od tog iznosa čini 198.000,00 kn / 26.279.12 €, od kojeg iznosa dalje valja umanjiti iznose koje je tuženik nesporno platio ( po 143.500,00 kn / 19.045,72 €), čime se dolazi do konačnog iznosa od 54.500,00 kn / 7.233.39 €. Kako prvo tužiteljica potražuje taj iznos u svoje ime, te polovinu kao zakonska nasljednica ZM, to joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 81.750,00 kn / 10.850.09 €, a drugo tužiteljici isključivo kao zakonskoj nasljednici ZM pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 27.250,00 kn / 3.616.70 € ( pola iznosa od 54.500,00 kn / 7.233.39 €), sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva.

41. U odnosu na imovinsku štetu, prvo i drugo tužiteljice imaju pravo na naknadu iznosa od 17.265,71 kn/ 2.291,55 € zajedno sa kamatama na iznos od 240,00 kn od 9. siječnja 2008. godine do isplate, 100,00 kn od 15. siječnja 2008. godine do isplate, 2.700,71 kn od 16. siječnja 2008. godine do isplate, 75,00 kn od 8. siječnja 2008. godine do isplate, 900,00 kn od 8. siječnja 2008. godine pa do isplate, 10.450,00 kn od 17. siječnja 2008. godine pa do isplate te 2.800,00 kn od 17. siječnja 2008. godine do isplate. Kada se navedeni iznosi umanje da 40% doprinosa njihovog prednika nastanku štete, proizlazi da ostvaruju pravo na isplatu ukupnog iznosa od 10.265,71 kn / 1.374,93 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose od 144,00 kn / 19.11 € od 9. siječnja 2008., na iznos od 60,00 kn / 7.96 € od 15. siječnja 2008., na iznos od 1.620,43 kn / 215.07 € od 16. siječnja 2008., na iznos od 45,00 kn / 5.97 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 540,00 kn / 71.67 € od 8. siječnja 2008., na iznos od 6.270,00 kn / 832.17 € od 17. siječnja 2008. te na iznos od 1.680,00 kn / 222.97 € od 17. siječnja 2008. godine pa do isplate, i u kojem dijelu žalba tuženika nije osnovana ( točka I. izreke ).

42. Kako je sud prvog stupnja prvo i drugo tužiteljicama novčane iznose po osnovi imovinske štete umanjio za doprinos od 20%, to je žalba tuženika djelomično osnovana u odnosu na razliku između dosuđenog i pripadajućeg iznosa koji odgovara visini umanjenoj za 40% doprinosa te iznosa koji je sud prvog stupnja dosudio neosnovanom primjenom višeg omjera doprinosa nastanku štete ( točke II/2 i II/3 izreke ).

43. U odnosu na točke IV. i V. izreke kojima je sud prvog stupanja naložio tuženiku platiti tužiteljicama zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe ( 19. lipnja 2008. ) pa do dana plaćanja 8. srpnja 2008., ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je riječ o nesporno plaćenim iznosima neimovinske i imovinske štete koju je tuženik isplatio tužiteljima i to u visini od 143.500,00 kn / 19.045,72 € svakom tužitelju po osnovi neimovinske štete, te 23.882,43 kn / 3.169,74 € predniku tužiteljica ZM s osnove imovinske štete, i koje su tužiteljice tako zatražile u cijelosti ( str. 361-362 spisa).

44. Sud prvog stupnja je neosnovano i nepravilno ( točke 18. do 20. obrazloženja prvostupanjske odluke ) nesporno plaćene iznose štete umanjio za doprinos nastanku štete, budući je riječ o nesporno plaćenim iznosima koji se u cijelosti odnose na plaćene iznose štete u nižem iznosu od onog koji tužiteljicama ukupno pripada. Takav pogrešan pristup i izračun proizlazi iz činjenice da je sud prvog stupnja prvo trebao utvrditi ukupnu visinu koja konkretnom tužitelju pripada ( npr. 330.000,00 kn po osnovi neimovinske štete prvo tužiteljici), potom od tog iznosa oduzeti doprinos nastanku štete te potom od tako dobivenog iznosa, oduzeti cjelokupni nesporno plaćeni iznos štete po toj osnovi. Drugim riječima, nesporno plaćeni iznos štete nije trebalo umanjivati za utvrđeni doprinos, već tužitelji ostvaruju pravo na taj cjelokupan iznos, pa ako je on plaćen sa zakašnjenjem, temeljem čl. 31. ZOO-a imaju pravo na tzv. procesnu kamatu i to na taj cjelokupan iznos.

45. Međutim, kako sukladno odredbi čl. 374. ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti odluku na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, to je u ovom slučaju žalbu tuženika u tom dijelu ( točke IV. i V. izreke ) valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I/ izreke bez obzira što je sud prvog stupnja neosnovano i na štetu tužiteljica nesporno plaćeni iznos umanjio za 20% doprinosa.

46. Slijedom svega navedenog, kako je prednik tužiteljica u visini od 40% doprinio nastanku štetnog događaja, to je u konkretnom slučaju žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženik odgovoran za naknadu neimovinske i imovinske štete u omjeru koji odgovara visini od 60% pripadajućih novčanih iznosa koji su ostali neplaćeni nakon što se umanje za utvrđeni doprinos te nesporne isplate tuženika ( točka I izreke ), dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na razliku između pripadajućih iznosa i iznosa koje je sud prvog stupnja neosnovano priznao tužiteljima, valjalo preinačiti i odbiti tužiteljice temeljem odredbe čl. 373. a st. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

47. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja ovisi o uspjehu u sporu, pri čemu tuženik neosnovano prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na priznate troškovi sastava podnesaka.

48. Međutim, kada je omjer uspjeha u parnici tužiteljica utvrđen u omjeru od 60%, tada je trebalo uzeti u obzir i to da je tuženik uspio u omjeru od 40%, te je od postotka tužiteljica koje su u većoj mjeri uspjele u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, potrebno oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio, te potom uzeti u obzir iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljica koje su u većoj mjeri uspjele u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te konačno tužiteljicama odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, u konkretnom slučaju 20%.

49. Odluka o parničnom trošku tužiteljica temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP-a, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe 500 bodova, podnesak 05.09.2008. godine 500 bodova, ročište 05.05.2009. godine 500 bodova, podnesak 29.05.2009. godine 500 bodova, ročište 30.09.2009. godine 500 bodova, podnesak 21.10.2009. godine 25 bodova, podnesak 02.11.2009. godine 500 bodova, podnesak 29.12.2009. godine 500 bodova, ročište 03.03.2011. godine 500 bodova, podnesak 18.03.2011. godine 500 bodova, podnesak 26.01.2012. godine 25 bodova, ročište 07.05.2012. godine 500 bodova, podnesak 14.05.2012. godine 25 bodova i ročište 10.07.2012. godine 500 bodova, ročište 04.04.2019.500 bodova, ročište 02.05.2019.500 bodova, ročište 15.10.2019.500 bodova, podnesak 20.08.2020. 500 bodova, ročište 12.01.2021. 500 bodova, ročište 15.04.2021. 500 bodova, ročište 06.05.2021. 500 bodova odnosno ukupno 9075 bodova ili 90.750,00 kuna plus zastupanje više osoba 10% što iznosi 99.825,00 kuna. Kako je uspjeh tužiteljica u sklopu primjene čl. 154. st. 2. ZPP-a 20%, to je riječ o iznosu od 19.965,00 kn kojem valja pribrojiti pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 4.991,25 kn što čini iznos od 24.956,25 kn. Navedenom iznosu valja pribrojiti materijalni trošak vještačenja od 1.100,00 kn te trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 2.200,00 kn koji je bio nužan i neophodan bez obzira na djelomičan uspjeh u sporu, tako da je ukupan trošak tužiteljica u ovom postupku iznosi 28.256,25 kn odnosno 3.750.25 €.

50. Kako je tužiteljicama pobijanom odlukom priznat trošak u iznosu od 103.125,00 kn, a pravomoćnim dijelom presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-3713/2022-5 od 6. prosinca 2022. su odbijene sa zahtjevom za trošak u iznosu od 39.930,00 kn / 5.299,62 eura to je odluku o parničnom trošku valjalo potvrditi za iznos od 28.256,25 kn / 3.750.25 €, a usvojiti žalbu tuženika za iznos od 34.938,75 kn / 4.637.17 € (razlikom nepravomoćnog iznosa troška od 63.195,00 kn i dosuđenog od 28.256,25 kn ), i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška.

51. Stoga je u odnosu na odluku o parničnom trošku trebalo odlučiti primjenom odredbi čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP.

52. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, priznati su mu troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe kako je zatražio u iznosu od 625 bodova uz PDV odnosno 7.812,50 kn/ 1.036.9 € (Tbr. 10.1. OT) ali ne i u odnosu na trošak pristojbe koji nije dokazao da bi platio. Kako je tuženik s žalbom uspio u omjeru od 25%, valjalo mu je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.953,12 kn/ 259,22 € te je odlučeno kao pod točkom III. odluke.

53. Kako je točkom II. rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 957/2023-2 od 6. prosinca 2023. navedeno da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci, to tuženik sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a i Tbr. 10.6. u vezi Tbr. 7.1 OT ostvaruje pravo na naknadu troška za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 06. veljače 2023. i revizije od 12. rujna 2023. prema troškovniku ( str. 557 spisa ) u iznosu od po 1.493,13 € za prijedlog te istovjetan iznos za reviziju, na koji ostvaruje i pravo na pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 746,56 €, a što čini ukupni iznos od 3.732,82 €. Kako i taj trošak valja promatrati kroz omjer konačnog uspjeha tuženika u žalbenom postupku do kojeg dolazi nakon revizije, i koji iznosi 25 %, to tuženiku po toj osnovi temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a pripada pravo na naknadu ukupnog iznosa od 933,20 € radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke. U odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe tuženik nije dostavio dokaze o stvarnom plaćanju iste, slijedom čega mu takav materijalni trošak nije priznat niti dosuđen.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić