REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1254/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 3482/2022-10 od 23. svibnja 2024., 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3482/2022-10 od 23. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te se predmet u tomu ukinutomu dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Picukarić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-102030/2022 od 27. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 244,20 EUR (slovima: dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 83,75 EUR od 24. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 60,29 EUR od 24. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 61,62 EUR od 26. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 38,54 EUR od 27. svibnja 2022. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.“ 2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio da je tuženik uknjižen kao prethodni vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] do isteka roka, odnosno do 31. prosinca 2000., dok je kao potonja vlasnica do 31. prosinca 2000. uknjižena ŠŠ; da je na temelju zemljišnoknjižnog izvatka sud prvog stupnja utvrdio da je tuženikovo pravo vlasništva bilo ograničeno rokom, odnosno da vlasništvo tuženika prestaje nakon 31. prosinca 2000. te da nekretnina nakon tog datuma postoje vlasništvo ŠŠ, zaključujući da je tuženik bio samo plodouživatelj cijelo vrijeme, dok je ŠŠ bila vlasnica te nekretnine; da je iz zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da je tuženik upisan kao prethodni vlasnik te nekretnine i bez obzira što je vlasništvo stečeno pod raskidnim uvjetom, taj ugovor vrijedi sve dok se uvjetu ne udovolji, nakon čega se vlasništvo vraća potonjem vlasniku, a u trenutku utuženja tuženik je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine; da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, prijepise računa, Odluku suvlasnika koja je prilog predmetnog Ugovora o potrošnji toplinske energije, a koju je potpisao sam tuženik, vidljivo da je isti zaveden kao krajnji kupac tužitelja za nekretninu na adresi u [adresa] pa je stoga prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kojom je na tuženiku bio teret da dokaže da je prije utuženog razdoblja pisanim putem obavijestio tužitelja o prenošenju obveze na ovog korisnika, što je i bio dužan na propisan način sukladno odredbama članka 42. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije; da je, posljedično tomu, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje, a time je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP; da je on na ročištu od 18. travnja 2024. naveo kako se za istu predmetnu stvar, iste stranke, isto činjenično stanje, samo drugačije utuženo razdoblje, vodi postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem: Povrv-3482/2022, u kojemu je donesena prvostupanjska presuda kojom se održava na snazi cijeli platni nalog, a koja još nije pravomoćna i ovršna; da on, nadalje, dostavlja i druge presude koje se odnose na tuženika, odnosno na pitanje pružanja te korištenja usluge toplinske energije tužitelja, kojim se održava platni nalog u cijelosti te su iste pravomoćne i ovršne.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih razloga i tuženiku naloži da mu naknadi prouzročene troškove postupka uvećane za troškove žalbenog postupka, odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da se, obzirom na vrijednost predmeta spora od 244,20 eura, radi o postupku u sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

6.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

6.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega se tužitelj u svojoj žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 244,20 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje od siječnja 2022. do travnja 2022. za dvosobni stan površine 57,47 m2 na sedmom katu zgrade u [adresa], smatrajući tuženika obveznikom takve obveze.

8. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Picukarić u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-102030/2022 od 27. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 244,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne dijelove toga iznosa navedene u izreci, a po njihovu dospijeću te tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan (točka I izreke), a odbio je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu prouzročenih mu troškova parničnog postupka (točka II izreke) zaključujući, u bitnomu: da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 9 spisa) i računa (stranice 64-71 spisa) proizlazi da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika usluge isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], pod šifrom krajnjeg kupca 30120251640; da obzirom da tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, teret dokazivanja da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio osnovano zaveden u evidencijama tužitelja nalazi se upravo na strani tužitelja (članak 219. stavak 1. ZPP); da je iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige (stranice 27-30 spisa) kojeg je tužitelj dostavio tijekom postupka, a koji predstavlja javnu ispravu u smislu članka 7. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22 i 155/23; dalje: ZZK) utvrđeno da je tuženik uknjižen kao prethodni vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa], stambena zgrada, [adresa], 8, 10, 12, 14, 16, 18 i dvorište ukupne površine 1802 m2, odnosno kao prethodni vlasnik dvosobnog stana br. 1 na VII (sedmom) katu u površini od 57,47 m2 do isteka roka, odnosno do 31. prosinca 2000., dok je kao potonja vlasnica do 31. prosinca 2000. uknjižena ŠŠ; da je, dakle, tuženik bio prethodni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je tuženikovo pravo vlasništva bilo ograničeno rokom te je prestanak prava vlasništva tuženika i stjecanje prava vlasništva od strane ŠŠ ovisilo o isteku naznačenog roka (31. prosinca 2000.), a učinak navedenog je da samim protekom spomenutog roka, dakle nakon 31. prosinca 2000. prestaje prethodno vlasništvo tuženika, a ŠŠ postaje vlasnicom nekretnine; da je time uspostavljen slučaj kao da je ŠŠ bila vlasnica predmetne nekretnine i to cijelo vrijeme, a da tuženik uopće nije bio vlasnik iste već samo njen plodouživatelj za vrijeme postojanja njegovog prethodnog vlasništva; da, obzirom da se radi o ograničenju prava vlasništva tuženika rokom s djelovanjem prema trećima jer je isto upisano u zemljišne knjige (apsolutno djelovanje), samim istekom roka pravo vlasništva predmetne nekretnine pripalo je ŠŠ u smislu članka 34. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00; dalje ZVDSP); da, posljedično tomu, iako je tuženik bio uknjižen kao vlasnik do 31. prosinca 2000., njegovo pravo vlasništva nakon isteka spomenutog roka je prestalo pa isti, upravo suprotno navodima tužitelja, nije bio vlasnik predmetne nekretnine tijekom utuženog razdoblja; da tužitelj tijekom postupka nije niti naveo niti dokazao da bi tuženik posebni dio predmetne nekretnine eventualno rabio ili iskorištavao na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa vlasnicom ŠŠ pa da bi po toj osnovi eventualno bio obveznik plaćanja predmetnog iznosa (članak 84. stavi 2. i 3. ZVDSP); da u odnosu na navode tužitelja da je tuženik krajnji kupac na temelju Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 112042201401, valja istaknuti da iz sadržaja Ugovora od 23. siječnja 2015. (stranice 32-41 spisa) proizlazi da je isti potpisan po predstavnici suvlasnika HŠ, koja je predmetni Ugovor potpisala na temelju ovlaštenja suvlasnika (Odluka suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije – stranice 42-63 spisa) koji su HŠ ovlastili da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem; da iz navedene Odluke suvlasnika ne proizlazi kad je suglasnost dana i je li uopće dana u odnosu na predmetni Ugovor, međutim, čak i da iz Odluke suvlasnika proizlazi da se odnosi na davanje suglasnosti za sklapanje Ugovora od 23. siječnja 2015. takav Ugovor potpisan je od strane suvlasnika objekta koji su navedeni u tabličnom prikazu (stranice 43-63 spisa) te stoga, obzirom da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine već je vlasnica iste ŠŠ isti nije mogao valjano potpisati Odluku, odnosno dati suglasnost predstavniku suvlasnika da sklopi ugovor s tužiteljem pa, posljedično tomu, takav Ugovor nema pravni učinak u odnosu na tuženika te je neosnovan navod tužitelja da se tuženik smatra krajnjim korisnikom na temelju predmetnog Ugovora; da, slijedom svega navedenog, tuženik po ocjeni prvostupanjskog suda u konkretnomu slučaju nije obveznik plaćanja naknade za utrošenu toplinsku energiju za predmetnu nekretninu u smislu članka 2. stavka 2. točke 4. i članka 13. stavka 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14, 129/15; dalje u tekstu: Opći uvjeti), odnosno članka 84. stavaka 2. i 3. ZVDSP pa je stoga, prema odredbi članka 451. stavka 3. ZPP u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu

- dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tužitelj.

10. Naime, sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovom zaključka da je tuženik bio prethodni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je tuženikovo pravo vlasništva bilo ograničeno rokom te je prestanak prava vlasništva tuženika i stjecanje prava vlasništva od strane ŠŠ ovisilo o isteku naznačenog roka (31. prosinca 2000.), a učinak navedenog je da samim protekom spomenutog roka, dakle nakon 31. prosinca 2000. prestaje prethodno vlasništvo tuženika, a ŠŠ postaje vlasnicom nekretnine pa da je time uspostavljen slučaj kao da je ŠŠ bila vlasnica predmetne nekretnine i to cijelo vrijeme, a da tuženik uopće nije bio vlasnik iste već samo njen plodouživatelj za vrijeme postojanja njegovog prethodnog vlasništva te obzirom da se radi o ograničenju prava vlasništva tuženika rokom s djelovanjem prema trećima jer je isto upisano u zemljišne knjige (apsolutno djelovanje), samim istekom roka pravo vlasništva predmetne nekretnine pripalo je ŠŠ u smislu članka 34. stavka 4. ZVDSP tako da, posljedično tomu, iako je tuženik bio uknjižen kao vlasnik do 31. prosinca 2000., njegovo pravo vlasništva nakon isteka spomenutog roka je prestalo pa isti, upravo suprotno navodima tužitelja, nije bio vlasnik predmetne nekretnine tijekom utuženog razdoblja i da tužitelj tijekom postupka nije niti naveo niti dokazao da bi tuženik posebni dio predmetne nekretnine eventualno rabio ili iskorištavao na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa vlasnicom ŠŠ pa da bi po toj osnovi eventualno bio obveznik plaćanja predmetnog iznosa (članak 84. stavi 2. i 3. ZVDSP) te obzirom da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine već je vlasnica iste ŠŠ isti nije mogao valjano potpisati Odluka suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, odnosno dati suglasnost predstavniku suvlasnika da sklopi ugovor s tužiteljem pa, posljedično tomu, takav Ugovor nema pravni učinak u odnosu na tuženika te je neosnovan navod tužitelja da se tuženik smatra krajnjim korisnikom na temelju predmetnog Ugovora, međutim, osnovom sadržaja spisu priloženog izvatka iz zemljišne knjige od 15. studenoga 2022. (stranice 27-30 spisa) istovremeno jasno proizlazi i da je na predmetnoj nekretnini protiv tuženika „kao prethodnog vlasnika“ upisano založno pravo ne samo u korist Republike Hrvatske osnovom rješenja o osiguranju toga suda poslovni broj: Ovr-597/06 od 30. ožujka 2006. već i u korist Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, građevinarstvo i trgovinu sa sjedištem u [adresa], temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Ovr-1415/2022- 2 od 27. rujna 2022., a takvi pravomoćni zemljišnoknjižni upisi očito ne bi niti bili pravno mogući da je „tuženik bio uknjižen kao vlasnik samo do 31. prosinca 2000.“, kako to utvrđuje sud prvog stupnja pa kako prvostupanjski sud u odnosu to ne daje nikakve valjane razloge pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tužitelj.

11. Stoga je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP pobijanu presudu ukinuti i riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

12. U nastavku ovoga postupka sud prvog stupnja otklonit će ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te nakon toga pravilnom ocjenom provedenih dokaza kao i ostalih žalbenih navoda žalitelja, donijeti novu, sukladno odredbi članka 338. stavak 4. u vezi odredbe članka 457. ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

13. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta o troškovima povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli – Pola 26. kolovoza 2025.

Sudac

Miroslav Ružić