REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1376/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tužiteljice 2. DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje tužiteljice zastupa punomoćnica Boženka Jeličić Vnučec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu obiju tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 2050/2024-3 od 21. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4430/2018-136 od 11. siječnja 2024., u sjednici održanoj 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2050/2024-3 od 21. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4430/2018-136 od 11. siječnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositeljice navode da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava pravično suđenje izraženo kroz navod o povredi „načela ravnopravnosti i jednakosti stranaka pred sudovima kao i poštivanja načela zakonitosti“.
2. Pitanje koje su predlagateljice naznačile u prijedlogu glasi:
Može li se donošenje odluke temeljiti samo na iskazu tuženika koji ničim nije potkrijepljen, ni materijalnim ni personalnim dokazima kada je razvidno da pokojni TŠ nije sposoban shvatiti značenja svojih djela na dan ovjere potpisa kojim je ovjeren potpis TŠ (možda i tuženika s obzirom na iskaz)?
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljava temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagateljice u prijedlogu ne navode nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navode ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.
5. Osim toga, naznačeno pravno pitanje polazi od netočnih tvrdnji da je pobijana presuda donesena samo na temelju iskaza tuženika te da je „razvidno da pokojni TŠ nije sposoban shvatiti značenje svojih djela“. To stoga što su sudovi ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva dali ne samo na temelju iskaza tužitelja, već i na iskazu svih stranaka (to je navedeno u odlomku 4. prvostupanjske i odlomku 12. drugostupanjske presude), saslušanja svjedoka te nalaza i mišljenja sudskih vještaka (temeljnih i dopunskih), kao i isprava u spisu na temelju kojih su utvrdili da je pokojni TŠ s tuženikom zaključio valjan Ugovor o darovanju 2004. koji je kod javnog bilježnika ovjeren 2007. te da je u vrijeme potpisa Ugovora on bio sposoban za rasuđivanje. Slijedom navedenih utvrđenja odbijen je tužbeni zahtjev po osnovi odredbe članka 322. stavak 1. u vezi s člankom 276. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05).
6. U opisanim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljice navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinile vjerojatnim da im je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljna ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“), pravo na saslušanje i jednakost sviju pred zakonom, a koje je pravo zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH). Sadržaj predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ne upućuje na vjerojatnost povrede navedenog temeljnog ljudskog prava upravo stoga što je predlagateljicama u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da predlagateljice nisu imale pravično suđenje.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3., 4. i 5. ZPP u dijelu kojim je dopuštenje revizije zatraženo zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
Zagreb, 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
