Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Iris Gović Penić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, Veliki kraj 54, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Mariji Bartoluci, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv djelomične presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1487/2015-82 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1487/2015-82 od 2. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravni učinak u cijelosti Ugovor o kreditu od 31. svibnja 2005. ovjeren od javne bilježnice Kate Marošević u [adresa], dana 2. lipnja 2005. pod brojem OU309/05, te I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu br. 9010567259 od dana 12. listopada 2011. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (točka I. izreke). Također, odlučeno je i da će odluka o troškovima biti donesena u konačnoj odluci (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Predmet spora je o kojem je odlučeno djelomičnom presudom je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o kreditu od 31. svibnja 2005. u cijelosti ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.

4. U postupku nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu od 31. svibnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit namijenjen za stambenog objekta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF uz rok otplate od 240 mjeseci (20 godina). Također, nije sporno da je predmetnim ugovorom ugovorena početna kamatna stopa od 5,25 % koja je promjenjiva, te da se tužitelj obvezao vraćati kredit u anuitetima koji su vezani uz valutu švicarski franak. Na kraju, nije sporno niti da su tužitelj i tuženik dana 12. listopada 2011. sklopili I. Dodatak Ugovora o kreditu.

5. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je ugovor o kreditu kao i pripadajući dodatak u cijelosti ništetni i bez pravnog učinka. Tužitelj naime, smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika ništetne, te da je zbog toga cjelokupni ugovor o kreditu ništav.

6. U konkretnom slučaju, sporni ugovor o kreditu je sklopljen 31. svibnja 2005.. Tužitelj u postupku tvrdi da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, pa je stoga za ocjenu da li je sporni ugovor o kreditu ništav (ništetan) mjerodavna odredba čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03) koja regulira posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe, te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91). Pritom je potrebno navesti da sud prvog stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu primjenjuje odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. S obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 31. svibnja 2005., za ocjenu njegove potpune ili djelomične ništetnosti (odnosno prema ranijoj terminologiji ništavosti), mjerodavne su odredbe ZOO/91, a ne odredbe ZOO/05 koje je odredbe ZOO/05 je pogrešno primjenjivao sud prvog stupnja. Međutim, kako odredbe ZOO/91 i odredbe ZOO/05 spornu materiju reguliraju u bitnome na identičan način, to primjena odredbi ZOO/05, umjesto pravilno, odredbi ZOO/91, nije u konačnici rezultirala nepravilnom odlukom.

7. Odlučujući o spornom pravnom pitanju može li ugovor o kreditu opstati u slučaju ništavosti njegovih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud prvog stupnja je smatrao da ništetnost tih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora jer, prema stavu suda prvog stupnja, usprkos toga ugovor može opstati. U odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope sud prvog stupnja je smatrao da ništetnošću odredbe koja omogućuje tuženiku mijenjanje kamatne stope jednostranom odlukom ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi. U odnosu na ništetnost valutne klauzulu sud prvog stupnja smatra da uklanjanjem valutne klauzule ugovor o kreditu ostaje na snazi kao kredit u kojima se obveze ugovornih stranaka određene u kunama čime se u bitnome ne odstupa od volje ugovornih stranaka s obzirom da je valuta ispunjenja iz predmetnog ugovora i bila hrvatska kuna.

8. Tužitelj osporava utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja, te u žalbi u bitnome ističe da je bitni sastojak ugovora o kreditu njegova cijena, pa kako je određivanja cijene (visine kamatne stope) ostavljeno na volju tuženiku, to ugovor o kreditu, sukladno odredbama 462. st. 1. i čl. 466. ZOO/91 u cijelosti nema pravni učinak.

9. Međutim, žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Odredbom čl. 105. st. 1. ZOO/91, propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

11. Dakle, sukladno odredbama čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 105. st. 1. ZOO/91, ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

12. U konkretnom slučaju, i prema ocjeni ovog suda, ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope ne dovode ništetnosti cijelog ugovora. Naime, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, u slučaju kada je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope na snazi ostaje početna kamatna stopa čije ugovaranje nije ništetno. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da u tom slučaju cijena kredita nije određena u smislu odredbi čl. 462. st. 1. i čl. 466. ZOO/91, a niti je odrediva, pa da je stoga isti u cijelosti ništetan. Isto se odnosi i na ništetnost valutne klauzule. Naime, i u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula ugovor o kreditu može opstati jer u tom slučaju ugovor o kreditu može ostati na snazi kao kredit u kojima se obveze ugovornih stranaka određene u kunama.

13. Neosnovano je tužiteljevo ukazivanje da je tuženik u konkretnom slučaju ugovorio valutnu klauzulu na način da sam određuje visinu tečaja i to prema vlastitom prodajnom tečaju, što je prema stavu tužitelja protivno Zakonu o deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 145/10, 76/13). Naime, okolnost što su stranke valutnu klauzulu vezale uz prodajni tečaj tuženika kao kreditora ne znači i da je cjelokupni ugovor ništetan. Stoga su i ti žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

14. Dakle, ugovor o kreditu koji sadrži ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule može opstati i bez tih odredbi, te nije ništetan u cijelosti (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-1471/2024 od 17. travnja 2025., Rev-461/2024 od 4. veljače 2025., Rev-84/2025 od 2. srpnja 2025. i Rev- 214/2025 od 25. ožujka 2025.). Stoga je pravno shvaćanje suda prvog stupnja u pogledu sporog pravnog pitanja pravilno, dok su, s druge strane, žalbeni navodi tužitelja neosnovani jer predmetni ugovor nije ništetan u cijelosti niti temeljem odredbi ZOO/91, a niti temeljem odredbi ZZP/03.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom odredbi ZOO/05, umjesto pravilno, odredbi ZOO/91. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu je valjalo odlučiti na jednak način (čl. 368. st. 2. ZPP) tako da djelomična pogrešna primjena materijalnog prava nije rezultirala donošenjem nepravilne i nezakonite odluke.

16. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime tužitelj u žalbi ističe i da je tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi i da ugovor o kreditu ne proizvodi pravni učinak o čemu pobijana presuda nema razloga. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne, razumljive i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi djelomičnu presudu prvostupanjskog suda.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj