Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3385/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelja ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi troje iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-63 od 30. prosinca 2015. ispravljene rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-68 od 22. siječnja 2016., Pn-1839/15 od 09. veljače 2016. i Pn-1839/15 od 18. siječnja 2016., u sjednici vijeća dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-63 od 30. prosinca 2015. u dijelu pod toč. II izreke i dijelu pod toč. IV izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 5.166,20 eur, ispravljena rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-68 od 22. siječnja 2016., Pn- 1839/15 od 09. veljače 2016. i Pn-1839/15 od 18. siječnja 2016. te se sudi

"Nalaže se tuženicima da I tužitelju BĐ solidarno isplate i daljnji iznos naknade štete od 500,00 eur (petstotina eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2015. do isplate, prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koja se određuje za ostale odnose koji nisu odnosi iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao i daljnji iznos troškova postupka od 230,00 eur, sve u roku petnaest dana."

II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana u preostalome dijelu te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-63 od 30. prosinca 2015. u dijelu pod toč. II i IV izreke, ispravljena rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-68 od 22. siječnja 2016., Pn-1839/15 od 09. veljače 2016. i Pn-1839/15 od 18. siječnja

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-63 od 30. prosinca 2015. u dijelu pod toč. I i III izreke, ispravljena rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1839/15-68 od 22. siječnja 2016., Pn-1839/15 od 09. veljače 2016. i Pn-1839/15 od 18. siječnja 2016

IV Odbija se zahtjevi tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

V Nalaže se tuženicima solidarno da prvotužitelju isplate trošak postupka povodom žalbe od 25,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku isplatiti I-tužitelju iznos od 16.839,00 kuna/2.234,92 eur, sa zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2014. godine pa do isplate, a pod II se odbija dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja za iznos od 61.371,00 kunu/8.145,33 eur (sa kamatama na taj iznos), a tužbeni zahtjevi II-tužitelja (za iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eur sa kamatama na taj iznos) i III-tužitelja (za iznos od 30.000,00 kuna//3.981,68 eur sa kamatama na taj iznos) u cijelosti kao neosnovani. Pod III se nalaže tuženiku I-III tužiteljima nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.370,72 kuna/1.110,99 eur, a pod IV se određuje kako su I, II i III-tužitelji dužni nadoknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 38.924,76 kuna /5.166,20 eur.

2. Rješenjem od 22. siječnja 2016. ispravlja se presuda Pn-1839/15 od dana 30. prosinca 2015. godine pod stavkom I izreke red drugi tako da umjesto teksta «sa zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2014. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana. », pravilno treba pisati «sa zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana. ». Ujedno, istim rješenjem ispravlja se rješenje Poslovni broj Pn-1839/15 od 18. siječnja 2016. godine u uvodu tako da umjesto datuma 18. prosinca 2016. godine pravilno treba pisati 18. siječnja 2016. godine.

3. Rješenjem od 09. veljače 2016. ispravlja se presuda Poslovni broj P-1839/15 od dana 30. prosinca 2015. godine pod stavkom I izreke tako da umjesto teksta "… od 30. svibnja 2014. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena…" pravilno treba pisati "od 30. prosinca 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope HNB na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 78/2015) …", te se ispravlja rješenje P-1839/15 od dana 22. siječnja 2016. godine u izreci pod stavkom I tako da umjesto teksta "… od 30. svibnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine…" tako da pravilno ima pisati "…" od 30. prosinca 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope HNB na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 78/2015) … ".

4. Konačno, rješenjem od 18. siječnja 2016. ispravljena je presuda P-1838/15 od dana 30. prosinca 2015. godine pod stavkom II izreke, tako da umjesto iznosa" 61.371,00 kn "/7.548,08 eur pravilno valja pisati" 56.871,00 kn "/8.145,33 eur, kao i u obrazloženju list 12 spisa, pasus peti, red prvi i red drugi, tako da umjesto iznosa od" 61.371,00 kn "pravilno treba pisati" 56.871,00 kn "/8.145,33 eur i iznosa od" 12.239,00 kn "/1,624.39 eur pravilno treba pisati" 16.839,00 kn "/2.234,92 eur.

5. Protiv navedene presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio i tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

8. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu štete koji proistječe iz tvrdnje kako se I tužitelj 09. siječnja 2008. godine zajedno sa još nekoliko djece, igrao ispred kuće tuženika gdje je došlo do verbalnog sukoba i vrijeđanja između I-tužitelja i tuženog. Nakon navedenog sukoba i vrijeđanja, tuženik je ušao u svoju kuću te se pojavio na prozoru kuće s zračnom puškom marke «Walter" i počeo je pucati po I-tužitelju. Tom prilikom je tuženik iz navedene puške pogodio I-tužitelja u vrat, odnosno I-tužitelj je zadobio strijelnu ranu desne strane vrata-a projektil (metak zračne puške) se zadržao u vratu I-tužitelja. Punomoćnik I-III tužitelja ukazuje, da je pogodak u vrat zapravo promašaj tuženikovog ciljanja u I-tužitelja i njegove namjere da pogodi I- tužitelja u glavu.

10. Tužitelji u žalbi navode kako su predlagali i izvođenje drugih dokaza koji nisu provedeni niti je o njima odlučeno, kao i to da je vještak utvrdio povrede duševnog zdravlja i to poremećaj duševnog mira, povreda prava na dostojanstvo i povreda prava na ugled i čas odnosno privatnost osobnog i obiteljskog života, a sud da je o tome mogao odlučiti slobodnom ocjenom, jer je nastupila povreda prava osobnosti, pa makar dosudio i jednu kunu, te je mogao provesti vještačenje radi utvrđenja visine nastanka štete. sud da je pogrešno obračunao odbijeni dio zahtjeva, a nije jasno niti koliko je točno dosuđeno. Nije obrazložena niti odluka o odbijanju zahtjeva ostalih tužitelja jer tužitelji tvrde kako su utvrđene sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Konačno, nepravilno je tuženiku dosuđen trošak ročišta 04. listopada 2011., 09. rujna 2015., te 03. prosinca 2015. jer ništa na tim rasprava nije od dokaza izvedeno niti se raspravljalo.

11. Tuženik u žalbi navodi kako nije provedeno psihijatrijsko vještačenje tuženika jer da je isti bio nesposoban za rasuđivanje, jer su mu tužitelji i drugi razbili prozor; nije saslušan svjedok EĐ, da je opaljenje bilo nenamjerno, uzrokovano drskim ponašanjem prvotužitelja; sve kao rezultat frustracije tuženika, što potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka; a tuženik nosi naočale na dvije dioptrije i radilo se o noćnim satima. Tužitelj nije tražio medicinsku pomoć nakon događaja, a puška da ispaljuje dijabolu, pa je utvrđeni omjer suodgovornosti neosnovan. Također, tuženiku nisu dosuđeni troškovi ročišta 19. veljače 2024., žalbe 18. lipnja 2014., te podneska 12. ožujka 2024.

12. Prije svega, valja reći kako su na zapisnik od 03. prosinca 2015. kada je glavna rasprava zaključena oba punomoćnika stranaka izričito predložili zaključivanje glavne rasprave, te je utvrđeno kako se uz suglasnost stranaka daljnji dokazi se više neće više izvoditi.

13. To znači drugim riječima kako su navodi obiju žalbi usmjereni na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje – neosnovani, jer su stranke same ovakvim postupanjem predložile izdavanje odluke temeljem stanja spisa i činjenica koje su do tog časa utvrđene odnosno dokaza koji su izvedeni.

14. Pravilno stoga u pobijanoj odluci sud prvog stupnja pristupa utvrđivanju građanskopravne odgovornosti tuženika te je izvršio i uvid u spis KO-389/12, u kojem se nalazi pravomoćna presuda poslovni broj Ko-389/12 od dana 07. studenog 2012. godine, kojom je okrivljenik-ovdje tuženik-oslobođen optužbe da bi tjelesno ozlijedio I – tužitelja no sud iz provedenih dokaza u skladu s obrazloženjem iste odluke utvrđuje kako je tuženik doista opalio puškom no ne u namjeri da bi ozlijedio I-tužitelja, već revoltiran njegovim ponašanjem i u želji da ga otjera. Okrivljeni je naime u tom postupku u obrani osporavao da bi počinio kazneno djelo na način kako ga tereti opt. akt navodeći da je i prije inkriminiranog događaja grupa mladića u kojoj se nalazio i oštećeni svakodnevno prolazeći pored njegove kuće u dvorište bacala petarde i kamenje i uznemiravala njegovog psa. Inkriminiranog dana su ga toliko isprovocirali svojim ponašanjem da je otvorio prozor kuće, pokazao im pušku, na što mu je oštećeni rekao "mrtvu ti majku jebem", a bio je u afektu no svjesno nije pucao iz zračne puške, navodi da čak i ne zna da li je opalio iz puške jer je bio van sebe nakon što mu je ošt. opsovao mrtvu majku. Inače se puškom nije služio, a ona mu je koristila kako bi od svojih pasa otjerao lisice koje su znale s vremena na vrijeme dolaziti u dvorište. Puška čak nije niti njegova već je od njegovog prijatelja; pušku je držao desnom rukom tako da je bila u vodoravnom položaju, ruka mu jest bila ispružena, i rekao je "dečki ja imam pušku". Naveo je da niti u jednom trenutku nije imao namjeru povrijediti ikoga. Sud je na opisani način utvrdio kako je došlo do verbalnog sukoba te su se dječaci ponašali drsko i bezobrazno provocirajući i gađajući psa dok je tuženik sa prozora svoje kuće držeći zračnu pušku u rukama zaprijetio dječacima govoreći "imam pušku", što i sam potvrđuje svojom obranom tako da je prvotužitelj BĐ zadobio tjelesnu ozljedu od metalnog stranog tijela, metka zračne puške, što proizlazi kako iz medicinske dokumentacije prema kojoj je operacijskim zahvatom iz vrata oštećenog odstranjeno strano tijelo (metak zračne puške), koja ozljeda je i prema utvrđenjima u tijeku kaznenog postupka nastala djelovanjem projektila ispaljenog iz zračnog oružja. Stoga jest moguće da tuženik nije postupao sa namjerom da malodobnog BĐ tjelesno ozljedi već je njegovo postupanje rezultat opetovanih pokušaja da riječima zaustavi drsko ponašanje grupice dječaka, i pokazivanje puške, a potom i samo ispaljenje iz iste, što prema utvrđenju kaznenog suda predstavlja rezultat frustracije u kojoj se u tom trenutku nalazio, a ne upućuje na njegovu namjeru ozljeđivanja bilo kog od sudionika jer i saslušani svjedoci tvrde kako se tuženik pojavio na prozoru kuće s puškom u rukama.

15. Pravilno je na taj način, što niti svojim žalbama stranke ne dovode u pitanje, sud prvog stupnja utvrdio kako je navedenog datuma 09. siječnja 2008. godine I-tužitelj bio u grupi sa još troje djece, prolazio kraj tuženikove kuće; tamo je očito došlo do kontakta između djece i pasa, koji su očito svojim lajanjem uzrokovali da djeca prema njima reagiraju na način da su ih počela gađati kamenjem te su djeca vrijeđala tuženika, a među njima i I-tužitelj, što potvrđuju iskazi svjedoka NĐ i svjedokinje FĐ, te su djeca gađala tuženika kamenjem, i grudama, te je potom tuženik otišao u kuću, uzeo pušku i pogodio I-tužitelja u vrat. Iz samog iskaza tuženika proizlazi da pušku ima dulje vrijeme i da je njom samo iz njemu znanih razloga već gađao u životinje oko kuće, pa je jasno da u gađanju ima određenog iskustva (iako tuženik navodi da nije niti jednu životinju pogodio, kojem djelu iskaza sud ne vjeruje), a ima i tendenciju korištenja oružja i inače gađajući životinje oko svoje kuće, dakle u blizini ljudi. Nije odlučna niti činjenica da tuženik nosi naočale, jer je očito unatoč tome uspio pogoditi I-tužitelja u vrat, nanijevši mu ozljedu kako je opisana u medicinskoj dokumentaciji; te je tuženik bio izložen teškom vrijeđanju djece, pa i gađanjem kamenjem i grudama nastojao riješiti ovu situaciju korištenjem vatrenog oružja, a što sud u cijelosti pravilno smatra u potpunosti neprimjerenim postupkom, pri čemu je pak ponašanje I-tužitelja, u konkretnoj situaciji i tada u dobi od petnaest godina, a kako je prethodno detaljno opisano, sud ocijenio također neprihvatljivim, bezobzirnim, obijesnim i provocirajućim, pa i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u pravcu utvrđenja suodgovornosti iznio sud prvog stupnja o tome da je i sam I-tužitelj u dijelu doprinio činjenici nastanka štetnog događaja, po mišljenju ovog suda u omjeru od 10%, sve u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Konačno i navod tuženika da I tužitelj nije tražio medicinsku pomoć nakon događaja, nije osnovan, jer je medicinskim vještačenjem utvrđen uzrok povređivanja tužitelja te je u vezi sa iskazima saslušanih svjedoka i tuženika sud pravilno utvrdio nastanak štetnog događaja i suodgovornost.

16. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno kako je I-tužitelj 09. siječnja 2008. godine zadobio ustrijelnu ranu desne strane vrata s zaostalim stranim tijelom u vratu a koju mu je nanio tuženik sa zračnom puškom. Od 10. siječnja do 17. siječnja 2008. godine liječen je u Klinici za dječje bolesti Klaićeva. Učinjena je obrada rane, izvađeno strano tijelo. Provedena antitetanička i antibiotska profilaksa. Rana je uredno zarasla. Zbog zadobivene ozljeda kod I-tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu I-tužitelja gore navedena ozljeda nije dovela do trajnih posljedica koje bi uzrokovale umanjenje životnih aktivnosti I-tužitelja. I-tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. I-tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta, kratkotrajno u trenutku nezgode. Za vrijem daljnjeg liječenja postojao je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana, manjeg intenziteta tijekom 3 tjedna. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila je potrebna tjedan dana po otpustu iz bolnice (preporučeno mirovanje-za pojačani nadzor nad tada maloljetnom osobom, za pripremu hrane i sl).

17. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako u skladu sa čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj: 35/05, 41/08-dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je I-tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po pravilnoj ocjeni suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO), te je temeljem istog valjano dosudio i iznose pravične i primjene novčane naknade utvrđene u pobijanoj odluci, koje svojim žalbenim navodima stranke izričito niti ne pobijaju. Pored toga je tužitelju prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a) pa je naknada s ovog naslova pravilno i primjereno dosuđena.

19. Konačno, i sami tužitelji izričito su se suglasili da vještak traumatolog cijeni sve vidove pretrpljene štete kod I-tužitelja, te je isti utvrdio kako kod ovog nije utvrđen oblik štete koji bi ulazi u okvir poremećaja duševnog mira i povrede prava osobnosti dok spisu predmeta ne prileži nikakva medicinska dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da bi ostali tužitelji pretrpjeli ikakve tjelesne ili duševne ozljede pa je pravilno sud odbio njihov tužbeni zahtjev jer osnovanost istog nije dokazana.

20. I odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. i 155. ZPP jer tvrdnje tuženika o nedosuđenim troškovima obuhvaćaju radnje koje nisu bile potrebne za vođenje parnice po pravilnoj ocjeni suda prvog stupnja, dok tvrdnje tužitelja obuhvaćaju pristupe ročištima na kojima se – iako nisu izvođeni dokazi – raspravljao o biti stvari, pa je u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom pravilno dosuđen trošak i za ove poduzete parnične radnje.

21. No, imajući u vidu postojeće orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH valjalo je preinačiti pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu čl. 1100. ZOO pobijanu odluku i djelomično prihvatiti žalbu tužitelja za daljnji iznos naknade neimovinske štete od 500,00 eur, imajući u vidu nalaz vještaka i tamo ocijenjen opseg neimovinske štete kao i činjenicu kako je prvotužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, pri čemu utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po pravilnoj ocjeni suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO) pa je u tome dijelu temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odbijajući dio pobijane odluke valjalo preinačiti a obzirom na to da je sada promijenjen i uspjeh stranaka u sporu u korist prvotužitelja, to je valjalo razmjerno dosuditi i dio parničnog troška koji mu pripada temeljem čl. 166. st. 2. ZPP kao i razmjeran trošak postupka povodom žalbe u dijelu u kojem je taj tužitelj uspio u istome.

22. U preostalom je dijelu valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, njome pobijane žalbe odbiti i odlučiti kao u izreci. Kako je tužena označena rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-4937/21-51 od 14. lipnja 2021. kao nasljednica pok. UĐ, te se prihvatila stupanja u parnicu temeljem čl. 215. ZPP, to je valjalo ovu odluku donijeti u odnosu na ovog pravnog sljednika ranijeg tuženika.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić