Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2807/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Dariju Laliću i Bojanu Filipoviću, odvjetnicima u Makarskoj, protiv tuženika pod 1) GI pok. GI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), pod 2) ĆI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pod 3) DI sina GI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Slavku Pavloviću Lučiću, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-1315/2019-28 od 18. travnja 2025, u sjednici vijeća dana 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, te se djelomično ukida presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom poslovni broj P- 1315/2019-28 od 18. travnja 2025. i odbacuje tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da tuženicima ne pripadaju bilo kakva stvarna prava na predmetnoj nekretnini tužitelja.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-1315/2019-28 od 18. travnja 2025. u preostalome dijelu kojim se traži utvrđenje da tuženicima ne pripada pravo služnosti prolaza na nekretnini tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj kao dvorište-neplodno površine 219 m2 u ZU 3051 KO [katastarska općina]-[adresa], te im se nalaže prestati uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na ranije navedenoj nekretnini i to na način da prestanu neovlašteno prolaziti nekretninom tužitelja, pa im se ubuduće nalaže kaniti se ovakvog ili bilo kakvog sličnog pačanja u nekretninu tužitelja te solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka od 5.731,17 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom utvrđuje se da tuženicima ne pripada pravo služnosti prolaza niti bilo kakva stvarna prava na nekretnini tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj kao dvorište-neplodno površine 219 m2 u ZU 3051 KO [katastarska općina]-[adresa], te im se nalaže prestati uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na ranije navedenoj nekretnini i to na način da prestanu neovlašteno prolaziti nekretninom tužitelja, pa im se ubuduće nalaže kaniti se ovakvog ili bilo kakvog sličnog pačanja u nekretninu tužitelja te solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka od 5.731,17 eura.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuju tuženici zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest negacija prava tuženika na predmetnoj nekretnini, te je sud proveo dokaz uvidom u zk izvadak prema kojemu je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-[adresa] u naravi dvorište od 219 m2, te je u predmetu Z-2637/04 utvrđeno kako je rješenjem od 7. veljače 2005. dozvoljena uknjižba prava vlasništva pored ostalih nekretnina i na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada sa 55 m2 te čest. zem. [katastarska čestica], dvorište neplodno sa 219 m2 obje u ZU 3051 KO [katastarska općina]-[adresa] u korist UIE uz istodobnu uknjižbu brisanja navedenog prava s imena GIE, CI ž. ĆIE, ĆIE, DIE i CIE. Prvotuženik tvrdi kako je na čest. zem. [katastarska čestica] dvorište od 219 m2 KO [katastarska općina]-[adresa] suvlasnik prema ugovoru od 27. prosinca 2000. i dodatku od 21. veljače 2001. po kojima ne pripada TI isključivo vlasništvo zapadnog dijela okućnice koja sada nosi kat. oznaku čest. zem. [katastarska čestica] dvorište od 219 m2, jer da bi "južni dio te nekretnine ostao zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida".

6. Dalje, rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Gžzk-95/09 od 26. travnja 2010. odbijena je žalba GI kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-2637/04 od 7. veljače 2005. u pobijanom dijelu kojim se dozvoljava uknjižba prava vlasništva na ime TI u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-[adresa] (dvorište površine 219 m2). Također je u spisu Z-551/07 rješenjem od 22. travnja 2010., na temelju ugovora o kupoprodaji od 26. veljače 2007. dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada od 55 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] dvorište-neplodno od 219 m2 u ZU 3051 KO [katastarska općina]-[adresa] u korist UI iz [adresa] uz istodobno brisanje toga prava s imena TIE. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-40/11 od 2. veljače 2011. odbija se žalba protivnika upisa TI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z-551/07 od 22. travnja 2010. godine.

7. Ugovorom od **.**.2000. GI i TI su kao braća suglasni kako su od svojih roditelja dobili određene nekretnine te su u točki III. stavak četiri navedenog ugovora naznačili da kuća i kućica na predjelu "Blato", kao i sve ostale zemlje koje nisu naprijed spomenute pripadaju TI i GI svakome u jednoj polovici, s tim da istočna polovica kuće i cijela mala kućica pripada GI, dok zapadna polovica kuće pripada TI te da istom tom linijom dijeli se i okućnica ispred te kuće, tako da TI pripada zapadna polovica, a GI istočna polovica, s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida. U točki VI. navedenog ugovora naznačeno je da stranke ovlašćuje jedna drugu da svaka za svoje nekretnine može pokrenuti postupak bilo koje vrste radi uknjižbe prava vlasništva iz ovog ugovora, s tim da će ukoliko je zk stanje u cijelosti uredno napraviti posebni formalni ugovor sa svim potrebnim podacima koji su potrebni, jer stranke u tom momentu nemaju potrebne katastarske oznake, pa će identificirati te nekretnine putem vještaka mjernika.

8. Po dodatku ugovoru od 2. veljače 2001. zaključenom između GI sina ĆIE, TI sina ĆIE, NI pok. GI, CI ž. ĆIE, ĆIE, DIE te NIE proizlazi da su ugovorene stranke suglasne da su GIE i UIE **.**.2000. sklopili ugovor kojim su izvršili raspodjelu imovine koju su dobili od svojih roditelja i dijelom prenijeli na svoju djecu. U članku III. je naznačeno da se ovaj dodatak sačinjava radi dopune osnovnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine u smislu odredbi članka 6. tog ugovora, koji inače u cijelosti ostaje na snazi. Prema članku IV. stavak 3. navedenog ugovora naznačeno je da kuća i kućica na predjelu Blato iz članka 3. stavak 4. osnovnog ugovora je označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], s tim da nakon diobe po prijavnom listu TI pripada dio koji je označen kao č. zgrade [katastarska čestica], dok GI pripada dio koji dobija oznaku 566/2. U stavku četiri navedenog članka je naznačeno da okućnica ovih zgrada ima oznaku č. zemlje [katastarska čestica], s tim da po prijavnom listu dio koji pripada TI zadržava oznaku 5267/3 površine 219 m2, dok dio koji pripada GI ima oznaku č. z. 5267/6 površine 236 m2, a sve nekretnine su položene u KO [katastarska općina]-[adresa].

9. Konačno, u predmetu P-707/08 je u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa] protiv tuženika GI, KI i DI svi iz [adresa], radi smetanja posjeda, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na smetanje tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu ulazne kapije (ograde), postavljene na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-[adresa], anagrafske oznake [adresa] u [adresa], prikazano na skici mjerenja vještaka Nedjeljka Bitange od dana 27. svibnja 2009. godine slovima CD i to na način što su skinuli istočno krilo ulazne kapije (ograde) i isto odnijeli na tužitelju nepoznatom mjesto, pa su sukladno prednjem dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da vrate i postave skinuto krilo ulazne kapije (ograde) na mjesto gdje je i bilo prije počinjenog čina smetanja, prikazano na skici mjerenja vještaka Nedjeljka Bitange od dana 27. svibnja 2009. godine slovima C-D, te se ubuduće kaniti ovakvog ili bilo kakvog sličnog smetanja posjeda, kao i naknaditi solidarno tužitelju troškove jer da se posjedovna zaštita može eventualno dati jedino na nekretnini na kojoj se ograda nalazi, pa se ne može dati posjedovna zaštita posjeda ograde već samo zemljišta na kojem se ograda nalazi, jer prema odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine", broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, dalje ZV) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a da dijelovi zemljišta odnosno zgrade nisu dijelovi koji su s njom spojeni samo radi prolazne namjene.

10. U žalbi se ističe kako su prema točki III. stavak četvrti Ugovora od 27. prosinca 2000. kojom je, nakon što su braća TI i GI bivšu matičnu čest. zem. [katastarska čestica] podijelili na istočni dio koji je pripao GI (čest. zem. [katastarska čestica]) i zapadni dio koji je pripao TI (čest. zem. [katastarska čestica]), te je ugovoreno da "zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa na Matinu polovicu". Tuženici tvrde kako su na to svoje pravo upozorili tužitelja prije nego što je od TI kupio prijeporno zemljište radi čega je tužitelj u južnom dijelu zida kojeg je izgradio na međi između ove dvije čestice ostavio otvor širine 1,20 m da tuženici mogu pristupiti na "Matinu istočnu polovicu" (č. zem. [katastarska čestica]).

11. Žalitelj tvrdi kako tužitelj nije bio pošteni stjecatelj prijeporne čest. zem. [katastarska čestica] jer je i prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa TI i prije nego što je podnio zahtjev za upis svog vlasništva na toj nekretnini znao da je 1 tuženik skupa sa svojim bratom TI izvanknjižni suvlasnik južnog dijela te nekretnine, te jer je, kako to sam kaže u svom iskazu, znao da su braća TI u "velikoj svađi", pa je imao dovoljno razloga posumnjati da TI nije njen isključivi vlasnik.

12. Žalitelj tvrdi kako su braća GI i TI prije tužiteljevog upisa postali stvarni izvanknjižni suvlasnici južnog dijela prijeporne č. zem. [katastarska čestica]. Jer, iako su do zaključenja Ugovora o diobi od 27. prosinca 2000. bili suvlasnici te matične čestice svaki za po 1/2 dijela, oni su u točki III. tog ugovora izvršili njenu podjelu na način da je GI pripala "istočna polovica" dok je TI pripala "zapadna polovica", s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu. Pošto prilikom zaključenja tog ugovora nisu znali katastarske oznake podijeljenih nekretnina braća TI su putem geometra utvrdili te oznake i temeljem njih zaključili Dodatak Ugovora od 2. veljače 2001. godine u čijoj se točki III. navodi da je zaključen «radi dopune osnovnog ugovora od 27. prosinca 2000. "koji inače u cijelosti ostaje na snazi". Prema tome TI nije pripala u isključivo vlasništvo cijela okućnica označena kao čest. zem. [katastarska čestica] dvorište sa 219 m2 jer "njen južni dio ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida", kako se to izrijekom navodi u točki III. stavak četvrti Ugovora od 27. prosinca 2000. godine. I drugotužena ĆI navodi da je tužitelj najprije od njenog supruga GI tražio da mu proda svoj istočni dio nekretnina te da je ona tijekom pregovora tužitelju predočila Ugovor o diobi braće Cvitanović iz 2000. godine rekavši mu da tuženici na svoje nekretnine prolaze preko južnog dijela prijepornog zemljišta čiju mu je skicu "i to baš ovu koja se nalazi u spisu str. 7" također pokazala, a i tužitelj tvrdi da je prije kupnje prijepornog zemljišta znao da je "ovaj drugi dio od GI" jer mu je on to nudio na prodaju pošto su u vrijeme kupovine braća TI i GI bili "u velikoj svađi".

13. Prema skici premjeravanja br. 1250 iz 2001. na kojoj su prikazane čest. zem. [katastarska čestica] TI i čest. zem. [katastarska čestica] GI. Iz zk izvatka proizlazi kako je prodavatelj TI ranije bio upisan kao vlasnik prijeporne čest. zem. [katastarska čestica] bez upisa spornih zabilježbi iako je tužitelju pri kupnji predočen ugovor o diobi braće TI pa i sam tužitelj u tužbi tvrdi da je prije kupnje prijepornog zemljišta od TI "sa tuženicima vodio pregovore oko moguće kupnje njihove nekretnine" pri čemu je ova skica premjeravanja uvezena u zbirci isprava zajedno sa Ugovorom od 27. prosinca 2000. kojim su braća TI izvršili diobu okućnice, u čijoj se točki III. navodi da je TI pripala "zapadna polovica" dok je GI pripala "istočna polovica", s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida.

14. Dakle, ako je tužitelj znao za premjeravanje, onda je znao i za Ugovor od 27. prosinca 2000. koji je zajedno sa tim prijavnim listom i ostalim tabularnim ispravama uvezan u zbirci isprava u spis broj Z-2637/04, u kojem se izrijekom navodi da zemljište TI u južnom dijelu ostaje zajedničko radi pristupa na Matinu polovicu. Tada dakle pri kupnji tužitelj nije bio u dobroj vjeri jer je, s obzirom na vlastito priznanje u iskazu 11. travnja 2014. da je znao da su "u vrijeme kupovine braća (TI) bila u velikoj svađi", u smislu čl. 122. st. 2. ZV radi saznanja o toj velikoj svađi imao je dovoljno razloga sumnjati da prijeporno zemljište doista pripada prodavatelju TI te da je zemljišnoknjižno stanje prodane čest. zem. [katastarska čestica] različito od njenog izvanknjižnog stanja.

15. Dalje, žalitelj tvrdi kako sud utvrđuje da otvor u zidu širine 1,20 m tužitelj nije ostavio da tuženici mogu dolaziti do svoje nekretnine već gradnja zida u tom dijelu nije završena jer ju je zabranio III tuženik fizičkim napadom i ozljeđivanjem tužitelja. Ovakav zaključak sud donosi temeljem iskaza svjedoka U, G, Ć i D, dok je tužitelj još na ročištu 29. listopada 2019. naveo kako je njegov fizički sukob sa tuženikom bio njihov jedini sukob dok i III tuženik tvrdi kako do fizičkog sukoba nije došlo zbog gradnje ovog pregradnog zida nego upravo zbog ovih crteža na ulaznoj kapiji, a taj sukob je bio negdje krajem svibnja a pregradni zid se gradio u šestom mjesecu te godine. Dapače, tvrdi žalitelj, tužitelj na ročištu 11. travnja 2014. izričito tvrdi da su tuženici prolazili do svoje kuće kroz svoju garažu, a poslije su od garaže napravili kuću i to kuću su napravili dijelom prije nego što je on kupio svoj dio a dijelom poslije. Kad je branio da oni prave kuću na ovom dijelu gdje je bila garaža svi troje tuženika su ga napali i slomili mu dva rebra i to je prijavio policiji, postojala je kaznena prijava a kako je njegova supruga bila teško bolesna a poslije je i umrla odustao je od kaznenog progona a sve ovo proizlazi i iz zapisnika policije i dokumentacija u kaznenom spisu – da povod sukoba nije bio zid nego nešto sasvim treće.

16. Žalitelj tvrdi kako u vrijeme sukoba tužitelja i tuženika još nije bila ni započeta gradnja prijepornog zida između nekretnina stranaka jer tužitelj kaže da je tada tek bio pripremio materijal za izgradnju zida pa je netočno da zid nije dovršen radi tužiteljeva straha od sukoba. U kaznenoj prijavi od 16. lipnja 2008., u optužnom prijedlogu od 3. listopada 2008. koje je tužitelj podnio protiv tuženika DI zbog njihovog fizičkog sukoba od 30. svibnja 2008. tužitelj kao jedinog svjedoka tog sukoba navodi svoju suprugu ĐI, dok se u optužnom prijedlogu Prekršajnom sudu Makarska protiv DI od 2. lipnja 2008. kao jedini svjedok tog sukoba opet navodi samo tužiteljeva supruga ĐI te tuženici što znači da nitko drugi nije svjedočio tom sukobu, jer da jest onda bi tužitelj u svojoj kaznenoj prijavi i optužnom prijedlogu protiv tuženika sigurno predložio i te druge svjedoke, pa je neosnovan zaključak suda o tome da u ovom postupku saslušani svjedoci imaju neposredna saznanja o okolnostima tužiteljeve gradnje zida.

17. No, žalitelj tvrdi: ako su svjedoci U, G, Ć i D doista bili očevici sukoba tužitelja i tuženika od 30. svibnja 2008. zašto tužitelj u svojim kaznenim prijavama, optužnom prijedlogu i u svojoj prijavi PP Makarska nije predložio njihovo saslušanje pa tuženik tvrdi da tužitelj u smislu čl. 122. ZV nije pošten stjecatelj čest. zem. [katastarska čestica] jer je prije zaključenja kupoprodajnog ugovora sa TI i prije nego što je podnio zahtjev za upis svog vlasništva na toj nekretnini znao da je tuženik pod 1/ skupa sa svojim bratom TI izvanknjižni suvlasnik južnog dijela te nekretnine, te jer je znao da su braća TI u "velikoj svađi", pa je imao dovoljno razloga posumnjati da TI nije njen isključivi vlasnik, radi čega je u zidu kojeg je izgradio ostavio otvor da tuženici mogu pristupati na svoju nekretninu, za koji argument u spisu postoje mnogi dokazi ali ih je sud proizvoljnim postupanjem i odlučivanjem propustio ocijeniti (materijalni dokazi), ocijenio ih je nedostatno/pogrešno (iskazi stranaka i svjedoka). Stoga je tužbeni zahtjev neosnovano usvojen.

18. Sud međutim pravilno utvrđuje kako je tužitelj postupao u dobroj vjeri, a u priloženom zk izvatku se jasno vidi da je prodavatelj u trenutku sklapanja ugovora bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik. Osobe koje planiraju sklopiti ugovor o kupoprodaji neke nekretnine uglavnom donose čisti vlasnički list prije sklapanja ugovora, a ukoliko nema nekakvih spornih zabilježbi, može se zaključiti da kupac, odnosno stjecatelj postupa u dobroj vjeri, bez obveze da istražuje vanknjižno sanje. Pri tome pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je žalba protiv rješenja o uknjižbi TI pravomoćno odbijena, a da tuženici nisu podnijeli brisovnu tužbu. Sami tuženici smatraju da imaju pravo na zajednički prolaz preko nekretnine tužitelja, a problemi među njima nastali su tek oko godinu dana nakon što je tužitelj kupio predmetnu nekretninu i stupio u posjed iste. Istina je da u predmetnom ugovoru o diobi jasno piše da kuća i kućica na predjelu "Blato", kao i sve ostale zemlje koje nisu naprijed spomenute pripadaju TI i GI svakome u jednoj polovici, s tim da istočna polovica kuće i cijela mala kućica pripada GI, dok zapadna polovica kuće pripada TI te da istom tom linijom dijeli se i okućnica ispred te kuće, tako da TI pripada zapadna polovica, a GI istočna polovica, s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida. Međutim, tuženici su se prema tom ugovoru obvezali napraviti posebni formalni ugovor sa svim potrebnim podacima koji su potrebni, jer stranke u tom momentu nemaju potrebne katastarske oznake, pa će identificirati te nekretnine putem vještaka mjernika a u dodatku jasno naznačuju kako po prijavnom listu dio koji pripada TI zadržava oznaku 5267/3 površine 219 m2, dok dio koji pripada GI ima oznaku č. z. 5267/6 površine 236 m2, a sve nekretnine su položene u KO [katastarska općina]-[adresa]. Stoga nije jasno zašto tuženici pri izradi prijavnog lista nisu naknadno izdvojili prolaz u zasebnu česticu budući da bi isti trebao biti zajednički, odnosno u suvlasništvu TI i GI. Stoga zbog fizičkog sukoba stranaka sud pravilno zaključuje kako je tužitelj ostavio otvor jer su se tuženici protivili gradnji i dovršetku zida, a otvor nije ostao iz razloga što tužitelj smatra da bi tu trebali prolaziti tuženici jer saslušani svjedoci "radnici" su potvrdili da im je upravo tuženik DI zabranio daljnji rad te da gradnju zida brani DI. Pri tome, pravilno sud utvrđuje i kako prolaz za kojeg tuženici tvrde da je zajednički nije jedini ulaz na nekretninu tuženika.

19. Stoga sud pravilno ne prihvaća prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do okončanja parničnog postupka, po tužbi tužitelja TI protiv ovdašnjeg tužitelja UI radi poništenja kupoprodajnog ugovora kojim je tuženik kupio prijepornu nekretninu, jer eventualnu zaštitu svojih prava tuženi mogu tražiti u propisanom postupku pred sudom neovisno od ishodu navedenog postupka. Načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi se na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove-pravnog posla. Konačno, tuženici nisu podnijeli brisovnu tužbu iako su imali tu mogućnost ukoliko su smatrali da je zemljišnoknjižno stanje pogrešno pa pravilno sud utvrđuje kako je tužitelj VI vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-[adresa], te preko sporne nekretnine tužitelja tuženici neovlašteno prolaze i protivno volji tužitelja i istu svojataju, dakle da tuženici bespravno uznemiravaju tužitelja kao vlasnika nekretnine, pa je tužitelj bio ovlašten podnijeti ovu tužbu te je primjenom odredbi članka 167. ZV-a valjalo u dijelu obuhvaćenom ovom presudom prihvatiti tužbeni zahtjev. Ovo stoga što se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi samo na derivativno stjecanje knjižnog prava, o čemu ovdje nije riječ.

20. No, u pogledu utvrđenja da tuženicima ne pripadaju bilo koja druga stvarna prava na nekretnini valja reći kako se radi o posve neodređenom dijelu zahtjeva na utvrđenje u vezi kojeg valja istaknuti i to kako bilo kakvo posizanje tuženika samo po sebi ne znači i postojanje bilo kakvog prava istog na nekretnini. Ovakav zahtjev stoga po prirodi stvari nije dopušten jer se radi o negaciji prava tužitelja koja nije određena, niti je ovakvo pozisanje ozbiljno i kontinuirano u mjeri u kojoj bi isto predstavljalo posizanje koje bi bilo uznemiravanje pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbaciti temeljem čl. 278. ZPP odnosno 282. ZPP i odlučiti u smislu čl. 380. toč. 3. ZPP.

21. Iz gore navedenih razloga u preostalome dijelu temeljem odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu pri čemu odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice, pa je temeljem čl. 154. st. 2. i 21. ZPP odbijen i zahtjev za dosuđenje troškova povodom žalbe, jer tuženici su uspjeli s istom samo u razmjerno neznatnom dijelu.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić