- 1 -              Rev 977/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 977/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića, i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz J., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., protiv tuženika I. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-728/21-2 od 15. lipnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-575/17-39 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 28. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. studenog 2016. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.933,33 kn s pripadajućim kamatama (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka III. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 18.875,00 kn (točka IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama I., II. i IV. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju i podredno prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ovom sporu o zahtjevu za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu dopuštena je izravna revizija prema odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.2. Revident navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. ZPP jer da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da pisano priznanje tužiteljice o povredi radne obveze nije prethodno pitanje za ovaj spor. Revident ističe da je tužiteljica u pisanoj izjavi priznala propust zbog kojeg joj je izvanredno otkazan ugovor o radu, a nesporno je da tužiteljica nije podnijela tužbu radi pobijanja predmetne izjave stoga je navedena izjava, smatra revident, valjan dokaz o počinjenoj povredi radne obveze i predstavlja prethodno pitanje za odluku u sporu.

 

7.3. Međutim, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je pisano priznanje tužiteljice općenito, da je pisano po nalogu nadređene i da iz istog ne proizlazi da je tužiteljica počinila povredu radne obveze zbog koje je tužiteljici otkazan ugovor o radu. Znači odluka u ovom sporu ne ovisi o pisanoj izjavi tužiteljice stoga ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom sporu i sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. ZPP.

 

7.4. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, kao i odredbu čl. 220. st. 2. ZPP.  Međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica stoga revident neosnovano osporava ovlaštenje koje sud crpi iz zakonske odredbe. Slijedom iznesenog neosnovani su navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP i čl. 8. ZPP. 

 

7.5. Neosnovano revident nabraja i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP koja da je dovela do nezakonite presude. Suprotno navodima revidenta u pobijanoj presudi sud je sumarno izložio zahtjeve, činjenice i dokaze stranaka te odluku obrazložio kako je propisano odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.

 

7.6. Revident ističe i da je pogrešno primijenjena odredba o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Međutim prema odredbi čl. 135. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR). To konkretno znači da poslodavac treba dokazati da je radnica, ovdje tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim u ovom sporu tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje joj je otkazao ugovor o radu slijedom čega nije niti mogao izgubit povjerenje u radnicu, ovdje tužiteljicu. Stoga neosnovano revident navodi da je povrijeđeno pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 135. st. 3. ZR i čl. 221. a ZPP i sudovi su pravilno zaključili da tuženik nije dokazao opravdanost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od studenoga 2016. do travnja 2017. u iznosu od 20.933,33 kn.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica radila kao radnica u automat klubu,

 

- da je tuženik 23. studenoga 2016. izvanredno otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa, a koja bi se sastojala u tome da je tužiteljica suprotno uputama poslodavca i uobičajenom načinu postupanja protupravno registrirala maloljetnike H.Z., L.D. i L.Č. u NBS sustav s tuđim osobnim iskaznicama, pa je maloljetnik NBS ID 79782 igrao 2. travnja 2016. i 9. kolovoza 2016., a maloljetnik NBS ID 79779 igrao je 2. kolovoza 2016., 15. kolovoza 2016 i 20. kolovoza 2016. te 9. listopada 2016., 18. listopada 2016. i 19. listopada 2016., a što je utvrđeno 12. studenog 2016. zapisnikom o nepravilnostima u radu Automat kluba AK O. 2 regionalne voditeljice K. P. koji je isti sastavila na temelju neposrednih saznanja o počinjenju povreda radne obveze,

 

- da je tužiteljica u pisanoj izjavi od 10. studenoga 2016. potvrdila da je svojom brzopletošću i nepažnjom registrirala maloljetne osobe, da je upoznata sa povredom Pravilnika o radu i da je svjesna ozbiljnosti greške koju je počinila te da žali zbog propusta,

 

- da su pisanim izjavama i zaposlenici tuženika V. K., R. B. i D. T. priznali počinjeni propust kao i tužiteljica i da su pojasnili tijekom postupka (saslušani su kao svjedoci) da je voditeljica postrojila sve djelatnike te ih upozorila da moraju napisati izjave da su registrirali maloljetnike jer im prijeti kazna zatvora (T. N. K.) i dr.), da su od voditeljice dobili smjernice za izjavu i da im je dala na znanje da će za povredu dobiti samo opomenu (R. B.),

 

- da se iz pisane izjave ne može utvrditi koje maloljetnike i kada je tužiteljica registrirala, da je izjava općenita, da je tužiteljica osporila pisano priznanje u izjavi u zahtjevu za zaštitu prava kao i tijekom nižestupanjskog postupka,

 

- da iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da su djelatnici samo na prvoj registraciji igrača morali utvrditi godine igrača jer je tada igrač bio dužan predočiti osobni dokument, a djelatnici su bili dužni provjeriti fotografiju, datum rođenja i valjanost iskaznice te su uzimali otiske prstiju, a kod sljedećih dolazaka nije bilo potrebe za novom registracijom, jer je aparat prepoznao igrača na temelju otisaka prstiju koji je dao kod prve registracije,

 

- da su u klubu mogli igrali samo punoljetni igrači, jer samo punoljetni igrači su mogli biti registrirani.

 

10. Nižestupanjski su sudovi zaključili da tužiteljica nije počinila povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret, da nedostaje podatak kada je izvršila registraciju maloljetnika u klubu, čijim se dokumentima maloljetnik služio, niti o kojem je maloljetniku riječ jer se samo uopćeno spominje registracija maloljetnika. Sudovi su ocijenili da je neodlučno što je tužiteljica sama napisala i potpisala izjavu obzirom da je utvrđeno da je izjava pisana po naputku nadređene K. P., a što proizlazi i iskaza svjedoka (T. N. K., R. B., M. Č., D. T.). Nižestupanjski su sudovi zaključili da iako je maloljetnicima zabranjen pristup i igranje u automatu kluba sukladno zakonskim odredbama kao i internim pravilima tuženika, propusti u organizaciji rada tuženika u spornom razdoblju (tehničke i organizacijske naravi) ne mogu se stavljati na teret radnicima pa se tuženik s uspjehom ne može pozivati na pravila postupanja kad sam nije osigurao da se ista dosljedno primjenjuju (u istom trenutku moglo je biti registrirano odnosno igrati više osoba na istu osobnu iskaznicu). Nižestupanjski su sudovi zaključili da pisana izjava tužiteljice od 10. studenoga 2016. u kojoj je tužiteljica uopćeno priznala propuste ne predstavlja prethodno pitanje (čl. 12. ZPP), niti je tužiteljica izgubila mogućnost pozivanja na faličnost takve izjave jer istu nije pobijala zbog mane volje i to zato jer izjava zbog svoje neodređenosti ne dokazuju da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje joj je izvanredno otkazan ugovor o radu. Stoga su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev.

 

11. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

12. Tuženik ustraje u navodima da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu. Međutim tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa stoga nije niti mogao, zbog povrede radne obveze čiju povredu nije dokazao izgubiti povjerenje u tužiteljicu. Slijedom iznesenog nije pogrešno primijenjena odredba čl. 116. st. 1. ZR.

 

13. Tuženik osporava i da se tužiteljica obratila poslodavcu sukladno čl. 133. st. 1. ZR prema kojem radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Suprotno navodima revidenta tužiteljica je u roku iz čl. 133. st. 1. ZR zahtijevala zaštitu prava i suprotno tvrdnji poslodavca osporila je da je registrirala maloljetne igrače te je istaknula da je izjavu napisala po nalogu nadređene. Osim toga, ovakvim navodima revident osim što osporava primjenu čl. 133. st. 1. ZR osporava i činjenična utvrđenja što nije dopušteno u reviziji sukladno čl. 386. st. 1. ZPP.

 

14. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. studenoga 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.