Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-770/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-97/2024-12 od 30. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-97/2024-18 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dan 26. kolovoza 2025., istog dana

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-97/2024-12 od 30. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-97/2024-18 od 22. svibnja 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda od 22. svibnja 2025. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 9. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 15. studenog 2007. između tužiteljice GZ i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, a koji glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.533,44 eura na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 31. siječnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,65 eura sa zateznim kamatama počev od dana 30. prosinca 2024. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.“

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, žali se tužiteljica iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. i 3. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:

„Člankom 1024. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022 – dalje ZOO) propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je stavkom 3. istog članka određeno da u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. U stavku 4. određeno je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

-Tuženik osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova.

-Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete (objektivno nastali troškovi), no isti nije tijekom postupka dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate.“

6. Stoga prvostupanjski sud pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu.

7. Odgovara da je banka ona koja treba dokazati postojanje štete kao i da je dužna dokazati da navodna šteta koja trpi je u izravnoj vezi s vračanjem kredita prije roka, međutim kada prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se provede financijsko vještačenje na te okolnosti, time je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Ovaj sud, ali samo okolnosno, ukazuje na obrazloženje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3231/2022 od 13. srpnja 2023. u kojoj je istaknuto slijedeće: U konkretnim predmetima Addiko bank d.d. je tvrdila da zbog prijevremene otplate kredita trpi troškove administrativne obrade tih zahtijeva i zatvaranja kredita te troškove angažmana osoblja. Međutim, iz iskaza zaposlenice za banke i vještačenja, dokaza izvedenih u predmetima broj U-III-7497/22 i U-III-597/23, proizlazilo je da se ti poslovi obavljaju u sklopu redovnih zaduženja radnih mjesta zaposlenika banke i da nema dokaza da je zbog konkretnih prijevremenih otplata kredita banka morala snositi kakve druge, povećane troškove, te su vještaci zaključili da na temelju iskaza zaposlenice banke nije moguće odrediti postoje li i takvi troškovi.

9. U pogledu tzv. troškova financiranja ili razlike aktivne i pasivne kamate, odnosno gubitka koji banka navodno trpi zbog razlike između kamata koju nakon prijevremene otplate kredita mora nastaviti plaćati matičnoj banci na kreditna sredstva koja je od nje pozajmila kako bi ih plasirala ovdje korisnicima kredita i kamate po kojoj kreditna sredstva može plasirati dalje na tržištu u času ili nakon prijevremene otplate kredita ili kamate koju je očekivala naplatiti od korisnika kredita do isteka ugovorenog razdoblja, ovisno o tome kako je ove navode podnositeljica iznosila, vještaci su u predmetima broj U-III-7491/22 i U-III-3231/22 odgovorili da na temelju isprava koju je Addiko bank d.d. predočila o kreditnim aranžmanima sa matičnom bankom nije moguće razdvojiti prijevremeno otplaćene kredite od onih redovito otplaćenih, niti utvrditi razliku između aktivne i pasivne kamate u odnosu na konkretni prijevremeno otplaćeni kredit, zbog čega nije moguće odrediti je li šteta nastala ni njezinu visinu.

10. U pogledu tzv. troškova likvidnosti, koji predstavljaju navodnu štetu koju banka trpi zbog negativne kamate koju su poslovne banke od koje drži depozit naplaćivale u određenom razdoblju uslijed politike negativnih kamatnih stopa koju je uvela Europska središnja banka, kako je objasnio saslušani zaposlenik banke, vještaci su u biti iznijeli isto obrazloženje u pogledu nemogućnosti njezina utvrđivanja na temelju predočenih isprava o kamatama koje su plaćene stranim poslovnim bankama kao i u pogledu tzv. troškova financiranja.

11. Na kraju Ustavni sud primjećuje da je Addiko bank d.d. u predmetu U-III-7491/22 tvrdila da se ugovorenom spornom naknadom nadoknađuje „gubitak marže, koju je vještak na temelju isprave koje je banka predočila izračunao tako što je utvrdio razliku između marže ugovorene kamatne stope koju je korisnik kredita na temelju ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi trebao plaćati za preostalo ugovoreno razdoblje i marže ugovorene kamatne stope po kojoj bi banka mogla nakon vraćanja kredita prije roka plasirati kreditna sredstva novim korisnicima kredita. U tom smislu, čini se da je Addiko bank d.d. u biti tvrdila da ugovorenom naknadom za prijevremenu otplatu kredita pokušava kompenzirati dio ugovorne kamate (profitnu maržu banke) koja je izmakla povlaćenjem kredita prije roka, a što je očigledno u suprotnosti s čl.1024. st. 3. ZOO.“

12. U biti u ovom predmetu tužena na okolnost pretrpljene štete i uzročno- posljedične veze između nje i prijevremenog vračanja kredita iznosi u biti istu argumentaciju, međutim, kao što je to prethodno navedeno, ovo obrazloženje iz odluke Ustavnog suda RH, kao i obrazloženje odluka na koju se taj sud poziva, nije pravno primjenjivo u ovom predmetu a niti može biti argumentacija na temelju koje se može odbiti dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja u ovoj konkretnoj pravnoj stvari.

13. Stoga, kad prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika za provođenjem financijskog vještačenja nije omogućio tuženiku da dokazuje osnovanost svojih tvrdnji o postojanju činjenica koje mu idu u prilog time je povrijeđeno načelo jednakosti oružja a čime je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je temeljem čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I., s tim da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud izvesti po tuženiku predloženi dokaz financijskog vještačenja na predložene okolnosti vodeći računa i o drugim navodima žalbe.

14. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II.).

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić