Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2944/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mići Ljubenku odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1031/2023- 108 od 19. svibnja 2025, u sjednici vijeća dana 26. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1031/2023-108 od 19. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I izreke (odluka o troškovima postupka) u iznosu 3.569,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2025. do isplate.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom pod I nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.327,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.0 svibnja 2010. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.569,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2025. do isplate, dok se pod II odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.223,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate, u roku 15 dana." kao neosnovan.
2. Protiv ove odluke žalbu u dijelu odluke o troškovima postupka u kojem je tuženiku naloženo platiti 3.569,19 eur sa zateznim kamatama izjavljuje tuženik zbog zakonskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U žalbi se ističe kako je odredbom članka 11. st. 1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/2018 i 51/23) propisano je da je Republika Hrvatska (i tijela državne vlasti) oslobođena od plaćanja pristojbi a tužitelju je kao potreban trošak postupka priznat i iznos od 233,18 eur na ime troška predujma prometnog vještačenja te se taj iznos pribraja ostalom dosuđenom trošku te dobiva ukupni iznos parničnog troška na koji iznos sud potom obračunava postotak uspjeha tužitelja, koji ničim nije obrazložen. Ujedno nije bilo potrebno pozivati stalnog sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića da se dopunski usmeno očituje glede svog nalaza i mišljenja, i to na ročištu kod naslovljenog suda u predmetnoj pravnoj stvari dana 02. travnja 2025., a tužitelj da je neovisno o provedenom prometnom vještačenju – već podneskom od 15. veljače 2024. zatražio naknadu štete u iznosu od 1.327,33 eur, sukladno Računu 01/10 tvrtke Automobili Mijić d.o.o., a taj iznos naknade štete tužitelj je zatražio i podneskom od 16. prosinca 2024. kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev (dakle, i nakon provedenog prometnog vještačenja u predmetnoj pravnoj stvari u kojem je prometni vještak zauzeo stav da se radilo o šteti od 5.844,60 eur) iz čega proizlazi da je provedeni dokaz dopunskog usmenog očitovanja prometnog vještaka ing. Berislava Šimunovića na ročištu za glavnu raspravu dana 02. travnja 2025. (za koji pristup je vještak zatražio naknadu u iznosu od 33,18 eura) nepotrebno nastali trošak, nastao krivnjom tužitelja pa tuženica sukladno odredbi članka 156. st. 1. ZPP-a smatra da nije dužna isti podmiriti tužitelju. Stoga je pogrešna odluka suda da se radi o potrebnom trošku tužitelja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je tuženica detaljno razložila razloge zbog čega taj iznos od 33,18 eura za pristup radi dopunskog usmenog očitovanja prometnog vještaka kod suda dana 02. travnja 2025. doista nije utjecao na odluku u ovoj pravnoj stvari, u čemu se ogleda pogrešna primjena materijalnog prava. S obzirom da su naprijed pobijani iznosi u ovoj žalbi-40,81 eur i 33,18 eur – u pobijanoj odluci o parničnom trošku pribrojeni ostalim troškovima koje sud drži potrebnima za vođenje postupka, te na tako dobiveni ukupni iznos parničnog troška sud potom sud da pogrešno obračunava postotak uspjeha tužitelja.
6. Sud međutim odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, pet podnesaka, za pristup na osam ročišta za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za sastav triju podnesaka za svaki po 100,00 eur, za sastav revizije u iznosu 250,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a iznosi 4.187,50 eur kojem je pribrojen trošak predujma prometnog vještačenja u iznosu 233,18 eur, trošak sudske pristojbe na presudu 40,81 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, što ukupno iznosi 4.461,49 eur. Uzimajući u obzir kvalitativni uspjeh tužitelja u postupku od 50% te kvantitativni 40%, to tužitelju pripada pravo na trošak u opsegu od 80% što ukupno iznosi 3.569,19 eur.
7. Pravilno sud pri tome odlučuje o parničnom trošku koji se tiče dopune vještačenja, jer tužitelj unaprijed nije mogao znati niti je imao stručnog znanja ocijeniti kakav će nalaz vještak u tom pogledu dati, dostavljajući radi dopune nalaza potrebitu dokumentaciju, pa je pozivanje vještaka na ročište radi usmenog obrazlaganja nalaza bilo potrebno, tim više što prema čl. 260. st. 2. ZPP vještak mora obrazložit svoj nalaz i mišljenje.
8. Dalje, tuženik navodi kako se ovdje radi o oslobođenju tuženika od troškova sudskih pristojbi, dok je sud dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe, pa je ovaj navod tuženika u proturječju sa sadržajem norme kojom se isto propisuje i sud je pravilno tužitelju dosudio ovaj trošak.
9. No, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je ukupan uspjeh u sporu tužitelja valjalo obračunati bez toga da se u njega pribrajaju i stvarni troškovi tužitelja (predujam za vještaka, pristojbe). Međutim, na taj način tužitelju je sud prvog stupnja u stvari smanjio trošak koji bi mu pripao, jer su mu ovu stvarni troškovi trebali biti dosuđeni u punom a ne razmjernom iznosu. Tuženik nema pravnog interesa žaliti se na to da je tužitelju dosuđeno manje nego li je dosuđeno, pa je iz tog razlog ai ovaj žalbeni navod neosnovan.
10. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
Sudac
Josip Grubišić
