Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1379/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-570/2024-37 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-570/2024-37 od 5. prosinca 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 464,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.05.2019. godine do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 718,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a istu podredno ukinuti te traži trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojom predlaže odbiti istu kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj ističe jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Predmet spora u prvostupanjskom postupku (koji se ranije vodio pod brojem Pn- 583/2020) bio je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, troškova liječenja i izgubljene zarade, a koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događa – prometne nesreće od 6. travnja 2019. koju je uzrokovao osiguranik tuženika.
7.1. Nakon što je ovaj drugostupanjski sud presudom i rješenjem poslovni broj Gž- 844/2023-4 od 6. veljače 2024. (str. 135.-140. spisa) djelomično potvrdio, a djelomično ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 583/2020-22 od 23. studenog 2022., ostao je sporan dio zahtjeva za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade odnosno koristi koji se odnosi na neisplaćeni terenski dodatak, u iznosu od 464,53 eura (3.500,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
8. U predmetnom postupku, vezano za neisplatu terenskog dodatka, nije sporno:
- da je tužitelj tijekom travnja 2019. bio na bolovanju koje je u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem,
- da iz obračunskih lista za razdoblje od siječnja do travnja 2019. proizlazi da je tužitelj prije štetnog događaja, odnosno prije odlaska na bolovanje, mjesečno primao od poslodavca terenski dodatak u iznosu od 3.500,00 kuna,
- da je terenski dodatak poslodavac isplaćivao tužitelju u fiksnom iznosu kao naknadu uz plaću obzirom je tužitelj radio izvan svog mjesta stanovanja.
9. Postupajući po uputi iz presude i rješenja poslovni broj Gž-844/2023-4 od 6. veljače 2024., sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji u iskazu navodi da se terenski dodatak, koji mu je inače isplaćivao poslodavac, odnosio na to što je tada vodio gradilište na Braču kao poslovođa, da su mu bili pokriveni troškovi smještaja i putni troškovi dok je hranu nosio od kuće, da iznos od 3.500,00 kn nije bio namijenjen pokrivanju troškova, da je na Braču tako radio pet godina dok je svaki vikend išao kući te mu je isplaćivan i za vrijeme godišnjeg odmora. Tako je sud zaključio da je terenski dodatak poslodavac isplaćivao tužitelju kao naknadu uz plaću s obzirom na to da je tužitelj radio izvan svog mjesta stanovanja, a koji nije isplaćivan zbog povećanih troškova.
10. Na temelju navedenog sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu zbog toga što mu taj dodatak nije isplaćen za vrijeme dok je bio na bolovanju zbog štetnog događaja te da je stoga, primjenom članka 1089. točka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu u vidu izmakle koristi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a, tekućim od 15. svibnja 2019. do isplate.
11. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, međutim do iste nije došlo. Navodi da su kontradiktorni navodi iz službene bilješke i obračunskih lista jer se u službenoj bilješci navodi da je tužitelj zaposlen u Acceptus projekt j.d.o.o., a u obračunskim listama se navodi da mu je poslodavac Sutivan projekt d.o.o. Prvenstveno ovaj sud ističe da niti poslodavac tužitelja koji je naveden u obračunskoj listi, niti sam sadržaj obračunskih lista, nije bio sporan tijekom prvostupanjskog postupka, a upravo je na temelju obračunskih lista (uz saslušanje tužitelja i uz doznake o bolovanju), sud utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u smislu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja. Uz to, poslodavac je onaj tko, sukladno članku 93. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) radniku dostavlja obračun iz kojeg je vidljivo kako su utvrđeni iznosi plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Dakle, kako sadržaj obračunskih lista nije bio sporan, sama činjenica da je u službenoj bilješci policije navedena druga pravna osoba, a ne ona navedena u obračunskim listama, u predmetnom postupku nije relevantna.
12. Žalitelj nadalje navodi da iskaz tužitelja odstupa od podataka iz službenog registra jer tužitelj navodi da mu je terenski dodatak isplaćivao poslodavac, a iz povijesnog izvatka iz sudskog registra vezano za „poslodavca“ tužitelja proizlazi da je upravo tužitelj bio osnivač/član društva te pravne osobe. Navodi da je tužitelj upravljao vozilom u vlasništvu Acceptus projekt d.o.o., a koja pravna osoba je bila u vlasništvu tužitelja. U vezi ovog žalbenog navoda, sud ističe da povijesni izvadak iz sudskog registra žalitelj ističe i prilaže tek u žalbenom postupku, pa kako se radi o novoj činjenici, sukladno odredbi članka 299. stavka 1. ZPP-a i članka 352. stavak 1. ZPP-a, sud isti nije posebno cijenio. Osim toga, a kako je obrazloženo pod točkom 11. ove odluke, osoba poslodavca navedena je na obračunskim listama, a pri tom ovaj sud ističe da, sve i da je tužitelj osnivač/član društva koje je njegov poslodavac, isto nije od utjecaja na utvrđenje činjenice postojanja izgubljene zarade i visine istog već samo predstavlja podatak o vlasničkoj strukturi poslodavca tužitelja.
13. U odnosu na daljnji žalbeni navod da je terenski dodatak naknada za povećane troškove u vezi s radom na terenu, a ne naknada za rad, ističe se da je u predmetnom postupku sud utvrdio da terenski dodatak tužitelju nije bio isplaćivan zbog povećanih troškova te da isti, u konkretnim okolnostima, predstavlja neku drugu vrstu naknade za rad. Ovakvo utvrđenje je sud pravilno temeljio na iskazu tužitelja, a prema kojem su mu bili pokriveni troškovi smještaja i putni troškovi dok je hranu nosio od kuće te da iznos od 3.500,00 kn nije bio namijenjen pokrivanju povećanih troškova. Stoga, kako je sud cijenio iskaz tužitelja životnim i logičnim, a stranke su na ročištu 31. listopada 2024. predložile zaključenje glavne rasprave navodeći da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, činjenično stanje je utvrđeno potpuno i pravilno.
14. Nastavno na prethodno obrazloženo, ovaj sud otklanja i prigovor da tužitelj nije predložio adekvatne dokaze radi utvrđivanja osnovanosti i visine svog zahtjeva, da sud samo na temelju iskaza tužitelja nije mogao dosuditi tužitelju utuženi iznos, a da je tuženik predložio da se od Porezne uprave zatraži podatak o svim primicima tužitelja u od siječnja 2018. do siječnja 2020. te dokaz financijskim vještačenjem. Dakle, kako je sud utvrdio postojanje izgubljene zarade na temelju usporedbe obračunskih lista prije bolovanja i za vrijeme bolovanja, uvidom u izvješća o nesposobnosti za rad tužitelja, dok je u odnosu na svrhu isplate iznosa evidentiranog kao terenski dodatak te postojanje drugih troškova tužitelja za vrijeme rada proveo dokaz saslušanjem tužitelja, sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i naložio isplatu dosuđenog iznosa kao imovinske štete.
15. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I izreke.
16. Kako se žalba odbija kao neosnovana, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II izreke.
17. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, pa je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
