Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1491/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice IA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Šljivić, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn- 31/2024-154 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-31/2024-154 od 9. prosinca 2024. pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-31/2024-154 od 9. prosinca 2024. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen trošak postupka preko iznosa od 8.057,02 eura do iznosa od 19.860,09 eura.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn- 31/2024-154 od 9. prosinca 2024. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 5.109,09 eura do iznosa od 8.057,02 eura, za iznos od 2.947,93 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 2.947,93 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 46,88 eura eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 6.592,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 911,80 eura od 10. lipnja 2013., na iznos od 232,44 eura od 15. studenoga 2010., na iznos od 2.877,74 eura od 1. siječnja 2012. i na iznos od 2.570,92 eura od 1. siječnja 2013. do isplate. Pod točkom II. izreke odlučeno je da se sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.044,48 eura zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.109,09 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

2.1. Tužiteljica se žali protiv odluke o troškovima sadržane u točci III. izreke u dijelu u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova, predlaže u pobijanom dijelu preinačiti te traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora u žalbenom postupku je zahtjev tužiteljice, kao pravne slijednice sada pokojnog ĐA, za isplatu imovinske štete u iznosu od 7.637,38 eura sa zateznim kamatama, koja šteta se sastoji od troškova skladištenja i prijevoza motora nakon prometne nezgode u iznosu od 911,80 eura, razlike u isplaćenoj naknadi plaće i bruto plaće od 1.276,91 eura koju je primao pok. ĐA za vrijeme bolovanja i izgubljene dobiti u iznosu od 5.448,66 eura koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario pok. ĐA da nije bilo štetnog događaja radeći u svom trgovačkom društvu Sphaera inspekt d.o.o.kojem je bio vlasnik i direktor.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud time što je tužitelju dopustio preinaku tužbe i dosudio iznos i po preinačenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja počinio povredu odredbe iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 9. i 12. ZPP, s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, pa je u konkretnom slučaju preinaka tužbe bila dopuštena temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP (čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku/“Narodne novine“, broj 70/2019./ koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 2. istog Zakona), kao i temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

7. Isto tako su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj tijekom postupka mijenjao činjenični opis imovinske štete, s obzirom da je tužitelj već u tužbi tražio imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade pri čemu je tvrdio da zbog zadobivenih povreda ne može obavljati poslove kojima se inače bavi, na temelju kojih bi, po redovnom tijeku stvari i okolnostima slučaja ostvario dobit u odsustvu štetnikovog skrivljenog ponašanja, a da je radio kao inspektor za brodske terete koji vrši ekspertizu tih tereta, a koje poslove da je obavljao u sklopku svoje tvrtke Sphaera Inspekt d.o.o., na koje okolnosti je predložio provođenje financijskog vještačenja na pripremnom ročištu (list 65 spisa). Pri tome je iz sadržaja tužbe razvidno da je tužitelj samo primjerice naveo da je već zbog dva propuštena upita izgubio 4.800,00 eura, a provedenim vještačenjem je utvrđena kompletna šteta s osnova izgubljene zarade (zbog gubitka plaće zbog bolovanja) i izgubljene dobiti tvrtke kao razlika između prihoda i rashoda, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj tužbom tražio naknadu štete samo zbog dva neobavljena posla. Nadalje, s obzirom da se tuženik na pisani nalaz i mišljenje očitovao (list 409 do 414 spisa), da se vještak usmeno očitovao na sve primjedbe i prigovore tuženika(list 429 do 430 spisa) te da tuženik niti u pisanom očitovanju niti prilikom usmenog saslušanja vještaka nije osporavao dokumentaciju na temelju koje je provedeno vještačenje niti je prigovarao da je dokumentacija na temelju koje je provedeno vještačenje dostavljena tek naknadno na zahtjev vještaka, žalbeni navodi tuženika da navedena dokumentacija nije dostavljena prije zaključenja prethodnog postupka i prije provođenja vještačenja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

8. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete ocijenio djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je tijekom postupka tužitelj ĐA preminuo pa je nakon završetka ostavinskog postupka iza pok. tužitelja kao jedini zakonski nasljednik utvrđena njegova supruga IA,

-da je presudom Pn-329/2015 od 31.svibnja 2019. tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 51.400,00 kn sa zateznim kamatama,

-da je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-3475/2019 od 12. svibnja 2021. tužitelju dosuđena daljnja naknada štete u iznosu od 39.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je ukinuta prvostupanjska odluka za iznos od 26.870,00 kn s osnova zahtjeva za isplatu imovinske štete te odluka o parničnom trošku,

-da između parničnih stranaka nije sporno da se 10. srpnja 2010. na cesti Poreč- Vrsar dogodila prometna nezgoda, da je u toj prometnoj nezgodi sudjelovao sada pok. UA kao vozač motora i osiguranik tuženika VA kao vozač osobnog automobila marke Peugeot 307 te da je tuženik kao osiguratelj svog osiguranika VA odgovoran tužitelju za nastalu štetu koju je pretrpio u navedenoj prometnoj nezgodi,

- da je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u vidu troškova skladištenja i prijevoza motora nakon nezgode u iznosu od 911,80 eura osnovan,

- da tužitelj u postupku tvrdi da je po tom osnovu trpio štetu jer da je nakon prometne nezgode platio ĆA naknadu za skladištenje i čuvanje motora,

- da je na okolnost tog vida štete prvostupanjski sud izvršio uvid u potvrdu od 10. lipnja 2013. (list 66 spisa) te je saslušao svjedoka ĆA, oca vozačice vozila koja je skrivilo nesreću,

- da je svjedok osporio da je novac primio za tu uslugu, a da je istovremeno svjedok potvrdio vjerodostojnost potpisa na spornoj potvrdi,

- da se u predmetnoj potvrdi navodi se da je novac dan na ime troškova dovoza motora u Tar nakon nezgode, na ime skladištenja i na ime odvoza iz Tara,

- da je sud potvrdu prihvatio kao istinitu s obzirom da je svjedok potvrdio vjerodostojnost svog potpisa na spornoj potvrdi, a podudarna je i iskazu tužitelja slijedom čega je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 911,80 eura,

- da je na okolnost razlike plaće i naknade za bolovanje koju je primio pok. UA za vrijeme bolovanja proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije prof. dr. Vatroslav Zovko,

- da je njegov nalaz više puta dopunjen usmeno (2. svibnja 2022. i 9. travnja 2024) i pisanim dopunama (3. kolovoza 2022., 5. listopada 2022. i 6. lipnja 2024.),

- da je nakon odbijanja iznosa koji su tužitelju isplaćeni od strane HZZO-a, tužitelju po tom osnovu u periodu od srpnja – listopada 2010. isplaćena umanjena bruto plaća od 232,44 eura (1.751,35 kn), koliko mu je sukladno čl.1089. ZOO i dosuđeno sa zateznim kamatama na taj iznos od 15. studenoga 2010. do isplate,

- da je u odnosu na treći vid imovinske štete u vidu izgubljene dobiti koju bi sada pok. UA ostvario kao fizička osoba i kao vlasnik trgovačkog društva Spharea inspekt d.o.o. u kojem je bio zaposlen (između stranaka nesporne činjenice) prvostupanjski sud utvrdio da je dobit imenovanog trgovačkog društva novčana dobitak/zarada koji nakon oporezivanja pripada vlasniku trgovačkog društva ovdje pok.UA odnosno nakon njegove smrti njegovom zakonskom nasljedniku ovdje tužiteljici,

- da je izgubljenu dobit prvostupanjski sud utvrdio na način da je vještak po poslovnim godinama utvrdio prihode i rashode tvrtke Spharea inspekt d.o.o. pa je dobivenu vrijednost razlike prihoda i rashoda (u naravi dobit prije oporezivanja) umanjio za porez koji bi se na tako utvrđenu vrijednost imala platiti,

- da se predmetna nezgoda dogodila u srpnju 2010., da je sud kao referentno razdoblje uzeo tri godine prije nezgode (dakle poslovne 2007., 2008. i 2009.) te je isto uspoređivao sa tri poslovne godine nakon nezgode (poslovne 2011., 2012. i 2013.),

- da je u periodu 2007-2009 dobit tvrtke nakon oporezivanja iznosila prosječno 36.698,33 kn (82.942,00 + 12.863,00 + 14.290,00 = 110.095,00 : 3 = 36.698,33 kn/4.870,70 eura.),

- da s obzirom da je poslovanje svakog trgovačkog subjekta vezano uz tržište koje je promjenjivo i ovisi o brojnim faktorima (ponuda, potražnja, konkurentnost, globalna situacija i sl.) sud je kao referentno razdoblje uzeo tri godine prije prometne nezgode kako bi na vjerodostojan način, uzimanjem u obzir svih ranije navedenih okolnosti, utvrdio prosječnu zaradu/dobit trgovačkog društva,

- da je nasuprot tome, nakon povređivanja u periodu 2011. -2013. sud primjenom istog kriterija utvrdio da je prosječna dobit društva bila umanjena i prosječno je iznosila 15.010,66 kn/1.992,26 eura,

- da je usporedbom vremenskog perioda tri godine prije nezgode sa periodom tri godine nakon prometne nezgode sud zaključio da je prosječna dobit umanjena za 41%.

- da je godine 2010. kada je došlo do povređivanja dobit društva iznosila 2.847,17 eura iz čega sud zaključuje da je upravo predmetna nezgoda uzrok umanjene dobiti koju je društvo ostvarilo zbog predmetne nezgode,

- da je sud prilikom utvrđenja visine izgubljene dobiti posebno cijenio i utvrđenu činjenicu da je pok. predniku tužiteljice nakon prometne nezgode umanjena životna aktivnost za 40% kako je to već pravomoćno utvrđeno presudom Pn-329/2015 od 31. svibnja 2019. koja se očituje u umanjenoj pokretljivosti lijeve podlaktice, ukočenosti lijevog ručnog zgloba, smanjenoj mišićnoj snazi lijeve šake, poremećaju osjeta u palcu lijeve ruke, povremenim bolovima vezanim uz napor i obavljanje uobičajenih aktivnosti pri korištenju lijeve ruke, da je ručni zglob važan zglob ruke s fiziološki velikim opsegom kretnji, a navedene tranje posljedice otežavaju obavljanje radnih aktivnosti i zadataka, a smanjuju obim slobodnih aktivnosti, da je pok. prednik tužiteljice izgubio mogućnost velikih fizičkih opterećenja lijeve ruke, da je radi stanja lijevog ručnog zgloba bio prisiljen vršiti medicinske vježbe, međutim, stanje se samo pogoršavalo poglavito u vidu pogoršanja pritiska na živce ruke koje prolaze u neposrednoj blizini ručnog zgloba, da su kod prednika tužiteljice zaostale posljedice i u pojačanoj iskrivljenosti grudne kralježnice gdje određeni koštani dijelovi pritišću na živce leđne moždine što uzrokuje kronične bolne sindrome grudno slabinske kralježnice, umanjenu pokretljivost kralježnice nakon prijeloma dva grudna kralješka u srednjem trupu, povremene bolove vezane za napor i kretanje, da je radi održanja postojećeg funkcionalnog stanja bio prisiljen provoditi programe rehabilitacije a protekom godina stanje se neće poboljšati, da nije mogao duže stajati, hodati, dizati terete, pregibati se i raditi pod opterećenjem, da je došlo i do razvoja simptomatologije PTSP-a koji je uslijedio kao izravna posljedica straha pretrpljenog pri predmetnoj prometnoj nezgodi a simptomi istog bili su egzistentni u njegovom psihičkom profilu koji se ogledaju u sniženom pragu frustracijske tolerancije, oslabljenoj kontroli afektivnih pulzija, emocionalnoj nestabilnosti, sniženom raspoloženju praćeno nemirom i povećanim stupnjem iritabilnosti, osjećaju nedostatnosti, demotiviranosti, anhedonije, izbjegavajuće ponašanje, redukcija vitalnih dinamizama i interesa za uobičajene aktivnosti uz smetnje sna i usnivanja sa povremenim košmarnim snovima koji asociraju na pretrpljenu traumu, da je sve to dovelo do trajnih promjena osobnosti kod prednika tužiteljice uz socijalno povlačenje, otuđenje i osjećaj praznine,

- da su opisane fizičke i psihičke posljedice svakako utjecale i na mogućnost rada odnosno zarade u vlastitoj tvrtki jer zbog utvrđenih oštećenja/narušenja zdravlja nije mogao raditi kao u vremenu prije nezgode što je u konačnici dovelo do smanjenih novčanih dobitaka,

- da su osnovni nalaz i mišljenje vještaka kao i njegove pisane odnosno usmene dopune jasan i potpune te u skladu s ostalim izvedenim dokazima,

- da u danom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka pa ga je sud u cijelosti prihvatio,

- da stranke nakon izvršenih dopuna nisu imali primjedbi na izvršene matematičke izračune vještaka, a da sud nije prihvatio primjedbe tuženika glede metodologije izračuna spornih vrijednosti iz razloga kako je već ranije obrazloženo u toč.13 i 14 obrazloženja,

- da su prigovori koje tuženik navodi kao elemente za izračun izgubljene zarade njegovo viđenje kako bi se izgubljena zarada trebala utvrditi, a sud takav stav nije prihvatio iz već danih razloga,

- da je, imajući u vidu matematička utvrđenja vještaka, sud prosječno utvrđenu dobit nakon oporezivanja u vremenu tri godine prije nezgode od 4.870,70 eura umanjio za prosječno stvarno ostvarenu dobit u vremenu tri godine nakon povređivanja 1.992,26 eura (4.870,70-1.992,26 = 2.877,74 eura godišnje) i utvrdio da tužitelju po tom osnovu pripada naknada izgubljene dobiti za period 2011 - 2013 u iznosu od 8.633,22 eura,

- kako je tužitelj po tom osnovu zatražio 5.448,66 eura sukladno čl.3. ZPP u svezi s čl.1089. ZOO taj iznos mu je i dosuđen,

- da je na dosuđeni iznos sud sukladno čl. 29 ZOO-a tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa gubitka do isplate,

- da je podneskom od 25. studenoga 2021. tužitelj nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka za financije preinačio tužbeni zahtjev, da se radi o tzv. nepravoj preinaci koju je sud sukladno čl.190.st.3. ZPP dopustio smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Odredbom čl. 1089. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu osnovanom, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza u odnosu na trošak čuvanja motora s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio provedene dokaze, apostrofirajući da svjedok EA, otac vozačice vozila koja je skrivilo nesreću, negirao da je primio utuženi iznos za čuvanje motora valja reći da je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza na tu okolnost, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje provedenih dokaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava štetu s osnova izgubljene zarade i izgubljene dobiti jer je prvostupanjski sud detaljno obrazložio zašto je i koje parametre uzeo prilikom izračuna spornih vrijednosti čime je ujedno i dano obrazloženje zašto prigovore tuženika nije prihvatio. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

13. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje. Na daljnje žalbene navode tuženika kojima osporava visinu izgubljene dobiti utvrđenu provedenim financijskim vještačenjem kao i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka, valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se tuženik ponovo poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu zašto je došlo do smanjenja dobiti tvrtke sada pokojnog ĐA, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, ocjenom svih provedenih dokaza pa tako i provedenog financijskog vještačenja pravilno utvrdio postojanje uzročne veze između štetnog događaja i izgubljene dobiti i izgubljene zarade kao i visinu te štete.

14. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. te pod točkom III. izreke jer drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

15. Međutim, žalba tužiteljice je djelomično osnovana. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci poslovni broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024. kada je tuženik u sudskom postupku istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene u izvansudskom postupku time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva, pa izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u slučaju kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, tužitelj dokazuje osnovu i visinu potraživanja.

16. Imajući u vidu navedeno shvaćanje to tužiteljici troškove postupka treba priznati primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom odredbom je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17. Naime, s obzirom da u situaciji kada je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva jer je smatrao da je izvršenom isplatom u mirnom postupku tužitelju u cijelosti namirena šteta proizišla iz štetnog događaja, to je tužitelj trebao dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Tužitelj je upravo na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a kako to propisuje i odredba čl. 219. ZPP, predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na temelju kojeg je u mirnom postupku isplatom iznosa od 31.854,72 kn/4.227,85 eura tužitelju nije namirena šteta te je u postupku dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva radi čega me je dosuđen daljnji iznos i od 18.591,04 eura.

18. U konkretnom slučaju tužitelju je, nakon pokretanja postupka isplaćeno 31.854,72 kn/4.227,85 eura, a pored navedenog iznosa dosuđen je iznos od 18.591,04 eura (presudom Pn-329/15-85 od 31. svibnja 2019. je suđeno 51.400,00 kn /6.821,95 eura, presudom Gž-3475/2019-3 od 12. svibnja 2021. suđeno je još 39.000,00 kn/5.176,19 eura i presudom Pn-31/2024-154 od 9. prosinca 2024. je suđeno još 6.592,90 eura), dakle ukupno 22.818,89 eura, a odbijen je tužitelj ukupno sa iznosom od 12.764,22 eura (88.300,00 kn/11.719,42 eura presudom Gž- 3475/2019-3 i 1.044,80 kn presudom Pn-31/2024-154).

19. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha tužiteljice u sporu je 78 %(100 % uspjeha sa osnovom + 56 % uspjeha sa visinom tužbenog zahtjeva(12.764,22/22,818,89x100=56%), što iznosi 156 koji se dijeli sa 2), a tuženika, dakle 22 %, pa kada se odbije od uspjeha tužiteljice, tužiteljica ima pravo na trošak postupka u omjeru od 56 %.

20. Pri tome su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da se u konkretnom slučaju primjenjuje Tbr. 8. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) kojom odredbom je propisano da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz tog tarifnog broja, pa je tužiteljici sukladno vrijednosti predmeta spora u ponovljenom postupku trebalo priznati i trošak sastava podnesaka od 15. listopada 2021., 25. studenoga 2021., 3. svibnja 2022. i 23. studenoga 2022. po 100 bodova (Tbr. 8.1.), trošak sastava podnesaka od 28. listopada 2021., 20. svibnja 2022., 1. rujna 2022. po 50 bodova (Tbr. 8.3.) i sastav podnesaka 18. travnja 2023. i 27. veljače 2024. po 25 bodova (Tbr. 8.4.), dakle pored neosporenih 2787 bodova tužiteljici pripada i daljnjih 600 bodova, dakle ukupno 3387 bodova što uz primjenu 46. i 54. Tarife iznosi 8.467,50 eura, što sukladno uspjehu tužiteljice u sporu od 56 % iznosi 4.741,80 eura, što sa neosporenim troškom predujma za vještačenje od 1.991,76 eura, troška sudske pristojbe na tužbu od 313,22 eura, troška sudskih pristojbe na presude od 313,22 i 112,38 eura i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 584,64 eura( list 302 spisa), ukupno iznosi 8.057,02 eura.

21. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženiku da tužiteljici nadoknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 2.947,93 eura sa zateznim kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. ZOO.

22. Tužiteljici je primjenom Tbr. 10. 4. i 46. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) priznat trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta ožalbenog dijela (19.860,09 eura) i uspjehu tužiteljice sa žalbom u omjeru od 15 % u iznosu 46,88 eura.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj